Emocionalno prejedanje |
Post Reply 
|
Page <1 567 |
| Author | |
fitnessmogul 
Viden/a u gymu 
Joined: 09 Rujan 2013 Status: Offline Points: 456 |
 Post Options
 Thanks(0)
 Quote Reply
 Posted: 26 Listopad 2013 at 15:00 |
|
Dobrodošla,ne boj se nitko te nece kritizirati,ovdje svako na svoj nacin ima neki problem koji podjele s ekipom na ovom forumu i gdje dobiju savjet.Tako sam i ja se javio prije koj mjesec s svojim problemom a taj problem je da sam naglo smršavio 15 kg a imao sam svoju normalnu kilažu 56 a prije sam jeo sve i svašta i nikad nisam bio debel i dogodilo se da u 5 mj sam smršavio i to je trajalo cijelo ljeto,ljudi su se šokirali kada su me vidjeli sama kost i koža i odlucio sam se vratiti jedem sve i svašta danas i zdravo i nezdravo balansiram do neke granice al kile nece gore,cak cijeli tijedan sam skoro si dopustio da jedem po cijele kutije kekse domacice poceo sam biti ovisan o tome nije dobro al odlucio sam reci im dosta a i danas sam ih imao i u cetvrtak i srijedu previše je toga al eto moram se trpati kako bi došao na kilažu a i zdravu hranu si dozirat .A što se tice tvog problema nije lako biti ovisan o hrani i stalno misliti o hrani ,super da si shvatila i stala na loptu i otkrila da ti to smeta ,sad bi trebala jesti normalno lagane obroke voce,povrce,jaja,piletinu,posni sir a i vježbat lagano a kad ti dodje opet želja za prejedenjem probaj ignorirat i da ta želja za jedenje svega cijeli dan makne s misli i da kažeš ja mogu ja hocu ne više se prejesti al na moju stranu ja moram jesti sve i svašta doma mi nona,mama napunili frižider keksima,paštama svakakvom hranom samo da se vratim u normalu da ne umrem jer i dalje se kod mene ništa ne pomice a toliko sam toga u sebe unio da dobro da još nemam šecer koliko domacica sam pojeo kutija ovaj tjedan.Dobrodošla još jednom na forum sve se može kad se oce a ti si otkrila da možeš i samo naprijed i rješi taj tvoj problem uz pomoc ovih ljudi ovdje oceš.Pozz
|
|
 |
|
|
davor23
The Boss 
Joined: 12 Svibanj 2009 Location: Croatia/Hrvatska Status: Offline Points: 7174 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 14:47 |
|
Ja sam navikao da je hrana meni gorivo, a ne uzitak.. jer onog trena kad pocnem razmisljat o hrani kao uzitku, pocinjem se debljati...
3 jaja posni sir i bademi meso i riza i povrce meso i riza i povrce PWM nakon treninga (whey i dekstroza) posni i bademi evo to je primjer :DD neda mi se komplicirat oko hrane.. :) |
|
|
I believe whatever doesn't kill you, simply makes you ... stranger
|
|
|
|
|
kristina19
Cita FAQ 
Joined: 08 Travanj 2013 Status: Offline Points: 37 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 14:18 |
|
davore, u vrijeme kada sam htjela ''smršaviti'' vježbala sam non stop, kretala se, samo da ''potrošim'' ono što sam pojela. Vozila sam bicikl nekad i po 20km dnevno, trcala, plivala, vježbala. No otkad sam pocela s tim prejedanjem, jednostavno sam se sama sebi tako ogadila da nisam uopce imala volju za tim. No sada, nabavila sam si sobni bicikl, uskoro planiram i onu multifunkcionalnu spravu za vježbanje, par utega i to bi bilo to, heh. Htjela bih ici u vojsku, i pripremiti se za to, no jednostavno nemam pojma kako i od cega da krenem.
zeusko87, cak sam se i malo nasmijala dok sam citala tvoje iskustvo, drago mi je što me razumiješ. I što znaš kako je to kad više ne znaš kada si sit i kada si gladan, to je ono što najviše izludjuje covjeka. Takodjer i hvala ti na rijecima podrške, jel možeš možda napisati od cega ti se sastoje tih 6-7 obroka dnevno? Naime, kad se sjetim sebe prije godinu dana kada sam imala 65kg, jela sam sve, nisam uopce mislila na hranu i održavala tu kilažu godinama moglo bi se reci, i onda kao da me nešto puklo i krenula sam mršaviti, uskracivala sam si hranu koju sam nekad obožavala jesti i bilo mi je užasno teško, i sad kad shvatiš da ipak možeš jesti sve, kao da nešto udje u tebe i pocneš se ponašati nenormalno, kao da pokušavaš nadoknaditi sve što si propustio i što si si uskracivao svo to vrijeme, ako me razumiješ? stay_positive, dok sam samo citala što si napisala sam se osjecala bolje, jako je motivirajuce i hvala ti na tome. Dodje ti da se zamisliš i da se zapitaš dal je ta ''požuda'' vrijedna toga, i naravno da nije. Ali ponekad je teško uzeti stvar u svoje ruke, nekada sam mrzila kukavice, a danas sam postala jedna od njih, kako žalosno. I istina, i ne volim baš sebe ni svoj izgled, sebe zato što nisam uspjela završiti školu koju sam htjela, a svoj izgled zato što sam uvijek imala ''jace kosti'' i veliku skoliozu kralježnice što se itekako primjeti. Ali kako zavoljeti sebe kad na ulici vidiš npr neku savršeno gradjenu curu koja nikad nije morala biti na dijeti niti vježbati, a ti si se ubijala sa svim tim i opet nisi mogla imati takvo tijelo, to je malo deprimirajuce, ako me razumiješ. No ne želim tu sada cmizdirti, želim se boriti, i sad imam još više motivacije zahvaljujuci vama. :) I izvinite na ovakvoj dugackoj poruci, imam puno toga za reci, cak se ne mogu više ni sjetiti što, al puno je lakše kad si olakšaš dušu, pa makar i na nekom forumu pred nepoznatim ljudima. |
|
|
|
|
eXpertise
Viden/a u gymu
Joined: 01 Rujan 2012 Status: Offline Points: 200 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 13:47 |
|
vrlo lijepo zboriš stay positive :D
|
|
|
|
|
stay_positive
Cita FAQ
Joined: 26 Listopad 2013 Status: Offline Points: 3 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 13:39 |
|
Pozdrav i dobrodošla!
 Ja ovaj portal pratim dugo,dugo i tek sam se sad odlucila malo aktivirati,konacno! :) Prvo,bravo što si se javila i smogla hrabrosti. Druga dobra stvar,svjesna si svog problema. Trece,želiš se boriti protiv toga! To je onaj osnovni temelj koji je pocetak svega što možeš za sebe uciniti. Nitko te nece kritizirati ovdje, puno je ljudi koji su imali takvih ili slicnih problema, evo prva ja! Zato cu i dati neko svoje mišljenje. Da krenem lagano! U cemu je stvar? Zašto je toliko teško pokrenuti se i uciniti nešto za sebe? Svi nekako previše pricamo,govorimo,objašnjavamo...tražimo nacine kako olakšati neku situaciju,kako naci opravdanje i rijeci utjehe.. Zaista,u nekim situacijama to nam je stvarno potrebno ... potrebno je da netko kaže : "ne brini,sve ce biti dobro" Da,hoce! Ali,nece samo od sebe! U masi savjeta,razmišljanja i odluka kao da gubimo sebe..i bivamo sve tjeskobniji jer vrijeme prolazi,a mi se još nismo pokrenuli. Stojimo! Sad cu posuditi neke misli i ideje naše drage Gym_girl,ali samo zato da pomognem malo, nadam se da se nece ljutiti. :D „U neodredjenoj pozadini svog uma znamo što u medjuvremenu trebamo raditi….ali nekako ne možemo poceti….svaki trenutak cekamo caroliju da nas pokrene….ali život se nastavlja, otkucaj za otkucajem, i nosi nas sa sobom….“ William James Da,istinite su te rijeci! Krenuti? Samo treba krenuti! Jednostavno? Ili ipak ne?!?! Sve te stvari koje te muce,koje mene muce,koje muce puno ljudi stvar su osobnog (ne)odnosa prema nama samima. Ti,ja i svi mi trebamo uci u svoju unutrašnjost i tu se pronaci. Ti sama moraš znati svoju vrijednost! Realnu i istinitu! Ne vecu ili manju. Budi objektivna. Imaš svoje dostojanstvo! Ti vrijediš i nekome nešto znaciš. Sebi vrijediš! Dok ne zavoliš sebe,takvu kakva si sada( sa 5 kg viška ili 5 kg manjka,nije bitno),dok ne kreneš ljubit sebe ( ne narcisoidnom ljubavi) nego onom objektivnom teško ceš se izvuci iz toga. Naša podsvijest pamti sve naše misli,one mlake,opravdavajuce...one odlucne i hrabre,ma sve! Treba je isprogramirati na pravi nacin. Ima ona rijec RESTART! Svatko ima mogucnost da vlada sobom, zato i jesmo ljudi i razlikujemo se od životinja kojima vladaju nagoni. A ponekad se ja prva osjetim kao životinja,koliko god to grubo zvucalo. Zašto se,ako si covjek,spuštati na razinu životinje i dopuštati nagonima da vladaju? I ne, time ne vrjedjam životinju, ona je kao takva stvorena. I ponaša se po svojim zakonima,ajmo reci po svome dostojanstvu. Mi smo ljudi. Pa ponašajmo se kao ljudi! Prema dostojanstvu kojeg imamo. Upravimo i programirajmo svoju podsvijest. Ako ju hranimo rijecima: " treba krenuti,da! hocu,ja to stvarno želim,al prvo da obavim ovo ..prvo da obavim ono...evo sad cu.. (ona ce i podsvijest tako prema nama: evo,evo...samo još nešto,tako si rekao) I mi stojimo, tražimo kako da krenemo,ali ne krecemo. RESTART! RESTART! RESTART! Hranimo ju ovako: "treba krenuti? pa da! okej! idemo! odmah sad! i ne može bit jednostavnije! samo se upitajmo ovo: (ali baš upitajmo i razmislimo duboko o tome) volimo li svoje tijelo? sebe?...ili smo nezadovoljni sobom? ako volimo super. ako ne- ŽELIMO li voljeti sebe? Želimo li biti zdravi? želimo li vladati nagonima? DA!- u redu onda! sad napiši prpogram svojoj podsvijesti i ponavljaj joj ga svaki dan! je bit ce teštko,možda ce malo i boljeti jer možda cemo pasti opet. o da,hocemo. ali,onda slijedi restart! opet piši program! Da,želim biti zdrav! Da,mogu biti zdrav! Želim biti svjestan svoje vrijednosti,jedino na taj nacin mogu pomoci drugima da i oni otkiju svoju vrijednost! Želim biti zadovoljan! Male stvari cuda cine! Nekad nam se cini da ugadjajuci požudama osjetimo zadovoljstvo,ali koliko ono traje? i Kako se osjecamo nakon toga? Ja loše,posebno nakon prejedanja! Mi takvim nacinom "liješimo " požudu, a kasnije nas ta požuda ubija i nosi sa sobom. Gubimo sebe. Prijedji granice požude,pobijedi sebe! TO se jedino može ako shvatiš da svaka osoba ima dostojanstvo i neprovijenjivu vrijednost,da ti imaš to isto dostojanstvo! Pobijedi požudi,inace ce ona pobijesiti tebe! |
|
|
|
|
zeusko87
Viden/a u gymu
Joined: 12 Rujan 2013 Location: sisak Status: Offline Points: 406 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 13:14 |
|
kao da o meni pišeš. ja sam isto smršavio u par mjeseci preko 20 kila i stalno sam mislio samo o hrani. ništa mi drugo nije bilo u glavi, samo hran, hana, hrana i opet hrana. sanjao sam hranu, tražio recepte na internetu, gledao razne kuharice kao da gledam pornografski casopis. sline su mi curile non stop. poceo sam gledati one emisije o kuhanju ko neka baba. nisu me zanimali više ni filmovi, ni društvo ni izlasci, meni je bilo bitno samo da svane i da jedem. i onda popodne gladujem cijeli dan, a navecer nešto malo pojedem. rucak mi je bio glavni obrok, nisam ni doruckovao. ali u tom obroku se prežderem ko prase jer znam da više taj dan hrane nema. ništa do sutra. uvijek sam za taj obrok jeo kao da mi je zadnji. sve je to bilo dobro dok sam bio kuci ali kad sam negdje trebao ici ili raditi nešto popodne nisam imao snage. jednom sam se cak i srušio u nesvijest od nemoci kad sam uvozio drva. kad sam pao na 56-57 kila odlucio sam da je dosta, da više tako ne ide. mnogi kad bi me vidjeli pitali su šta mi se dogodilo. bio sam blijed, anemican, beživotan, kost i koža. sa 80 kila paf na 57 u par mjeseci. kad sam odlucio poceti "normalno" jesti 1 dan bi se prežderao a sutra dan bi gladovao cijeli dan i tako je trajalo više od mjesec dana. jednostavno sam se bojao hrane a i kad bi se prežderao opet bi za 2 sata bio gladan a nisam se mogao ispraviti od trbuha koliko sam hrane pojeo. doslovno sam plakao od muke što sam toliko pojeo ali nisam prestajao nego jeo još jer sam vec pretjerao pa idem onda do kraja. tako sam ja razmišljao da bi sutra dan proveo na jogurtu i salati.
to je najgore kad poremetiš ritam hranjenja više se ne možeš najesti. meni je trebalo nakon toga jedno 2 mjeseca da se dovedem u red i da pocnem jesti kako treba. bitno je da se uvjeriš da se nece ništa dogoditi loše ako pojedeš lupam 3 šnite kruha umjesto planirane 2. ja kad bi pojeo 3, znaci malo više od planiranog kao da bi mi se srušio svijet i nastavio bi cijeli dan žderati i trpati se hranom. pojeo bi 2 cokolade, par litara mlijeka, keksa, sladoleda, kruha, pa kule, mesa, pa opet slatko pa voce, pa mlijeko pa slano pa tako cijeli dan. jao to ko nije doživio i prošao kroz sve to ne može shvatiti. bio sam opsjednut hranom i izvukao sam se iz toga tek nedavno kad sam si odlucio priuštiti 5-6 normalnih obroka umjesto onog jednog kad bi potrpao sve živo u sebe i grizao se cijeli dan. i ovako mi je dugo trebalo da se najedem i da uvjerim organizam da više nije u opasnosti i da cu ga opskrbljivati hranom svakih 2-3 sata a ne kao prije svakih 12 sati. možda ce ti biti sada lakše kad vidiš da i drugi prolaze kroz takve stvari i znam kako se osjecaš. samo hrabro se bori protiv toga, uvedi 6-7 obroka i polako ce stvari sjesti na svoje mjesto. samo se moraš osloboditi te misli da ti je hrana istovremeno i najveci neprijatelj a ujedno i najveca želja. poz |
|
|
Never give up
|
|
|
|
|
davor23
The Boss
Joined: 12 Svibanj 2009 Location: Croatia/Hrvatska Status: Offline Points: 7174 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 13:03 |
|
Dobro nam dosla :)
Nitko te nece kritizirati.. samokontrola je problem koji je prisutan posvuda u svijetu, jer da nije, ne bi bilo pretilih osoba :) Jel treniras sta? |
|
|
I believe whatever doesn't kill you, simply makes you ... stranger
|
|
|
|
|
kristina19
Cita FAQ
Joined: 08 Travanj 2013 Status: Offline Points: 37 |
Post Options
Thanks(0)
Quote Reply
Posted: 26 Listopad 2013 at 12:57 |
|
Dobar dan, konacno sam uvidjela svoje probleme i nakon mnogo razmišljanja skupila sam hrabrosti da iznesem svoju pricu na ovom forumu. Naime, posljednjih mjeseci sam se borila s anoreksijom, spala sam na 48kg na svoju visinu od 173cm, bila sam kost i koža. Nakon mnogo muke, terapija i suza sam uspjela poceti jesti normalno, postpuno dobivala kilograme, snagu, volju za životom ponovno. I onda se sve opet okrenulo naopako, pocela sam se prejedati. Svaki put kad mi je bilo teško, ili kad sam bila sretna ili jednostavno iz dosade sam brijala sve što ima u kuhinji, od slatkiša do povrca, apsolutno sve, bilo mi je bitno samo da jedem. Nekad sam znala se toliko prejesti da ne bih mogla ništa drugo nego samo ležati, i kad mi se malo ''slegne'' opet bih tražila što cu jesti. Krenula sam se povlaciti u sebe, bila mi je bitna samo hrana, hrana i hrana. To je nešto najužasnije na svijetu što vam se može desiti, vjerujte mi. I evo danas sam donekle shvatila da to više ne može tako, ne želim biti pretila niti bolesna, ali bojim se same sebe. Ne mogu se uopce kontrolirati što se tice hrane, jednostavno ne mogu. Pokušam, zatim 2 dana normalno jedem i onda opet sve po starom. Svaki dan je to nova borba, jer i kad ne jedem, stalno razmišljam o hrani, ne mogu se jednostavno normalno ni ponašati, ni uciti, družiti se s prijateljima, ali jednostavno mi je samo to u glavi. Svjesna sam da ce me mnogi sada kritizirati kako se ne mogu kontrolirati, ali jednostavno to je kao ovisnost. Npr oni koji se lijece od alkohola, oni mogu živjeti bez njega, ali ti se s hranom moraš suociti 3, 4 puta na dan i to je vrlo teško. Sada imam 60kg, i sasvim normalno izgledam i zadovoljna sam s tim, no kako je krenulo, za mjesec dana mogu vec imati 70kg. A ne želim to, užasno me strah. Pa ako ima dobrih duša na ovom forumu koji mi mogu udjeliti koji savjet, ili onih koji su to možda vec i proživjeli, da podjele svoju pricu samnom, pomognu mi. Neizmjerno bih bila zahvalna, jer ocito je da ne mogu to sama, pa tražim podršku od zdravih i jakih ljudi, jer i ja jednog dana to želim biti.
|
|
|
|
Topic Options|
Post Reply
|
Page <1 567 |
Tweet
|
| Forum Jump | Forum Permissions You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot create polls in this forum You cannot vote in polls in this forum |