23 godine. Studentica Tehnickog fakulteta u Rijeci. 

Osim sto studiram, radim u jednoj projektantskoj-konstruktorskoj firmi (radno mjesto - konstruktor ). 

Sve to skupa znaci dosta sjedelacki nacin zivota, osim u slucaju da se potrudim drugacije. 

Kao klinka bavila sam se odbojkom do 7. razreda osnovne skole, kada mi je prišao moj buduci trener i pitao me bi li se voljela baviti veslanjem. 

Tako sam negdje u trinaestoj godini zivota krenula na veslanje i dosta ga ozbiljno gurala do osamnaeste, kada sam zbog bakterijske infekcije morala naglo stati s treninzima. Morala sam napraviti veliku pauzu, nakon koje u mojoj glavi povratak nije dolazio u obzir jer se u natjecateljsku formu nisam vise mogla vratiti bez da propustim barem dvije sezone (što je lose u tim kriticnim godinama prelaska iz juniora u seniore), a bila sam glupa pa mi je rekreativno bavljenje veslanjem bilo nezamislivo. 

Pri prestanku treniranja nastavila sam jesti kao da i dalje treniram svaki dan (ponekad i po dva puta dnevno) i kile su se pocele nakupljati. 

Da stvar bude gora, neke druge probleme poput obiteljskih ili onih na fakultetu sam pocela "rjesavati" hranom i to se dosta brzo otelo kontroli. 

Konacno, ove godine mi je, pardon na rjecniku, dopizdilo biti konstantno nezadovoljna i krenula sam stvari sistematski rjesavati. 

Prva stvar koju sam napravila bila je potraziti pomoc. Javila sam se u studentsko savjetovaliste i uz vodstvo jedne mlade psihologinje pocela raditi na rjesavanju ovisnosti o hrani, problemu motivacije i slicnim stvarima. Takodjer, pocele smo polako - mijenjajuci mi navike iz temelja. 

Prvo uvodeci vise obroka dnevno (umjesto dorucka, osmosatnog rada bez rucka i nakon zavrsenog posla tamanjenja po svemu sto mogu naci, obzirom da bih do tada pregladnila). Nakon toga je slijedilo postepeno mijenjanje toga sto jedem, a u pod zadnje smo pocele uvoditi i redovitu tjelovjezbu u raspored. 

U potrazi za informacijama naletila sam na ovu stranicu i na forumu vidjela natjecaj te ga shvatila kao idealnu priliku za dodatnu motivaciju i ucenje. 

Obzirom da sam u Rijeci, bilo bi zgodno kada bi mi u Rijeci bio i trener. 

Na pocetku sam se javila Gymki, pa ako bi ona bila zainteresirana, ja bih bila vise nego presretna da me ona vodi. 

Moje brojke su sve samo ne impresivne (zapravo, ovisi s koje se strane gleda )

Visina: 175 cm

Tezina: vaga je stala izmedju 91 i 92 kg - sto je pomak od gotovo 5 kg u minus od kad sam pocela mijenjati plocu

Struk: 90 cm

Bedro: 63 cm

Potkoljenica: 40 cm

Nadlaktica: 30 cm

Zasto bi netko mene zelio imati kao ucenika? 

Ispricavam se na losim slikama. Kupaonica mi je mala i jedva sam i ovo uspjela. Par puta sam se zveknula u potkoljenicu dok sam se izvijala da nekako slikam ledja. 

Edit: i jos me postavljanje slika zafrkava. Prvo su mi bile premalene, a sad mi ih nece ni staviti. Molim za malo strpljenja dok ne rijesim tehnikalije. 

Sve dok bura ne puse 

Zapravo ne znam uopce otkud poceti. 

Mozda bi bilo najbolje poceti od toga kako se osjecam - jer mislim da je to najbitnija stavka. Kako za trenutno zadovoljstvo, tako i za motivaciju i iscekivanje rezultata. 

A, osjecam se izvrsno. 

Neizmjerno uzivam u treninzima. U ispitivanju vlastitih granica, svakoj prolivenoj kapi znoja, Gymkinom zafrkavanju i komentarima na moje crvene obraze... 

Poslje treninga, kad se otusiram i malo smirim me pukne takva navala endorfina da imam osjecaj da lebdim. Taj sam osjecaj fino platila u ponedjeljak nakon treninga kad sam se u busu u kojem se uguralo valjda pola Rijeke razlijepila ko trapavi medo. Karma valjda. Predobro sam se osjecala. 

Gustam toliko da se smijem upali misica koja poslje toga nastupa. Svaki put kada me noge pocnu peci prilikom sjedanja ili ustajanja, ja se nasmijem pa misicima prokomentiram: "Dobro je decki! Lijepo je znati da ste ipak zivi!".

Trenutno si idem na zivce jer sam jos nekoordinirana u pokretima prilikom izvodjenja odredjenih vjezbi, ali ne dam se. I mislim da se popravljam iz dana u dan. Trudim se biti ispravna, sto je za mene veliki korak obzirom da se dosta pogrbljeno drzim. A, i mislim da kako mi misici ledja i ramena budu jacali, to ispravno drzanje ce biti sve lakse i lakse. 

Gymka mi je povecala kolicinu hrane koju unosim. Trebalo mi je koji dan da se naviknem na to, ali mislim da sam ulovila ritam. Otkrivam kako nove namirnice, tako i neke stare u novom ruhu. Kombiniram razlicite nacine spremanja, kombinacije okusa. Za sad nemam nekih pretjeranih zelja za cokoladom i slicnim junkom, sto je i mene samu iznenadilo. Pogotovo obzirom da sam usred PMSa. 

Jedino sto me malo izbacilo iz takta bila je nekakva zelucana viroza koju sam imala sa subote na nedjelju. Cijelu noc sam provela grleci wc skoljku i nedjelju sam provela na kuhanoj, nezacinjenoj piletini sa nekim laganim prilozima. Srecom nije potrajalo, pa sam u ponedjeljak bila orna za nove radne pobjede. 

U kratko, neki sazetak mog prvog tjedna moze se sazeti u tri rijeci: Osjecam Se High! 

Ja sam u Gymki nasla svoju idealnu trenericu. 

Nekog tko mi je i uzor i podrska i prijatelj. I s kime mi je nevjerojatno ugodno raditi. 

I, na kraju, s kime ni jedan trening nije dosadan. 

Iskreno bih voljela da se nasa suradnja nastavi i nakon natjecanja (mada, ja sam sigurna da cemo se podruziti i van treninga, a i da cemo u teretani nalijetati jedna na drugu). 

I na kraju, lijepo je znati da je moja trenerica zadovoljna sa mnom i s mojim trudom. 

Vec je i samo to motivacija za nastavak. 

Vaga: 88 i pol 

Struk: 87 cm -3 cm

Bedro: 63 cm  ostalo isto

Potkoljenica: 39 cm -1 cm

Nadlaktica 29 cm -1 cm

Sad komentar na tjedan i rezultate. 

Vidim pomake. I vise u zivo nego ovako na slikama. 

Garderoba mi je komotnija, pocela sam nositi remenje na hlacama. 

Nisam sigurna koliko se to sve vidi na slikama, ali ja sama sebi djelujem utegnutije. A, to je valjda najbitnije. 

Za trenericu i dalje imam samo rijeci hvale. 

Strasno puno se trudi, dolazi u teretanu u terminima koji meni pasu, sto cesto puta znaci da je ondje dva puta dnevno: jednom kako bi odradila svoj trening, a jednom kako bi mene pratila u mom. 

Nadam se da opravdavam moja ocekivanja i da ce i ona sama biti zadovoljna rezultatima. 

Sto bi se reklo: zrno po zrno, pogaca. 

Vas trud se isto itekako vidi. Ja zbilja mislim da ce biti vraski tesko odrediti pobjednika. 

Ono sto sam zaboravila napisati - meni se promjena dosta vidi u licu. Lice mi se na ocigled pretvara iz okruglastog, kakvo je ovih par godina, u ovalno, kakvo je bilo do tada. 

Mozda je radi toga u zivo dojam veci. 

Cini ti se. 

Otislo je nesto manje od 3. Mozda je glupa ona prva slika vage, pa se tesko vidi. 

Spomene Gymka tu i tamo kako ju ti spominjes na treninzima. 

Mozda si tu i u maloj prednosti. Ja moram bit kus. Nikad ne znam kad me moze cuti. 

Ja samo cekam kad ces pokazati svoju tamnu stranu. 

I bas joj se veselim. Malo mazohisticki od mene... 

No, ozbiljno, volim probijati vlastite granice i jedva cekam kad cu se maknuti s ovih treninga za pocetnike. 

Eh, i molim te nemoj Dalilu nagovarati da odradi lagani trening. 

Ja trebam motivaciju, a sto je bolje za to nego gledati sto sve cura moze napraviti. 

Bez brige, kad mi je pretesko, ja ti kazem. 

Onaj izraz koji slozim je u glavnom jaka koncentracija. 

No, eto, covjek malo misli na sebe - kako bi mogao i dodatnu motivaciju pokupiti, i odmah ga se optuzi da nema srca. 

A, ako su ti nasi decki u teretani tako osjetljivi, Dalila, budi blaga prema njima. 

Gymkina tortura je prosla. 

I bila je super 

Meni su se danas fino upalili neki misici koji su do sad bili postedjeni. 

Bas mi se svidja ovakav trening i jedva cekam kad cu poceti povecavati kilaze. 

Da ne govorim o tome kako jedva cekam kad cu poceti vidjeti rezultate. 

Ispricavam se sto ste me morali cekati, ali obzirom da mi je ovo sto sam radila bilo dosta bitno za doktorat u buducnosti, nisam bas mogla izbjeci. 

Dakle, moje izvjesce...

Uvela sam novi modni dodatak u svoj stil odjevanja: remen. 

Zgodan je to i funkcionalan detalj koji svaku kombinaciju pretvara u nesto novo i zanimljivo, a moje hlace drzi ondje gdje bi trebale biti, umjesto da mi padnu na gleznjeve. 

Treninzi mi se zaostravaju i mijenjaju. 

Uvodimo i malo drugaciji raspored svega toga.

Prehrana se takodjer po malo mijenja, no ovaj noviji rezim mi iznimno pase. 

Eto, toliko od mene za sada. Necu pisati traktate, prije svega jer ne mogu gledati vise. 

A, i bilo bi dobro da idem spavati obzirom da se sutra rano dizem, kako bih u 9 kad se teretana otvori mogla odraditi trening. 

Sve vas puno voli i pozdravlja hakuna-matata. 

Nije izlika, ali ja sam zaboravila. Cijeli dan u gunguli razmisljam kako moram staviti slike na vecer i onda zaboravim. Krenula sam uciti za danasnji kolokvij i skroz smetnula s uma. 

Mjere

Struk 83 cm ukupno -7 cm

Bedro 60 cm ukupno -3 cm

Potkoljenica 38 cm ukupno -2 cm

Nadlaktica 27 cm ukupno -3 cm

I jutros se probudim sva u panici jer sam u snu skuzila da ih nisam stavila. 

Moram sad ici na kolokvij, pa na posao i nece me biti do na vecer, ali mogla bih staviti usporedbu starih i novih hlaca. Cisto da se vidi o cemu tocno pricamo. 

Ali, draga moja Gymka, nista to ne bi islo da nije bilo tebe. 

Edit: Radi! Nema zabusavanja na poslu!

Trenutno sam u velikoj guzvi izmedju zavrsnih kolokvija na faksu i posla koji se ozbiljno zahuktao. 

U tako urnebesnom tempu dajem sve od sebe ne zabusavati s treninzima (iako, Gymka moze potvrditi, danas sam trening jedva odradila). 

Rezultati i moja fenomenalna trenerica su ono sto mi u ovim kriznim trenucima daje snagu ne posustati. 

Srecom, nemam neke zelje za junkom, pa mi bar prehranu nije pretesko odrzavati na razini. 

Ljudi, ja se zbilja ispricavam. No, zbilja mi nije bilo dobro i stajanje mi je bilo jako naporno obzirom da mi se vrtilo i tresla me groznica. 

Nocas sam isla na hitnu da mi daju antibiotike (moja doktorica nije u Rijeci) jer mi temperatura nije padala sa preko 39 dva dana. 

Odspavala sam konacno nocas bez buncanja i groznice, pa se malo bolje osjecam. 

Na zalost, zbog ovoga sam vec propustila par treninga, a i ne hranim se kako treba jer nemam apetita i u glavnom samo trpam tekucinu u sebe. Popijem whey ili se natjeram pojesti posnog sira, ali vise od toga ne ide. 

Obzirom da sam u sebe utrpala od jutra skoro dve litre tekucine osjecam se ko balon, a bome su mi takve i mjere. Pomaci su minimalni i moram priznati da me sad to dotuklo. 

Struk  82 cm  -8 cm (1 cm od zadnjeg puta)

Bedro 60 cm -3 cm (nista od zadnjeg puta)

Potkoljenica 37 cm -3 cm (1 cm od zadnjeg puta)

Nadlaktica 27 cm -3 cm (nista od zadnjeg puta)

Zbilja nemaš razloga biti nezadovoljna, jer je pomak itekako vidiljiv...a još nije ni gotovo natjecanje   

Želim ti da brzo ozdraviš, pazi na sebe i nemoj se bedirati bzvz - nabaci pozitivu i guraj dalje! 

Nakon sto sam se prosli tjedan razbolila i to nikako nije prolazilo, konacno sam otisla doktoru. 

Jucer sam isla slikati pluca, i srecom, nije pneumonija, ali je bronhitis. 

Izgleda da me zeznuo pljusak prosli tjedan u kombinaciji s kronicnim umorom radi kojeg mi je vjerojatno pao imunitet. 

Doktorica mi je htjela dati zabranu fizicke aktivnosti sljedecih 10 dana, ali sam joj rekla da meni to ne dolazi u obzir, pa smo postigle kompromis i imam zabranu do pocetka sljedeceg tjedna.  

Jako sam nesretna zbog ovoga, jer sad kad bih trebala ubaciti u 5. brzinu, ja doma lezim i trunem. Nadam se da cu za vikend barem napraviti neki lagani kardio cisto da se malo pomaknem. 

Bez obzira sto Gymka kaze kako je njoj jedino bitno da ozdravim, jasno je da ipak u usporedbi s drugim trenerima ona sad nije u najboljoj poziciji i iznimno mi je zao zbog toga. 

Prehrana mi je ispocetka jako stekala jer jednostavno nisam mogla jesti (tu bih se onda bar natjerala popiti whey), no sad sam barem to malo dovela u red. 

Mami nikako ne mogu objasniti zasto pijem caj bez meda. Skroz je izbezumljena i samo ponavlja "ali med je zdrav". 

No, da sve nije tako crno. Sve ove dane kad su se drugi oko mene kuhali i skapavali od vrucine, ja sam imala groznicu i bilo mi je fino hladno. 

Tjedni su nenormalno brzo prosli. 

Ne mogu biti ponosna na ovaj zadnji period. Uhvatio me bronhitis i nisam vjezbala dva tjedna. 

Jucer sam prvi put bila na treningu poslje toga i naravno, imala dojam da sve losije radim i da sam izasla iz stosa. 

No, mali tracak nade mi je dao covjek u gymu koji mi je rekao da se bas vidi da sam smrsavila i da samo tako nastavim. 

Pa, eto, ako mi potpuni stranci to govore, bit ce da je istina. 

To je to. Zavrsne slike. 

Uz njih idu nove mjere koje kazu ovako:

Vaga pokazuje 84 kilograma. Nisam sigurna vidi li se dobro na onoj slici, ali ako nista skuzi se da je malo ispred 85. To je manjak od 7,5 kg. Zadovoljna sam time. Pogotovo jer nekako imam dojam da su kile proporcionalno otisle od svuda. Mozda je struk najvise napredovao, ali ni druge stvari nisu stajale. A, i taj struk/bokovi imaju svoje saddlebags kojih se treba rijesiti. 

Inace, struk je sa 90 dosao na ravno 80 cm. To je manjak od 10 cm. 

Bedro sa 63 cm na 59 cm. -4 cm

Potkoljenica sa 40 na 35. I tu moram reci da mi se potkoljenica lijepo oblikovala. -5 cm

Nadlaktica sa 30 cm na 27. -3 cm

Za ruke/ramena moram reci da sam najmanje zadovoljna. Inace nisam bila zadovoljna svojim nadlakticama koje su mi daaaleko prevelike i nadala sam se da ce s njih malo vise otici. Pogotovo sto uz tako velike nadlaktice, moja siroka ledja, posturu (jako se pogrbljeno drzim - i to je jos jedna stvar na kojoj moram poraditi) izgledam ko sumo borac.

No, ne smije se biti nezahvalan. Pomak je ucinjen, prvi rezultati su tu, a oni su najvaznija motivacija za dalje. 

Prije svega, moram se osvrnuti na svoju divnu trenericu. 

Gymka je cijelo vrijeme bila velika potpora, puna savjeta, ali i razumijevanja. 

Imala sam dojam da je zadovoljna mojim napretkom i to mi je bila dodatna motivacija. 

Hvala joj sto, iako sam sigurna da joj je ponekad bilo smijesno gledati me u teretani kako se mucim s minimalnim kilazama, nikad tako nesto nije dala do znanja. 

Iskreno se nadam da nase druzenje ovdje nece stati. 

Da ne kazem kako se nadam da cemo se ove godine uloviti na moru. Kaj kazes gymka? Mozemo koji put oplivati Skoljic ili napraviti kardio do Mihovila (iako su tebi te lokacije malo daleko, ali ako se potrefi da smo tamo u isto vrijeme, budemo nesto organizirale). 

Mozda ce vam ovo zvucati umisljeno, ali moram priznati da sam ponosna na sebe. 

Uz sve nedace koje su me snasle, uz faks i posao koje sam cijelo vrijeme paralelno gurala, uz bronhitis, istegnuce kvadricepsa na pocetku i mucenje s iskoracima radi toga, pokvarenog zeluca i u zadnje vrijeme vrucine, nisam odustala i dobila sam prve dobre rezultate koji ce me tjerati da tako nastavim dalje. 

Kroz nekih dva tjedna kada mi zavrse ispiti ceka me mjesec dana odmora, a cijelo vrijeme mozgam kako u tih mjesec dana organizirati vjezbanje. Meni je to dovoljan znak da mi se toliko bitan klik u glavi dogodio. 

Bilo mi je iznimno zadovoljstvo pratiti rezultate i napredak mojih kolega u muci i iskreno vam se svima divim. Mislim da smo svi stekli neke dobre navike i napravili dobre podloge, te se nadam da cemo se i dalje cuti na forumu, kako bismo si i u buducnosti bili podrska. 

tako je Thornu bilo smiješno gledati mene kak se mucim sa pravilnim cucnjem   on bi se najradije smijao, a ja  

onda dodjem kuci i kukam zmaju kako ja to ne mogu  

Hakunice, i ti si isto napravila jakoooo dobar posao!! Idemo dalje...  (ne, nisam u mladežii hdz-a  )

Ovo je za mene samo mali korak prema naprijed. 

Opustanje ne dolazi u obzir. Dok ne budem izgledala kao Lily, nema stajanja. :)

Sto se tice opustanja preko ljeta, Dalila, vec sam istrazila koje mi teretane doma omogucuju upis po tjednima, da tih dva tjedna koliko cu tamo biti ne dangubim. 

Onih 10 dana koje cu biti na moru vec imam dogovorene planinarske ture + plivanje i vjezbe doma. 

Mislim da ce me se decko odreci nakon ovoga. 

Siroti, ide se odmoriti, a ja cu ga vuci po planinama.