Zanimljivo kako nigdje točno ne piše kako su ispitanici jeli prije provedene studije. Ispitani su ljudi od 18 do 65 godina za koje nigdje ne piše kako su jeli prije provođenja dijete, i koliko su puta do tad mršavjeli. Ako je točno ono što se da naslutiti, da su jeli uglavnom junk, onda nije ni čudo što su kile krenule dolje i hormoni se uravnotežili. Ono što piše(a čak se i sami autori donekle ograđuju od generalizacije rezultata), je da su ljudi koji su lučili više inzulina postprandijalno, trošili više energije kad im se smanjio unos UH-a, u usporedbi s ostalima. Ovo je em logično, em nije ništa novo, jer je poznato da bilo kakva promjena od uobičajene prehrane inzulinski rezistentnih ljudi dovodi do povećane osjetljivosti na inzulin. Također, smanjen unos UH-a općenito povećava inzulinsku osjetljivost, ali tvrditi da je "prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata i visokim udjelom masti, a unutar potrebnog kalorijskog okvira najbolje rješenje za održavanje postignute težine nakon provedbe dijete." je senzacionalistička generalizacija i glupost. Netko će shvatiti da tako dugoročno treba jesti, a zanemariti da mu se može usporiti i štitnjača i metabolizam, i uopće zanemariti vodu i glikogen koji isto tako utječu na fluktuacije u težini, a UH ih vežu. Unutar potrebnog kalorijskog unosa i uravnotežena prehrana donosi rezultat, a druga je stvar što se ljudi počinju prežderavati jednom kad vide željeni broj i vrate se starim navikama. I još jedna stvar, članak nigdje ne navodi kako je organizirana ta dijeta sa 60% masti. U studiji, istinabog, piše da su ograničili zasićene masti, ali čitajući sam članak, netko će shvatiti da težinu može održavati colom zero i narescima, kako većina i provodi low carb, nažalost. Na žalost, sve više počinjem razumijevati Ivera, ali već previše piskaram ovdje, bilo bi mi pametnije da učim.
|