Put do smanjenja postotka
potkoznog masnog tkiva sigurno nije gladovanje, jer smanjimo li unos
kalorija, tijelo reagira na slijedeci nacin: smanjene stanice potkoznog
masnog tkiva javljaju hipotalamusu o manjku pohranjenih kalorija, a
ovaj reagira stvaranjem osjecaja gladi.
Nadalje, tijelo
dozivljava smanjeni kalorijski unos kao zivotnu prijetnju i smanjuje
bazalni metabolizam da bi sacuvalo sto vise unesene energije. Tijelo ne
zna da nam je hrana dostupna i da samo nastojimo smanjiti postotak
potkoznog masnog tkiva; ono misli da nam prijeti smrt od gladi i brani
nas od toga! A sa smanjenim bazalnim metabolizmom, radeci iste
aktivnosti kao prije, sagorijevamo manje kalorija.
Nadalje, tijelo smanjuje misice, jer su oni glavni potrosaci energije koja trenutno nedostaje!
I jos, stvara nam osjecaj umora sto nam dodatno smanjuje mogucnost trosenja energije.
Gladni i umorni, ljudi se najcesce vrate svojim prehrambenim navikama i vrate svoju tjelesnu masu na onu prije gladovanja.
Ali,
veliki dio izgubljene mase bio je na ustrb misica, a skoro sva vracena
masa sastoji se od potkoznog masnog tkiva, tako da su sad deblji nego
prije, sto dovodi do frustracija.
Smanjenje kalorijskog unosa,
ocito, samo za sebe ne moze dovesti do bitnijeg smanjenja postotka
potkoznog masnog tkiva nego, stovise, moze dovesti do njegovog
povecanja. Rjesenje je u kombinaciji kalorijskog unosa i fizicke
aktivnosti.
Trebamo prevariti svoje tijelo i uvjeriti ga da je bolje imati manji postotak potkoznog masnog tkiva.
Ako jedemo dovoljno mnogo i dovoljno cesto, tijelo ne vidi razloga da odrzava visoki nivo potkoznog masnog tkiva.
Radimo
li dovoljnu kolicinu crobnog rada (hodanje, voznja bicikle, steper)
dovoljno dugo vrijeme, tijelo postaje efikasnije u sagorijevanju
pohranjenog potkoznog masnog tkiva. Ancrobnim vjezbama ("vjezbe
snage") povecavamo misice (dovoljna ishrana nam to omogucuje), a misici
i u mirovanju trose energiju.
Kad jedemo vise, bazalni metabolizam se ubrzava.
Na
taj je nacin, ocito, moguce istovremeno povecavati misice i smanjivati
potkozno masno tkivo, sto dovodi do bitnog smanjenja postotka potkoznog
masnog tkiva.
Ostanemo li u novopostignutom stanju dovoljno
dugo, otprilike nekoliko mjeseci, tijelo se tome prilagodi i pocinje
raditi za nas trudeci se da odrzi postojece stanje, tj. postojeci
postotak masnog tkiva (homeostaza).
Novi ciklus tako
zapocinjemo s povoljnijim postotkom potkoznog masnog tkiva, a cilj nam
je da jos smanjimo taj postotak i u tome je sustina napredovanja iz
godine u godinu.