Emocionalno prejedanje

Je, da i pokojni Aristotel je forsirao umjerenost kao jako bitnu stvar. :-) Ljudi su jako skloni krajnosti tj. ili sve po pe esu ili raspad sistema. Na početku prelaska na pravilnu ishranu je doista potrebna strogost kako bi se stekla rutina, upravo kao i u vježbanju. Kada se postignu osnovni rezultati onda je vrijeme za eksperimentiranje i povremene izlete koji su kontrolabilniji što rezultira nekom dugoročnom "opuštenošću". (Što se čipsa tiče, čips nema ulogu vrhunskog užitka, nego lakog i jednostavnog postizanja obamrlosti žderanjem. :-) Ja sam gotovo siguran da izaziva ovisnost barem kao teže droge. :-))

Anyway, da ne gnjavim više, ovdje govorimo od tzv. compulsive overeating ili hrani kao stress relief faktoru gdje nije stvar u gladi, ravnovjesju između ugljikohidrata i proteina, žlici nutele ili 100g čokolade, nego o tome da 1 žlica nutele izaziva tjednu lavinu prežderavanja koje opet izaziva grižnju savjesti i tako ukrug. Jedini način je prihvatiti da je to gotovo, prestati cendrati i samosažalijevati se, i onda dan po dan.

Ne bih želio da ispadne kako smatram da je mršavljenje i vježbanje jedino moguće ako čovjek ode u komunu za odvikavanje, ali doista držim da je prvih mjesec-dva potrebno održavati "bezgrešan" ritam vježbanja i hrane, prije svega kako bi se izgradilo samopouzdanje.

@Classified, zasto si toliko opterecena kalorijama??? Ja sam u 5 mjeseci skinula 18 kilograma (imala sam 97) a da ni jedan jedini dan nisam brojala kalorije ili se opterecivala tim sto jedem. Ko kaze da moras svaki dan doruckovati zobene? Ja ih jedem zato sto mi je na poslu najlakse zamutiti ih sa jogurtom (vocnim u kojem ima tog strasnog secera). Vikendom doruckujem omlet (cijela jaja, ne razmisljajuci da li su mi zumanca losa, prekaloricna i sl.). Nekada dodam parmezana, nekada lososa ili malo purece sunke.  Stvar je napraviti ravnotezu, ispraviti ishranu tj. poceti jesti na zdrav nacin koji moze trajati cijeli zivot, a brojanje kalorija i izbjegavanje svega ne moze trajati cijeli zivot. Imam i ja cheat day, ali ne svake subote ili svake nedjelje, nego onog dana kada osjetim da mi se jede neki nezdrav obrok, a kako sam se pocela hraniti zdravo, jako rijetko imam potrebe za tim nekim nezdravim namirnicama. Ja sam sebe naucila da se ne plasim hrane, ali da imam mjeru i da jedem sto vise zdrave hrane, i mislim da na ovaj nacin mogu zivjeti do kraja zivota, a da se pri tome ne osjecam lose ako pojedem komad torte, palacinak ili pravi sendvic s majonezom i sunkom kada mi se jede.

Mislim da je ZorroRi jako dobro pogodila poantu. S jedne strane koncept hrane kao vrhunskog užitka u kombinaciji s "ljubavi" i s druge strane, koncept hrane kao goriva. Tranzicija s jednog na drugi koncept nije laka i idealan je zapravo koncept br. 2 sa povremenim elementima koncepta br. 1 (neki svečaniji ručkovi gdje se ide na kvalitetu, a ne na kvanitetu i slično). No ako netko mora "skinuti" 20 ili 30% tjelesne težine, onda neka ostavi koncept br. 2 za jedno dvije godine. :-) A tetka s krafnama nek se strpi do Božića 2018. :-)

classified :  znas nekako svi ti savjeti daju ti malo poleta i malo te to drzi, a onda se okrenes i furas svoj film isti...

Uglavnom redovito čitam ovaj forum i pokušavam nekako uklopiti saznanja u neki svoj stil prehrane koji je, priznajem, znatno opušteniji. Emocionalno prejedanje je po meni, posve krivi termin, radi se o pristupu produženog djetinjstva u kojem se hrana promatra kao način iskazivanja pažnje. Otuda "tjeranje" na krafnu u gostima i slično. U biti, cijela stvar funkcionira posve isto kao bilo koja ovisnost, hoćete cigarete, hoćete alkohol, hoćete nešto jače. Efekt koji se traži je recimo, obamrlost uzrokovana žderanjem. I tu je hrana samo sredstvo. Isto kako niti jednom pravom alkoholičaru nije bitna kvaliteta vina, bitna je cuga koja lupa. Socijalizacija je tu posebno opasna jer se, kao što sam već naveo, u nas sve svodi na iskazivanje pažnje i brige hranom, što je u redu načelno, ali ne i kad se pokušava biti u deficitu, jel te. To je kao da liječenom cugeru mašete s bocom Jack Daniel'sa pred nosom. Mislim da se to može riješiti jedino promjenom kriterija, odnosno da vam je u datom momentu važnije držati se režima prehrane nego uglavnom imaginarno "uvrijediti" nuditelja krafne.Ili hoćeš promijeniti svoje tijelo ili nećeš.

@samo tvoja: definitivno se slažem sa tobom, ma kako da
opišem svoju situaciju a da nije zbrka onakva kakva mi je u glavi: ja znam da
mi ništa neće biti pa taman da si i priuštim tu krišku nutelle no uvijek onda
počnem previše razmišljat o tome kako možda to nije kalorijski pogodno taj dan
( a onda nije niti idući niti onaj poslije – sve dok uopće ne izgubim želju za
njom -.-) i mislim si također „pa ček gle imaš tu jedan dan složiš si šta si
željela si jest taj cheat meal dan i ideš dalje“ ali ne funkcionira mi to baš
tako više (a možda i znam sama odgovor na svoje pitanje samo ne znam kako da se
izvučem iz njega pa bih molila tu pomoć). dakle meni je prehrana ajmo reć 90%
od zdrave hrane, sve pa od maslinovog ulja uz pečenje do piletine, posnog sira,
malo-masnih jogurta?, svježe voće itd itd. no nedavno počelo me to frustrirat
do granica ludila koliko pazim na sve da su mi ti obroci postali pre dosadni.
uvijek ista hrana na praktički isti način i napravljena da se više niti ne
veselim se obroku kakav god bio pa niti onom cheat meal danu kad si i pripremim
nešto što sam si željela pojest.. upravo nakon objavljenog odgovora na ovu temu
razmišljala sam si o onim danima kad sam tek krenula sa svime i točke gdje se
sada nalazim da moguće je razlog frustracije moje u tome da:

1. sam frustirana i da mi je predosadno postalo od onda kad sam ostala sama u
ovom gradu gdje trenutno živim jer su frendovi svi preuzeti faksom, obiteljima
čak itd. pa sam preveć usamljena, ne znam što bih radila pa ajmo malo bit
opsjednuti prehranom jel

2. zabranjujem si sve i svašt gdje god stignem misleći da ću utoliko bit bolja
pogotovo onih dana kad ti puhne nešt u glavu da bi ti najradije da ti se odmah
vidi sav trud ulagan u vježbanje i sve ostalo

3. možda i najveći problem gdje mi se moj nekad omiljeni dio u danu (doručak)
kojeg sam obožavala pripremat si, krenuo gadit otkad sam krenula brojat (jao
sve bih opsovala ali biti ću pristojna) KALORIJE i vagat, bojat se
ugljikohidrata i šećera i ovog i onog. Svaki put kad bi što bilo izvan 'zacrtanog' e! odmah nije valjalo jer ne znam gdje sam to na koju temu nedavno pročitala od gymke kad je napisala da bi znala „poludit“ na ono kad ne bi njenog kruha bilo negdje u doticaju pa šta ćeš sad moraš se pomirit sa bijelim i to, ili meni sa mlijekom što zna isto bit slučaj… tu negdje se nalazim ja sad. Dakle ne samo da se pribojavam ugljikohidrata (osim u dane prije treninga razmišljajući kako mi onda trebaju da mogu odradit) već i nedo bog da pojedem pa i jabuku više, nutellu ili red čokolade da i ne govorim! bilo kad u dane kad nije cheat meal dan. Može li me itko uopće razumijeti u tom svemu? :/

@mr.g zahvaljujem se najlijepše :) ali i tu i takvih tema sam se načitala da
više niti sama ne znam.. moj problem je više onaj gore.. restriktiram se nad
nečim onaj dan kad mi se to jede i onda dođem kasnije i najradije bi proždrela
to da se ne mogu pomaknut kasnije umijesto da si priuštim, pomirim se da sam si
uzela malo tek toliko da si ispunim tu želju i nastavim polagano dalje a ne
nabacujem uporno kako sam pojela i sad bi najbolje bilo ne jest ništ poslije
>< moraaam nekako si pomoć pronać da budem opet sretna i da uživam u cijelom procesu. Želim i moram si priuštit to! Volim ja tu svoju hranu samo malo da popustim neke kočnice i osuđivanja od sebe same kako bi to sve nešto lijepše i tečnije krenulo, kako bih voljela sebe i svoje tijelo i prekinula više s tim glupim osudama, kritikama i takvim prevelim razmišljanjima gdje ne treba


Edited by admin - 19 Veljaca 2015 at 14:56

Nema razloga da ti je neugodno zbog situacije u kojoj se nalaziš. Svaka krajnost je jednako loša, netko se prejede nutellom, netko se izgladnjuje, netko se panično broji ugljikohidrata, netko si ne dopušta preskočiti treninga... Sve su to neke male ovisnosti

Ovdje smo da jedni s drugima podijelimo i iskustva i probleme koji nas muče i savjete.

Velika je stvar što si došla ovdje i podijelila s ljudima svoju priču, vjerujem da ćeš naći dobre savjete i način kako da postigneš svoje željene rezultate i ciljeve.

Nedavno smo imali članak baš na ovu temu!

https://www.fitness.com.hr/mrsavljenje/savjeti/Emocionalno-prejedanje.aspx