Već dosta dugo pratim fitness.hr ali nikako da se pridružim društvu. Ipak odlučila sam napokon napraviti tu promjenu, jer vidim da ono "počinjem od ponedjeljka" nikada neće doći. 

Pa evo da vam se predstavim. 

Studentica sam, imam 19 godina i poremećaje u hranjenju. Sve je počelo prije dvije godine, brojanje kalorija, ogroman strah ako bi ta brojka prelazila 500, cardio, brojanje koraka dok hodam kako bi vidjela jesam li taj dan potrošila dovoljno, istraživanje potrošnje kalorija, kalorijske vrijednosti hrane, glikemijskog indeksa.. moj se život pretvara u hranu i kuhanje. Odjednom su kolači postali nevjerojatno primamljivi, a onda je sljedilo i povraćanje i to dobrih godinu dana. 

Nakon neuspjelih pokušaja da prekinem sve to, teža sam za 10 kilograma i mrzim baš svaki dio svojeg tijela, ne mogu uopće opisati koliko se neuspjelo osjećam, poniženo, više ne volim izlaziti, ne volim se baviti sportom, ne volim se družiti s ljudima jer sve što vidim u njihovim očima je osuđivanje koje sam si sama stavila u glavu. Zatvaram se u kuhinju i sve svoje obveze ravnam prema rasporedu hranjenja, ne osjećam glad ili je ignoriram, jedem isključivo što sam si ja zamislila i kada sam si ja zamislila. 

Ono što me najviše razočarava je da sam prije svega imala divan način života, voljela sam voće i povrće i piletinu i jela sam ga koliko sam bila gladna i koliko mi se jelo, nisam osjećala nikakvu potrebu prema kolačima ni čokoladi, ipak ako bi ponekad poželjela nisam si ih branila niti se osjećala krivo zbog toga. Obožavala sam voziti bicikl, vježbati, plivati, trčati. Moj jedini grijeh je bio kebab kojeg si isto nikada nisam branila pa nisam niti osjećala neku preveliku potrebu za njim. Sve u svemu bilo mi je odlično, osjećala sam se jakom, vrlo zadovoljnom svojim tijelom.

I sad, nakon sveg ovog vremena osjećam ogromnu potrebu da se vratim takvom načinu života. Dolazi ljeto i manje obveza te se osjećam dužno prema svojem tijelu i umu dovesti sve pod kontrolu jer ovako više ne mogu. Ne želim se konstantno osjećati slabo/loše i ne raditi ništa po pitanju toga. Želim prestati povraćati, prestati brojiti kalorije, smršaviti i zategnuti se. 

I sad ono bitno, zanimaju me vaši savjeti kako spriječiti prejedanje i emocionalno jedenje? Zanima me kako da dovedem svoje tijelo u neku dobru formu, želim da lijepo izgleda ali se želim i osjećati snažno, želim na kraju dana zaspati sa pomisli da sam danas nešto dobro za sebe napravila. Razmišljala sam između teretane i nekih grupnih treninga i došla do zaključka da će mi se grupni treninzi više isplatiti jer me na njima ipak netko usmjerava umjesto da u teretani samo trčim na traci. Svjesna sam da trebam uvesti neko opterećenje za mišiće ali mislim da nije dobro da sama izvodim vježbe jer ih (vjerojatno) vrlo često izvodim krivo. Tako da me zanima ima li u zgu neka aktivnost ili teretana povoljno, ili da se bar ta cijena isplati. Razmišljala sam i o konkretnim sportovima i jako me privlače neke borilačke vještine, najviše da se ispušem pa da hladne glave mogu dalje, ali svejedno, samo da se nečim počnem baviti. Bilo bi idealno da ima neki jutarnji termin, ali mogu se prilagoditi.

Eto bit ću zahvalna na svim prijedlozima, ne volim spominjati brojeve, ali čisto za info, imam 50-tak kg i visoka sam 160.  Najgore je što sam ovih 10 kg nabacila u doslovno par mjeseci i sad mi se kompletno tijelo ljulja dok hodam 

Ručak, recimo oko 100 grama piletine i 200-300 grama nekog povrća, za međuobrok recimo šnita kruha, tu šnitu nikad ne izvažem jer je neplanirano pojedem, ali neka tanka šnita sa kraja, dakle 50-tak grama. 

Znam da je sladoled loš za večeru, to isto hoću promijeniti. Ponekad radije uzmem nekih 100g posnog sira, razmrvim dva-tri oraha i nekih 10 grama sušenih brusnica.

Slažem se u svemu, zato i tražim savjete. Već sam išla u teretanu ali uglavnom mi je toliko cardia bez nekog društva postalo jako dosadno, u tolikoj mjeri da me zamara. Zato tražim neki sport u kojem bi uživala zbog tog sporta a ne isključivo radi izgleda. U biti želim da taj izgled bude odraz zdravlja kako u tijelu tako i u glavi. Što se tiće prejedanja možda je nekad bilo iz čiste potrebe za energijom, ali sada je definitivno emocionalno, vidim i sama da je sve u redu jedno vrijeme a onda npr dođu ispiti i raspad sistema. Želim maknuti taj fokus sa hrane na nešto pametno. Možda 50 kg nije tako puno ali treba imati na umu da to puno gore izgleda na meni sa 50 kg sala nego na nekome sa isto toliko mišića. A i navikla sam na puno manje pa se sad jako loše osjećam sa tolikom težinom na sebi, kao da to nisam ja. Pokušavam se prihvatiti ali to je jako spor proces i užasno mi odnosi energiju i volju, u smislu da nisam motivirana za ništa.

Zanimaju me zapravo neki sportovi koji bi mi pomogli zategnuti se i pokrenuti metabolizam ponovno, ovako vidim i sama da je jako loše. Gotovo da više ni ne osjećam glad.