od rođenja nosim makar 30% viška težine na svom tijelu. to pokazuje da su prehrambene navike moje obitelji oduvijek bile loše. dorucak sam izbacila još u osnovnoj školi.

 

dijete? pa naravno, barem jednom godišnje padne runda gladovanja. doslovno. neko voce eventualno jednom dnevno ili svaki drugi dan. rezultat bude manjak ok š5 kg. za godinu dana sve ispocetka jer se uredno vrati (ok, znam, ništa novo. izgladnjivanje najgluplja stvar na svijetu).

 

tako sam startala sa izgladnjivanjem i ovog proljeca.

pocetna težina 97 kg (na visinu od š70). u dva mjeseca skinula š0 kila. i dalje ne ide.

stradalo mi zdravlje, hormoni poludjeli.

i tu je pocetak prihvacanja i glasnog izgovaranja svih glupih pogrešaka koje radim vec godinama.

koliko puta ste culi vec moju pricu??? "živim od 5 kava, niš ne jedem i raste mi guza"

 

sada, nakon tone procitanog materijala imam novi pogled na svoj cilj.

kaj sam promijenila?

DORUcKUJEM! i na to sam ponosna do neba. nekome se to cini mala stvar, ali za mene je to najveca promjena koja daje nadu da se može i drugacije živjeti :). osim toga pokušavam oformiti i ostale redovne obroke, no i dalje najviše pazim na dorucak.

konacno sam objavila rat umjetnim sladilima. ili ništa ili stevija.

navikla sam piti vodu. puno vode.

krecem se. za sada je to svakodnevno brzo hodanje od 45 minuta kasno popodne.

tako sam skinula još 3 kg.

 

i na koncu, odlucila sam poceti s vježbanjem.

 ALI...

došla sam u teretanu, stala na vrata, gledala...i otišla. jednostavno imam dojam da ne pripadam tamo. znam da je to fakat idiotski, pa vec sam išla u teretanu prije par godina.  ali svejedno nemam snage krociti unutra.

najbolje je kaj se ne bojim vježbanja. naprotiv, jedva cekam. samo treba uci...

znam da ekipa u teretani ima pametnijeg posla od primjecivanja mog (da prostite na izrazu) dupeta, ali jednostavno nemrem uci, predstaviti se osoblju i reci zakaj sam došla.

 

 

 

upravo mi znanje koje sam ubrala u zadnje vrijeme daje nadu da ce ovaj puta biti drugacije

 

prije sam na dijetu kretala vodeci se "light" oznakama na hrani, zaslijepljena stereotipnim predrasudama stecenima usput, bez razmišljanja o uzroku i posljedicama.

 

danas hranu gledam kao UH, M, P...

shvatila sam da moram jesti da bi mršavila.

i ne samo jesti, nego se i pokrenuti.

 

pokrenuti u smislu korištenja mozga, a bome i cijelog tijela.

 

i ne samo to, s obzirom da sam ja majka, uz mene mora i cijela obitelj. htjeli to oni ili ne, jer ipak ja doma kuham  djeca su mala, pa ne mogu sami doma ostat. ako ja idem van, bome idu i oni. ja brzo hodam, djeca idu biciklima. pa se onda prikljuci i muž, zbog društva.

tako cijela obitelj napušta stare navike.

 

doduše, svako ubrano znanje otvara nove teme za ucenje. nova  pitanja i izazove.

zato sam i odlucila prestat bit samo citac, i uclanila se na forum.

 

još jedna stvar. nije proljece pa da mi se žuri stesat se prije mora. nema roka, nema krajnjeg cilja na vagi.

cilj je promijenit pristup, navike i nacin razmišljanja. a rezultati ce doci.

danas sam popravila jelovnik. sretna sam zbog toga, ali osjecaj sitosti još uvijek doživljavam kao nešto što me smeta. to je navika koja ce vjerojatno zadnja ostati kao kamen spoticanja. sitost je ono što izaziva grižnju savjesti.

 

osim toga, danas je dan D.

imam sto izgovora u pripremi. kiša pada, vrijeme je stvoreno za popodnevno spavanje.

petak nije dan za nove pocetke.

sita sam, ne da mi se pomaknut.

...

 

ali bez obzira na sve, u uredu imam torbu s opremom. spremna sam. poslije posla idem u teretanu. pokušaj drugi. nadam se da mi nece trebat ona narodna da "treci puta i Bog pomaže". zaista ne bih voljela da moram doci do treceg pokušaja. uh.

 

jedino fakat ne znam kak da prije toga ubacim još jedan obrok. nemam mjesta u želucu ni za jedan badem! a trebalo je pojest rucak.

mislim da cu ga preskocit. moram si uzet ipak malo više vremena za savladat sve te obroke.

kad kažem da sam sita do cepa, to znaci da sam prije dva stata pojela omanju pastrvu i lešo blitvu. da ne bi ispalo da su pali kakvi veliki cevapi u somunu

 

 

 

 

 

 

odrađen je prvi trening. lakše nego sam  ocekivala. izgleda da ipak nisam tak rasklimana kak sam mislila da jesam

 

brojcano to izgleda ovako:

nakon 5 odrađenih treninga izmjerila sam manjak opsega od 2 centimetra gotovo svuda (listovi, butine, trbuh, struk, nadlaktica) i 3 centimetra u grudima.

 

vaga pokazuje -š kg.

 

i sve to u deset dana

 

ako povucem paralelu s prijašnjim metodama mršavljenja, rezultat bi bio više nego jadan. gladovanjem bi u prvih deset dana otišlo i 4-5 kg. međutim, svejedno sam sad veselija, jer znam da nije u pitanju gubitak tekucine i pražnjenje probavnog sustava. sada pazim da sustav punim redovito, kvalitetno i promišljeno. ok, još nije idealno, ali trudim se.

 

žao mi je što nisam i prije koristila metar uz vagu, tako da nemam sve podatke za neku kvalitetniju statisticku prezentaciju. ono što znam, i što mi daje motivaciju za daljni trud, jest da u cca 4 tjedna novog nacina prehrane i 3 tjedna tjelesne aktivnosti (pocelo brzim hodanjem, nastavilo teretanom) vaga pokazuje -4 kg, a opseg se na trbuhu i u struku smanjio za 6 cm. a to nije moja kriticna zona. naime, ja nemam određenu kriticnu zonu. uz sve probleme s viškom kila, sretna sam da sam građena kao pješcani sat, pa dobivam i gubim proporcionalno na cijelom tijelu.

 

e da, i dobro se zabavljam od kad pratim reakcije tijela na hranu. oduševljava me kako tijelo dobro surađuje s mozgom  

prije sam jela stihijski (nikad ništa prije š7h), glad nisam osjecala. a ni sitost, kad bih konacno sjela za stol. sad u 8.00 tijelo javlja da je vrijeme za dorucak. ako ne uspijem isti cas,  do 8.š5 me boli želudac i postajem nervozna.  potpuna novost mi je da na tanjuru zna biti nepojedenih ostataka. tijelo jednostavno kaže da je dosta.

 

sve u svemu, pitam se zakaj nisam prije sve to znala... ma nema veze, bolje ikad nego nikad...