Emocionalno prejedanje

kristina19 wrote: izvinite zbog dugog ne javljanja...a šta da vam kažem, situacija nikad nije bila ovako kriticna, moje psihicko stanje nikad gore...moji roditelji su imali prometnu, no sad su ok hvala bogu...možete zamisliti kako je to utjecalo na mene...ne znam što da kažem, na samom sam dnu...nemam nikog i ništa, nemam kom da kažem što me pati, nema nikog da mi pruži neku nadu ili ruku ''spasa'', samo da me posluša...bila sam pronašla jednu jako dobru osobu uz koju sam se pocela osjecati bolje, ali i taj odnos sam sjebala zbog svoje slabosti, straha... gadi mi se sve, ovaj svijet, ja...kažete iskoristi svoje najbolje potencijale, e pa ja imam najbolji potencijal da si sj***m život i potpuno sam ga iskoristila...kako bih voljela da odem odavde i da se više nikad ne vratim, guši me ovo mjesto, ovi ''ljudi'', moja prošlost, sve...uopce me više nije briga za ništa, niti za samu sebe, nije mi stalo do niceg...imam osjecaj da me više ništa ne može usrecit, nikad više...ne mogu vam opisat s kolikom sad gorcinom i mukom gledam na svijet, i koliko to sve boli, jebeno boli da više tu ni suze ne pomažu da se osjecaš bolje...a najgore je od svega što se pred svima moraš pravit da je sve u najboljem redu, a u sebi vrištiš, vapiš da te neko cuje...al nitko, ama baš nitko...nit vidi nit cuje...i da kažem bilo kome, reci ce mi da sam sama kriva za ovo što mi se dogadja, i znam da je potpuno u pravu...I give up

kristina19 wrote: izvinite zbog dugog ne javljanja...a šta da vam kažem, situacija nikad nije bila ovako kriticna, moje psihicko stanje nikad gore...moji roditelji su imali prometnu, no sad su ok hvala bogu...možete zamisliti kako je to utjecalo na mene...ne znam što da kažem, na samom sam dnu...nemam nikog i ništa, nemam kom da kažem što me pati, nema nikog da mi pruži neku nadu ili ruku ''spasa'', samo da me posluša...bila sam pronašla jednu jako dobru osobu uz koju sam se pocela osjecati bolje, ali i taj odnos sam sjebala zbog svoje slabosti, straha... gadi mi se sve, ovaj svijet, ja...kažete iskoristi svoje najbolje potencijale, e pa ja imam najbolji potencijal da si sj***m život i potpuno sam ga iskoristila...kako bih voljela da odem odavde i da se više nikad ne vratim, guši me ovo mjesto, ovi ''ljudi'', moja prošlost, sve...uopce me više nije briga za ništa, niti za samu sebe, nije mi stalo do niceg...imam osjecaj da me više ništa ne može usrecit, nikad više...ne mogu vam opisat s kolikom sad gorcinom i mukom gledam na svijet, i koliko to sve boli, jebeno boli da više tu ni suze ne pomažu da se osjecaš bolje...a najgore je od svega što se pred svima moraš pravit da je sve u najboljem redu, a u sebi vrištiš, vapiš da te neko cuje...al nitko, ama baš nitko...nit vidi nit cuje...i da kažem bilo kome, reci ce mi da sam sama kriva za ovo što mi se dogadja, i znam da je potpuno u pravu...I give up

Nema razloga da ti bude neugodno. Ovdje je mnogo dobrih, dragih ljudi koji ce rado pomoci ako mogu

Nedavno smo imali članak baš na ovu temu!

https://www.fitness.com.hr/mrsavljenje/savjeti/Emocionalno-prejedanje.aspx

Nema razloga da ti je neugodno zbog situacije u kojoj se nalaziš. Svaka krajnost je jednako loša, netko se prejede nutellom, netko se izgladnjuje, netko se panično broji ugljikohidrata, netko si ne dopušta preskočiti treninga... Sve su to neke male ovisnosti

Ovdje smo da jedni s drugima podijelimo i iskustva i probleme koji nas muče i savjete.

Velika je stvar što si došla ovdje i podijelila s ljudima svoju priču, vjerujem da ćeš naći dobre savjete i način kako da postigneš svoje željene rezultate i ciljeve.

@samo tvoja: definitivno se slažem sa tobom, ma kako da
opišem svoju situaciju a da nije zbrka onakva kakva mi je u glavi: ja znam da
mi ništa neće biti pa taman da si i priuštim tu krišku nutelle no uvijek onda
počnem previše razmišljat o tome kako možda to nije kalorijski pogodno taj dan
( a onda nije niti idući niti onaj poslije – sve dok uopće ne izgubim želju za
njom -.-) i mislim si također „pa ček gle imaš tu jedan dan složiš si šta si
željela si jest taj cheat meal dan i ideš dalje“ ali ne funkcionira mi to baš
tako više (a možda i znam sama odgovor na svoje pitanje samo ne znam kako da se
izvučem iz njega pa bih molila tu pomoć). dakle meni je prehrana ajmo reć 90%
od zdrave hrane, sve pa od maslinovog ulja uz pečenje do piletine, posnog sira,
malo-masnih jogurta?, svježe voće itd itd. no nedavno počelo me to frustrirat
do granica ludila koliko pazim na sve da su mi ti obroci postali pre dosadni.
uvijek ista hrana na praktički isti način i napravljena da se više niti ne
veselim se obroku kakav god bio pa niti onom cheat meal danu kad si i pripremim
nešto što sam si željela pojest.. upravo nakon objavljenog odgovora na ovu temu
razmišljala sam si o onim danima kad sam tek krenula sa svime i točke gdje se
sada nalazim da moguće je razlog frustracije moje u tome da:

1. sam frustirana i da mi je predosadno postalo od onda kad sam ostala sama u
ovom gradu gdje trenutno živim jer su frendovi svi preuzeti faksom, obiteljima
čak itd. pa sam preveć usamljena, ne znam što bih radila pa ajmo malo bit
opsjednuti prehranom jel

2. zabranjujem si sve i svašt gdje god stignem misleći da ću utoliko bit bolja
pogotovo onih dana kad ti puhne nešt u glavu da bi ti najradije da ti se odmah
vidi sav trud ulagan u vježbanje i sve ostalo

3. možda i najveći problem gdje mi se moj nekad omiljeni dio u danu (doručak)
kojeg sam obožavala pripremat si, krenuo gadit otkad sam krenula brojat (jao
sve bih opsovala ali biti ću pristojna) KALORIJE i vagat, bojat se
ugljikohidrata i šećera i ovog i onog. Svaki put kad bi što bilo izvan 'zacrtanog' e! odmah nije valjalo jer ne znam gdje sam to na koju temu nedavno pročitala od gymke kad je napisala da bi znala „poludit“ na ono kad ne bi njenog kruha bilo negdje u doticaju pa šta ćeš sad moraš se pomirit sa bijelim i to, ili meni sa mlijekom što zna isto bit slučaj… tu negdje se nalazim ja sad. Dakle ne samo da se pribojavam ugljikohidrata (osim u dane prije treninga razmišljajući kako mi onda trebaju da mogu odradit) već i nedo bog da pojedem pa i jabuku više, nutellu ili red čokolade da i ne govorim! bilo kad u dane kad nije cheat meal dan. Može li me itko uopće razumijeti u tom svemu? :/

@mr.g zahvaljujem se najlijepše :) ali i tu i takvih tema sam se načitala da
više niti sama ne znam.. moj problem je više onaj gore.. restriktiram se nad
nečim onaj dan kad mi se to jede i onda dođem kasnije i najradije bi proždrela
to da se ne mogu pomaknut kasnije umijesto da si priuštim, pomirim se da sam si
uzela malo tek toliko da si ispunim tu želju i nastavim polagano dalje a ne
nabacujem uporno kako sam pojela i sad bi najbolje bilo ne jest ništ poslije
>< moraaam nekako si pomoć pronać da budem opet sretna i da uživam u cijelom procesu. Želim i moram si priuštit to! Volim ja tu svoju hranu samo malo da popustim neke kočnice i osuđivanja od sebe same kako bi to sve nešto lijepše i tečnije krenulo, kako bih voljela sebe i svoje tijelo i prekinula više s tim glupim osudama, kritikama i takvim prevelim razmišljanjima gdje ne treba


Edited by admin - 19 Veljaca 2015 at 14:56

Uglavnom redovito čitam ovaj forum i pokušavam nekako uklopiti saznanja u neki svoj stil prehrane koji je, priznajem, znatno opušteniji. Emocionalno prejedanje je po meni, posve krivi termin, radi se o pristupu produženog djetinjstva u kojem se hrana promatra kao način iskazivanja pažnje. Otuda "tjeranje" na krafnu u gostima i slično. U biti, cijela stvar funkcionira posve isto kao bilo koja ovisnost, hoćete cigarete, hoćete alkohol, hoćete nešto jače. Efekt koji se traži je recimo, obamrlost uzrokovana žderanjem. I tu je hrana samo sredstvo. Isto kako niti jednom pravom alkoholičaru nije bitna kvaliteta vina, bitna je cuga koja lupa. Socijalizacija je tu posebno opasna jer se, kao što sam već naveo, u nas sve svodi na iskazivanje pažnje i brige hranom, što je u redu načelno, ali ne i kad se pokušava biti u deficitu, jel te. To je kao da liječenom cugeru mašete s bocom Jack Daniel'sa pred nosom. Mislim da se to može riješiti jedino promjenom kriterija, odnosno da vam je u datom momentu važnije držati se režima prehrane nego uglavnom imaginarno "uvrijediti" nuditelja krafne.Ili hoćeš promijeniti svoje tijelo ili nećeš.