Emocionalno prejedanje
Printed From: Fitness.com.hr Forum
Category: Intro - fitness.com.hr
Forum Name: Novi FITovci: predstavite se
Forum Description: Recite nam nešto o sebi.. Upoznajmo se! :)
URL: http://www.fitness.com.hr/forum/forum_posts.asp?TID=8624
Printed Date: 27 Studeni 2024 at 09:51
Software Version: Web Wiz Forums 10.14 - http://www.webwizforums.com
Topic: Emocionalno prejedanje
Posted By: kristina19
Subject: Emocionalno prejedanje
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 12:57
| Dobar dan, konacno sam uvidjela svoje probleme i nakon mnogo razmišljanja skupila sam hrabrosti da iznesem svoju pricu na ovom forumu. Naime, posljednjih mjeseci sam se borila s anoreksijom, spala sam na 48kg na svoju visinu od 173cm, bila sam kost i koža. Nakon mnogo muke, terapija i suza sam uspjela poceti jesti normalno, postpuno dobivala kilograme, snagu, volju za životom ponovno. I onda se sve opet okrenulo naopako, pocela sam se prejedati. Svaki put kad mi je bilo teško, ili kad sam bila sretna ili jednostavno iz dosade sam brijala sve što ima u kuhinji, od slatkiša do povrca, apsolutno sve, bilo mi je bitno samo da jedem. Nekad sam znala se toliko prejesti da ne bih mogla ništa drugo nego samo ležati, i kad mi se malo ''slegne'' opet bih tražila što cu jesti. Krenula sam se povlaciti u sebe, bila mi je bitna samo hrana, hrana i hrana. To je nešto najužasnije na svijetu što vam se može desiti, vjerujte mi. I evo danas sam donekle shvatila da to više ne može tako, ne želim biti pretila niti bolesna, ali bojim se same sebe. Ne mogu se uopce kontrolirati što se tice hrane, jednostavno ne mogu. Pokušam, zatim 2 dana normalno jedem i onda opet sve po starom. Svaki dan je to nova borba, jer i kad ne jedem, stalno razmišljam o hrani, ne mogu se jednostavno normalno ni ponašati, ni uciti, družiti se s prijateljima, ali jednostavno mi je samo to u glavi. Svjesna sam da ce me mnogi sada kritizirati kako se ne mogu kontrolirati, ali jednostavno to je kao ovisnost. Npr oni koji se lijece od alkohola, oni mogu živjeti bez njega, ali ti se s hranom moraš suociti 3, 4 puta na dan i to je vrlo teško. Sada imam 60kg, i sasvim normalno izgledam i zadovoljna sam s tim, no kako je krenulo, za mjesec dana mogu vec imati 70kg. A ne želim to, užasno me strah. Pa ako ima dobrih duša na ovom forumu koji mi mogu udjeliti koji savjet, ili onih koji su to možda vec i proživjeli, da podjele svoju pricu samnom, pomognu mi. Neizmjerno bih bila zahvalna, jer ocito je da ne mogu to sama, pa tražim podršku od zdravih i jakih ljudi, jer i ja jednog dana to želim biti. |
Replies:
Posted By: davor23
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 13:03
|
Dobro nam dosla :) Nitko te nece kritizirati.. samokontrola je problem koji je prisutan posvuda u svijetu, jer da nije, ne bi bilo pretilih osoba :) Jel treniras sta? ------------- I believe whatever doesn't kill you, simply makes you ... stranger |
Posted By: zeusko87
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 13:14
|
kao da o meni pišeš. ja sam isto smršavio u par mjeseci preko 20 kila i stalno sam mislio samo o hrani. ništa mi drugo nije bilo u glavi, samo hran, hana, hrana i opet hrana. sanjao sam hranu, tražio recepte na internetu, gledao razne kuharice kao da gledam pornografski casopis. sline su mi curile non stop. poceo sam gledati one emisije o kuhanju ko neka baba. nisu me zanimali više ni filmovi, ni društvo ni izlasci, meni je bilo bitno samo da svane i da jedem. i onda popodne gladujem cijeli dan, a navecer nešto malo pojedem. rucak mi je bio glavni obrok, nisam ni doruckovao. ali u tom obroku se prežderem ko prase jer znam da više taj dan hrane nema. ništa do sutra. uvijek sam za taj obrok jeo kao da mi je zadnji. sve je to bilo dobro dok sam bio kuci ali kad sam negdje trebao ici ili raditi nešto popodne nisam imao snage. jednom sam se cak i srušio u nesvijest od nemoci kad sam uvozio drva. kad sam pao na 56-57 kila odlucio sam da je dosta, da više tako ne ide. mnogi kad bi me vidjeli pitali su šta mi se dogodilo. bio sam blijed, anemican, beživotan, kost i koža. sa 80 kila paf na 57 u par mjeseci. kad sam odlucio poceti "normalno" jesti 1 dan bi se prežderao a sutra dan bi gladovao cijeli dan i tako je trajalo više od mjesec dana. jednostavno sam se bojao hrane a i kad bi se prežderao opet bi za 2 sata bio gladan a nisam se mogao ispraviti od trbuha koliko sam hrane pojeo. doslovno sam plakao od muke što sam toliko pojeo ali nisam prestajao nego jeo još jer sam vec pretjerao pa idem onda do kraja. tako sam ja razmišljao da bi sutra dan proveo na jogurtu i salati. to je najgore kad poremetiš ritam hranjenja više se ne možeš najesti. meni je trebalo nakon toga jedno 2 mjeseca da se dovedem u red i da pocnem jesti kako treba. bitno je da se uvjeriš da se nece ništa dogoditi loše ako pojedeš lupam 3 šnite kruha umjesto planirane 2. ja kad bi pojeo 3, znaci malo više od planiranog kao da bi mi se srušio svijet i nastavio bi cijeli dan žderati i trpati se hranom. pojeo bi 2 cokolade, par litara mlijeka, keksa, sladoleda, kruha, pa kule, mesa, pa opet slatko pa voce, pa mlijeko pa slano pa tako cijeli dan. jao to ko nije doživio i prošao kroz sve to ne može shvatiti. bio sam opsjednut hranom i izvukao sam se iz toga tek nedavno kad sam si odlucio priuštiti 5-6 normalnih obroka umjesto onog jednog kad bi potrpao sve živo u sebe i grizao se cijeli dan. i ovako mi je dugo trebalo da se najedem i da uvjerim organizam da više nije u opasnosti i da cu ga opskrbljivati hranom svakih 2-3 sata a ne kao prije svakih 12 sati. možda ce ti biti sada lakše kad vidiš da i drugi prolaze kroz takve stvari i znam kako se osjecaš. samo hrabro se bori protiv toga, uvedi 6-7 obroka i polako ce stvari sjesti na svoje mjesto. samo se moraš osloboditi te misli da ti je hrana istovremeno i najveci neprijatelj a ujedno i najveca želja. poz ------------- Never give up |
Posted By: stay_positive
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 13:39
Pozdrav i dobrodošla!  Ja ovaj portal pratim dugo,dugo i tek sam se sad odlucila malo aktivirati,konacno! :) Prvo,bravo što si se javila i smogla hrabrosti. Druga dobra stvar,svjesna si svog problema. Trece,želiš se boriti protiv toga! To je onaj osnovni temelj koji je pocetak svega što možeš za sebe uciniti. Nitko te nece kritizirati ovdje, puno je ljudi koji su imali takvih ili slicnih problema, evo prva ja! Zato cu i dati neko svoje mišljenje. Da krenem lagano! U cemu je stvar? Zašto je toliko teško pokrenuti se i uciniti nešto za sebe? Svi nekako previše pricamo,govorimo,objašnjavamo...tražimo nacine kako olakšati neku situaciju,kako naci opravdanje i rijeci utjehe.. Zaista,u nekim situacijama to nam je stvarno potrebno ... potrebno je da netko kaže : "ne brini,sve ce biti dobro" Da,hoce! Ali,nece samo od sebe! U masi savjeta,razmišljanja i odluka kao da gubimo sebe..i bivamo sve tjeskobniji jer vrijeme prolazi,a mi se još nismo pokrenuli. Stojimo! Sad cu posuditi neke misli i ideje naše drage Gym_girl,ali samo zato da pomognem malo, nadam se da se nece ljutiti. :D „U neodredjenoj pozadini svog uma znamo što u medjuvremenu trebamo raditi….ali nekako ne možemo poceti….svaki trenutak cekamo caroliju da nas pokrene….ali život se nastavlja, otkucaj za otkucajem, i nosi nas sa sobom….“ William James Da,istinite su te rijeci! Krenuti? Samo treba krenuti! Jednostavno? Ili ipak ne?!?! Sve te stvari koje te muce,koje mene muce,koje muce puno ljudi stvar su osobnog (ne)odnosa prema nama samima. Ti,ja i svi mi trebamo uci u svoju unutrašnjost i tu se pronaci. Ti sama moraš znati svoju vrijednost! Realnu i istinitu! Ne vecu ili manju. Budi objektivna. Imaš svoje dostojanstvo! Ti vrijediš i nekome nešto znaciš. Sebi vrijediš! Dok ne zavoliš sebe,takvu kakva si sada( sa 5 kg viška ili 5 kg manjka,nije bitno),dok ne kreneš ljubit sebe ( ne narcisoidnom ljubavi) nego onom objektivnom teško ceš se izvuci iz toga. Naša podsvijest pamti sve naše misli,one mlake,opravdavajuce...one odlucne i hrabre,ma sve! Treba je isprogramirati na pravi nacin. Ima ona rijec RESTART! Svatko ima mogucnost da vlada sobom, zato i jesmo ljudi i razlikujemo se od životinja kojima vladaju nagoni. A ponekad se ja prva osjetim kao životinja,koliko god to grubo zvucalo. Zašto se,ako si covjek,spuštati na razinu životinje i dopuštati nagonima da vladaju? I ne, time ne vrjedjam životinju, ona je kao takva stvorena. I ponaša se po svojim zakonima,ajmo reci po svome dostojanstvu. Mi smo ljudi. Pa ponašajmo se kao ljudi! Prema dostojanstvu kojeg imamo. Upravimo i programirajmo svoju podsvijest. Ako ju hranimo rijecima: " treba krenuti,da! hocu,ja to stvarno želim,al prvo da obavim ovo ..prvo da obavim ono...evo sad cu.. (ona ce i podsvijest tako prema nama: evo,evo...samo još nešto,tako si rekao) I mi stojimo, tražimo kako da krenemo,ali ne krecemo. RESTART! RESTART! RESTART! Hranimo ju ovako: "treba krenuti? pa da! okej! idemo! odmah sad! i ne može bit jednostavnije! samo se upitajmo ovo: (ali baš upitajmo i razmislimo duboko o tome) volimo li svoje tijelo? sebe?...ili smo nezadovoljni sobom? ako volimo super. ako ne- ŽELIMO li voljeti sebe? Želimo li biti zdravi? želimo li vladati nagonima? DA!- u redu onda! sad napiši prpogram svojoj podsvijesti i ponavljaj joj ga svaki dan! je bit ce teštko,možda ce malo i boljeti jer možda cemo pasti opet. o da,hocemo. ali,onda slijedi restart! opet piši program! Da,želim biti zdrav! Da,mogu biti zdrav! Želim biti svjestan svoje vrijednosti,jedino na taj nacin mogu pomoci drugima da i oni otkiju svoju vrijednost! Želim biti zadovoljan! Male stvari cuda cine! Nekad nam se cini da ugadjajuci požudama osjetimo zadovoljstvo,ali koliko ono traje? i Kako se osjecamo nakon toga? Ja loše,posebno nakon prejedanja! Mi takvim nacinom "liješimo " požudu, a kasnije nas ta požuda ubija i nosi sa sobom. Gubimo sebe. Prijedji granice požude,pobijedi sebe! TO se jedino može ako shvatiš da svaka osoba ima dostojanstvo i neprovijenjivu vrijednost,da ti imaš to isto dostojanstvo! Pobijedi požudi,inace ce ona pobijesiti tebe! |
Posted By: eXpertise
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 13:47
|
vrlo lijepo zboriš stay positive :D ------------- |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 14:18
|
davore, u vrijeme kada sam htjela ''smršaviti'' vježbala sam non stop, kretala se, samo da ''potrošim'' ono što sam pojela. Vozila sam bicikl nekad i po 20km dnevno, trcala, plivala, vježbala. No otkad sam pocela s tim prejedanjem, jednostavno sam se sama sebi tako ogadila da nisam uopce imala volju za tim. No sada, nabavila sam si sobni bicikl, uskoro planiram i onu multifunkcionalnu spravu za vježbanje, par utega i to bi bilo to, heh. Htjela bih ici u vojsku, i pripremiti se za to, no jednostavno nemam pojma kako i od cega da krenem. zeusko87, cak sam se i malo nasmijala dok sam citala tvoje iskustvo, drago mi je što me razumiješ. I što znaš kako je to kad više ne znaš kada si sit i kada si gladan, to je ono što najviše izludjuje covjeka. Takodjer i hvala ti na rijecima podrške, jel možeš možda napisati od cega ti se sastoje tih 6-7 obroka dnevno? Naime, kad se sjetim sebe prije godinu dana kada sam imala 65kg, jela sam sve, nisam uopce mislila na hranu i održavala tu kilažu godinama moglo bi se reci, i onda kao da me nešto puklo i krenula sam mršaviti, uskracivala sam si hranu koju sam nekad obožavala jesti i bilo mi je užasno teško, i sad kad shvatiš da ipak možeš jesti sve, kao da nešto udje u tebe i pocneš se ponašati nenormalno, kao da pokušavaš nadoknaditi sve što si propustio i što si si uskracivao svo to vrijeme, ako me razumiješ? stay_positive, dok sam samo citala što si napisala sam se osjecala bolje, jako je motivirajuce i hvala ti na tome. Dodje ti da se zamisliš i da se zapitaš dal je ta ''požuda'' vrijedna toga, i naravno da nije. Ali ponekad je teško uzeti stvar u svoje ruke, nekada sam mrzila kukavice, a danas sam postala jedna od njih, kako žalosno. I istina, i ne volim baš sebe ni svoj izgled, sebe zato što nisam uspjela završiti školu koju sam htjela, a svoj izgled zato što sam uvijek imala ''jace kosti'' i veliku skoliozu kralježnice što se itekako primjeti. Ali kako zavoljeti sebe kad na ulici vidiš npr neku savršeno gradjenu curu koja nikad nije morala biti na dijeti niti vježbati, a ti si se ubijala sa svim tim i opet nisi mogla imati takvo tijelo, to je malo deprimirajuce, ako me razumiješ. No ne želim tu sada cmizdirti, želim se boriti, i sad imam još više motivacije zahvaljujuci vama. :) I izvinite na ovakvoj dugackoj poruci, imam puno toga za reci, cak se ne mogu više ni sjetiti što, al puno je lakše kad si olakšaš dušu, pa makar i na nekom forumu pred nepoznatim ljudima. |
Posted By: davor23
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 14:47
|
Ja sam navikao da je hrana meni gorivo, a ne uzitak.. jer onog trena kad pocnem razmisljat o hrani kao uzitku, pocinjem se debljati... 3 jaja posni sir i bademi meso i riza i povrce meso i riza i povrce PWM nakon treninga (whey i dekstroza) posni i bademi evo to je primjer :DD neda mi se komplicirat oko hrane.. :) ------------- I believe whatever doesn't kill you, simply makes you ... stranger |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 15:00
| Dobrodošla,ne boj se nitko te nece kritizirati,ovdje svako na svoj nacin ima neki problem koji podjele s ekipom na ovom forumu i gdje dobiju savjet.Tako sam i ja se javio prije koj mjesec s svojim problemom a taj problem je da sam naglo smršavio 15 kg a imao sam svoju normalnu kilažu 56 a prije sam jeo sve i svašta i nikad nisam bio debel i dogodilo se da u 5 mj sam smršavio i to je trajalo cijelo ljeto,ljudi su se šokirali kada su me vidjeli sama kost i koža i odlucio sam se vratiti jedem sve i svašta danas i zdravo i nezdravo balansiram do neke granice al kile nece gore,cak cijeli tijedan sam skoro si dopustio da jedem po cijele kutije kekse domacice poceo sam biti ovisan o tome nije dobro al odlucio sam reci im dosta a i danas sam ih imao i u cetvrtak i srijedu previše je toga al eto moram se trpati kako bi došao na kilažu a i zdravu hranu si dozirat .A što se tice tvog problema nije lako biti ovisan o hrani i stalno misliti o hrani ,super da si shvatila i stala na loptu i otkrila da ti to smeta ,sad bi trebala jesti normalno lagane obroke voce,povrce,jaja,piletinu,posni sir a i vježbat lagano a kad ti dodje opet želja za prejedenjem probaj ignorirat i da ta želja za jedenje svega cijeli dan makne s misli i da kažeš ja mogu ja hocu ne više se prejesti al na moju stranu ja moram jesti sve i svašta doma mi nona,mama napunili frižider keksima,paštama svakakvom hranom samo da se vratim u normalu da ne umrem jer i dalje se kod mene ništa ne pomice a toliko sam toga u sebe unio da dobro da još nemam šecer koliko domacica sam pojeo kutija ovaj tjedan.Dobrodošla još jednom na forum sve se može kad se oce a ti si otkrila da možeš i samo naprijed i rješi taj tvoj problem uz pomoc ovih ljudi ovdje oceš.Pozz |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 15:40
|
Ja se samo želim normalno hraniti kao i svi normalni ljudi, ništa si više nikad ne uskratiti ali takodjer i više nikad ne pretjerati s necim. Nauciti uživati u normalnim kolicinama hrane i malim kolicinama slatkog. Sve je to lijepo zamišljeno, još samo to sprovesti u djelo... fitnessmogul, puno ti hvala na podršci, nadam se da ceš se moci udebljati, probaj s jednim shake-om što je meni predložio jedan trener u vrijeme kada sam bila premršava, svaku vecer prije spavanja da u blenderu smiksaš najmasnije mlijeko koje nadješ, bananu i žlicu meda i to popiješ prije spavanja, možda pomogne :) |
Posted By: zeusko87
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:03
meni se strah prema hrani javio onog trenutka kad sam poceo brojati kalorije i istraživati koliko koja namirnica ima kalorija... tu je poceo sav taj strah i panika kad pojedem nešto "zabranjeno". a prije sam isto kao i ti jeo normalno, nisam se ni najmanje zamarao oko hrane, niti planirao neke obroke. jeo sam ono što mi se u tom trenutku jelo i što mi je bilo dostupno i može se reci da sam održavao neku normalnu kilažu. moj je problem bio taj što sam jeo po cijelu noc dok sam gledao televiziju (cokolade, kekse, cipseve, sendvice) a jako malo sam se kretao tako da mogu biti zadovoljan što nisam došao na 100 kila : ) ovo i tebi mogu savjetovati iz svog osobnog iskustva da se ne zamaraš toliko kalorijama i tablicama kojekakvim koje ti govore koliko trebaš unositi dnevno i bla bla. to su sve gluposti po meni, jer svatko je individua i ne vrijede za svakog iste norme. a ovo što govoriš o aktivnostima nakon obroka mi je jako dobro poznato :) kad bi pojeo nešto što ima recimo 400 kalorija odmah sam trcao da to potrošim ili išao na plivanje makar i kiša padala, vozio bicikl, bilo kakva aktivnost koja mi je u tom trenutku bila dostupna. osjecao sam se grešno ako to sve što ne unesem ne potrošim u roku od sat-dva. nekima ce zvucati cudno i glupo ali onima koji su to prošli bit ce shvatljivo : ) ------------- Never give up |
kristina19 wrote:Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:07
Kristina imaš podršku od svih s foruma,doktorica mi prepisala ensure plus i skandishake ,sad sam se prejeo keksa domacica i cijele pizze da mi je loše ,morat cu smanjit te kekse jer u tjedan dana ih je bilo 3 cijele kutije al eto kad se mora se mora ,zato sutra sam na vocu i povrcu.Drži se i budi uporna
|
Posted By: Wednesday
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:22
|
Pozdrav i dobrodošla. :) Žao mi je zbog problema s anoreksijom, a i ovog s kojim se trenutno boriš, oba razumijem, been there, done that. Vjerojatno ima neki povod tome, koji bi bilo u redu riješiti - što nije lako, jer da je - to bi vec ucinila, zar ne? :) Uglavnom, prvo riješi psihu i ono što te uznemirava, odnosno potice takvo ponašanje (pod uvjetom da se može riješiti); znaš li što je to ili je jednostavno hrana sve - i uzrok problemu, sam problem i posljedica? Da se razumijemo, ne želim se igrati psihijatra jer to definitivno nisam, samo me zanima je li neumjerenost u hrani problem koji je izazvan nekim emotivnim stanjem (što si spomenula u naslovu, ali nisi u potpunosti definirala u postu).
------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:35
| Ne mogu vjerovat koliko te dobro razumijem, i u neku ruku mi je drago što ovdje ima ljudi koji su to prošli, iako to nikom ne bih poželjela. Još jednom ti hvala što si se javio i podijelio svoju pricu, sad konacno vidim da nisam sama i da nisam jedina koja ima taj problem. Stvarno cu pokušati osluškivati svoje tijelo što me traži i kad mi signalizira da sam sita ili gladna. U ponedjeljak stajem na vagu (iako me cisto strah), da konacno vidim trenutnu kilažu, i pokušati makar tjedan, dva jesti kako me organizam traži i zatim cu ponovno stati na vagu, da vidim da li to funkcionira. No najbitnije mi je da više izbacim tu hranu iz glave i fokusiram se na neke bitnije stvari u životu koje sam dosad zanemarivala. A vama neizmjerno hvala još jednom. :) |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:39
| fitnessmogul hvala ti još jednom na potpori. I stvarno, nemoj stalno po domacici udarat postoje i drugi fini keksici poput Jadra ili Napolitanki :D |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:41
Vjeruj ,necu više dosta sam ih imao 1 dan sam izdržao bez njih da bi danas nakon 1 dana odmora iz opet kupio,necu opce ni po jednom keksu udarat,nadut sam kao trudnica izgledam.
|
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:54
|
Wednesday, hvala ti. Ja mislim da vjerojatno ima problem, ima ih i više. No, hajd, kad sam vec sve rekla, pa mogu i ovo reci javno. Moj problem s anoreksijom je zapoceo kada mi je tata završio u zatvoru (a on je inace jedna iznimno predobra osoba koju volim najviše na svijetu), to je bio šok za sve nas. I na neki nacin moguce je da sam i sebe kažnjavala zbog toga, tu mi se pocela i javljati misao kako sam debela, kako sam užasna, ovakva onakva. Pocela sam mrziti sebe i sve oko sebe, i pitala se zašto se meni uvijek sranja dogadjaju, svi imaju normalan život osim mene. I sad da se još malo vratimo u povijest svega, dakle, upisah tu prokletu gimnaziju, gdje sam upoznala to neko ''loše'' društvo i pala razred, zatim me starci ispišu i upišu u privatnu školu koja nije za ništa, al et tek toliko da sam završila nešto. I takodjer ove godine, moje cijelo društvo je otišlo na fakultet, ostadoh sama, bez škole, buducnosti, ambicija... I to me užasno deprimira, što ce svi koje sam znala i koji su cak možda i ''gluplji'' od mene, završiti nešto, a ja ništa. I opet da se malo vratimo u sadašnje vrijeme, ok, tata se vratio nedavno, krenula sam normalno jesti i samo najednom mi se desilo da se pocnem pretrpavati hranom, i u pocetku mi se to svidjelo i bilo mi super, no kasnije je sve gore i gore, a danas je to postalo opsesija. I sada ponovno imam grižnju savjesti jer idem iz jedne krajnosti u drugu, prvo ne jedem, pa se prežderavam. I pitam se dokle više, pa dokle? Kada cu ja više uciniti nešto dobro sa svojim životom, pronaci neki cilj i držati se njega, kada cu se poceti boriti? Da, najlakše je jesti u suzama pred tv s hrpom sendvica i cokolade i misliti kako ce mi život od sutra biti savršen... Eto, mislim da sam sad iznjela sve svoje emocije na vidjelo, i dodje mi da zaplacem od muke što je to tako. Sada ce neki reci da mi vjerojatno treba psihic, vrlo moguce, no ne mogu svoje starce više uznemiravati i govoriti im kako ponovno imam problem, što sam im priuštila u ovom svom životu, to je užasavajuce, i neizmjerno sam im zahvalna što me još uvijek vole i što su bili uz mene. Nekako mi je sve to lakše priznati i reci ovdje na forumu. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 16:57
| fitnessmogul, probaj možda i otici doktoru da ti provjeri štitnjacu, cula sam da se i zbog toga dosta mršavi |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 17:02
Bio sam štitnjaca je ok ,Mnogo sam puta rekao da cu napustiti ovaj forum i posvetiti si problemu a za Božic bi bio najbolji poklon da vratim izgubljene kile,Nona i mama su toliko namirnica kupili od keksa do cokolada do toasta do salama svega jer se boje da ne umrem pa se šopam svime ,i tako sam odlucio otic s foruma
|
Posted By: Wednesday
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 17:23
U redu. Rijetko kad dodje do stanja slicnog tvom iz cistog mira, zato sam i pitala. Ovdje si anonimna i nema problema oko iznošenja cinjenica, pošto one vrlo utjecu na tebe i na problem koji si prezentirala. Situacija nije jednostavna, život voli pripremiti jedan dobar obrok pizdarija na koje ne možeš utjecati, a onda i sam pocneš izazivati iste zbog toga što nisi svjestan koliko su postojece same po sebi teške. Na stvari poput ove što se dogodila u vezi tvog oca ne možeš utjecati, na izbacivanje iz škole si mogla, ali nisi. U redu. Što je bilo, bilo je. Nema smisla osudjivati, postavljati pitanja poput "što bi bilo kad bi bilo?", žaljenja i slicnog. Na prošlost ne možeš utjecati, ona je takva kakva je i to je zapecacena prica, medjutim, na sadašnjost i, još bolje, buducnost itekako možeš. To shvacaš i nemoj nikada zaboraviti. Ništa nije izgubljeno i na vecinu stvari i situacija oko sebe možeš utjecati - na neke teže, na neke lakše - ali cinjenica je da možeš, samo trebaš željeti. Dovoljno jako željeti. Nisi ništa, nema veze što su drugi na faksu, a ti nisi. Opet - to je gotova stvar, sada trebaš poceti raditi planove koji se odnose na situaciju u kojoj se trenutno nalaziš i koji ce je poboljšati ili - uciniti lakše probavljivom. Sve to lako zvuci, ali teško je poceti - je l'? E pa nije. Imam i ja sjebanu pricu iza sebe (bitno je napomenuti iza), dijelom mi još utjece na život, ali odbijam na to gledati kao problem, vec na nešto što mi je pomoglo da si sredim život, koliko god neugodno bilo. Ne treba ti psihijatar, vecina ih nema pojma, trebaš sjesti za stol, razmisliti, odluciti, krenuti, postici i održati postignuto. Opet zvuci jednostavno, dakako - nije, ali je moguce, a to je jedino bitno. Kažeš: "Kada cu ja više uciniti nešto dobro sa svojim životom, pronaci neki cilj i držati se njega, kada cu se poceti boriti? Da, najlakše je jesti u suzama pred tv s hrpom sendvica i cokolade i misliti kako ce mi život od sutra biti savršen... " Kad shvatiš koliko ti je to potrebno, a za to ne trebaš mnogo vremena, samo se potrudi. Razmisli - želiš li biti ona koja ce se diviti drugima ili ona kojoj ce se diviti drugi? Želiš li se cijelo vrijeme žaliti? Ili s osmijehom na licu pogledati rezultat i reci "Vrijedilo je."? Sve je na tebi, mlada si, ima jedan odvratan, ali istinit kliše - cijeli je život pred tobom, ima milijardu stvari koje još moraš napraviti, stotine milijardi udisaja, treptaja, osmijeha - nemoj da ovo zadnje bude kiselo. :) Što se druge recenice iz citiranog tice - da, lako je, ali ne donosi plodove. Ako tog trenutka kad ti to padne na pamet, baciš sendvice i cokoladu, makneš se s kauca, ugasiš TV i odeš trcati, bit ce teže, ali ce rezultirati pozitivno, a to je ono što želiš. Vidim da nisi neka glupacica, upravo suprotno, i da te brine ovo što se dogadja, vjerujemo u tebe, samo moraš odluciti. I ti sama vjerovati u sebe. Bit ce uspona i padova, dogodit ce se još koja loša stvar, ali bitno je da iz tih stvari pokušaš izvuci ono najbolje, uvijek toga ima. Samo budi ustrajna. Balans na tanjuru naprosto "zarazi" i ostale sfere života, ista je stvar s vježbanjem. Bit ceš sretnija, to znaš. Razmisli o svemu ovome, molim te, ali ne uz sendvic, Colu i TV. :) Ako trebaš bilo kakvu pomoc, ovaj forum nema mnogo clanova, ali ima mnogo dobrih ljudi koji puno toga znaju i koji ce rado svoje znanje podijeliti s tobom tako da možeš pobijediti loše navike.
------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 17:26
|
ma neceš umrijeti, što ti je. samo probaj jesti što raznovrsnije i konkretnije obroke, sendvice, tjestenine.. a malo manje slatkog...al i nemoj se previše zamarati s time, uživaj dok možeš...vjerujem da ce ti kile kad tad krenuti gore |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 17:37
Dobio sam mnogo savjeta od ljudi s foruma o tome kako dignut kile i poradit cu na tome i da jedan dan oni mogu pit ponosni da su mi pomogli iako je kod njih mnogo sumnje al treba strpljenja i rezultata ce biti a do tad gutat i gutat sve što dodje pod ruku i onda kasnije stat na loptu,a ti isto se drži i nek je sve crno iza tebe jer kako se kaže poslije kiše dolazi sunce
|
Posted By: eXpertise
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 18:43
|
"Ali kako zavoljeti sebe kad na ulici vidiš npr neku savršeno gradjenu curu koja nikad nije morala biti na dijeti niti vježbati, a ti si se ubijala sa svim tim i opet nisi mogla imati takvo tijelo, to je malo deprimirajuce." daj ajde nemoj zafrkavati, kao da si ti jedina koja se tako osjeca bas to bi ti trebala bit motivacija da krenes jos jace ------------- |
Posted By: stay_positive
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 19:00
Slažem se! Nije deprimirajuce vidjeti curu koja super izgleda, nego deprimira istina s kojim se treba suociti. A to je da ja ne izgledam onako kako bi željela. I da,ta istina boli. Ali ako nešto jako želiš( u ovom slucaju izgledati dobro) moramo sebi postavit pitanje: "a zaašto želim izgledati dobro? kome želim izgledati dobro?" A odgovor na to pitanje bi trebao biti- sebi želim izgledati dobro! Ne zbog drugih,ne zato da mi se drugi divi. Ponekad je teško podignit glavu i proc ulicom, znam jer sam imala mnogo problema s narušenim samopouzdanjem. Ali,kad si najslabiji tada si najjaci. Treba hrabrosti da se uzdigneš iz nekog svog "jada". Ali,ako želimo biti zadovoljni sobom to je prvi korak. Za sve se treba potruditi, a to znaci i odrec se nekih stvari. Uvesti neke promjene. Ali treba imati odgovor na ono pitanje- zašto? A taj odgovor treba naci svatko za sebe. Bit je samo u tome da damo puni i potpuni smisao svemu što radimo,uvijek i svugdje. I nikada ne dopustiti da nas tudje ambicije i uspjesi cine nesretnima. Mi imamo svoj poseban put i trebali bi uživati dok hodimo njime. Samo hrabro! |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 20:00
Kako za random ljude na ulici znaš što rade, a što ne? :) Možda se ta cura opako namucila za svoj izgled, tko zna. Uglavnom, postavljeni ciljevi trebaju biti razumni, od sebe je zdravo ocekivati više, ali ne previše. Ne možeš ocekivati npr. mršavija bedra, ako ti je genetska predispozicija totalna suprotnost tome. Ali možeš ocekivati cvršca i istreniranija, što je veliki plus u odnosu na trenutno stanje kojim si nezadovoljna. ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 20:36
Curo draga, ne znam tko si ali si me uspjela i rasplakati i nasmijati i motivirati u samo jednom postu. Ne znam što bih ti rekla, osim da imaš potpuno pravo što se tice svega, stvarno mi je neizmjerno drago što još na ovom svijetu ima tako dobrih ljudi koji te niti ne poznaju, a žele ti pomoci. Iskreno, užasno me strah, ponekad same sebe, ponekad buducnosti, ali postoji jedan citat iz jednog teksta koji sam nedavno procitala, a on glasi : ''Koncentriraš li se na ono što bi ti se moglo dogoditi kad prelaziš preko rijeke, voziš se zrakoplovom ili autom, neceš biti sposoban sjesti u auto, zrakoplov ili preci preko rijeke. '' Što je svakako istina, jer, bojiš li se života, nikada neceš biti sposoban živjeti. Danas, ucinila sam taj jedan mali pomak, kad mi je došlo da odem nešto pojesti, stala sam, odvozila sat vremena na biciklu, uzela knjigu u ruke i ucila, i stvarno sam se super osjecala i sad se super osjecam, no kada sam se pogledala u ogledalo i primjetila da sam skoro vratila sve kile nazad, e tu mi je malo opalo raspoloženje, ali onda sam takodjer razmislila malo, pa bože, zašto ja težim tom savršenstvu toliko, nitko i ništa nije savršeno. Pa što ako sam dobila malo stomacica, opet nisam pretila, zašto se usporedjivati s drugima i dopustiti da ti život ovisi o izgledu i da te izgled deprimira, necu, nema šanse više. Odlucila sam da cu odsad jesti umjereno, ma koliko mi god to sad zvucalo nemoguce, i ako slucajno pretjeram u jednom obroku, pazit cu da pojedem manje u drugom, i necu dozvoliti da mi hrana kontrolira život, nego cu ja kontrolirati hranu. I vježbat cu svaki dan, i to ne toliko zbog izgleda nego zato što se ja bolje osjecam nakon toga i što mi to daje neku snagu. Bit ce teško, u to sam sigurna. No kad vidim ovdje da nepoznati ljudi vjeruju u mene, zašto onda ja sama ne bih mogla vjerovati u sebe. Hvala vam, zaista |
Posted By: eXpertise
Date Posted: 26 Listopad 2013 at 22:00
|
trebaš si usaditi u glavu da ti to treba biti lifestyle, zdrava prehrana i vjezbanje (omjer 80% pravilna prehrana i 20% vremena da jedeš hranu u kojoj zaista uživaš, eto moja je pizza) mozes imati 5-6 obroka na dan (obavezan ti je dobar dorucak) 5-6 puta na tjedan vjezbanje u kojem pokrijes svaki dio tijela i cardio ------------- |
Posted By: stay_positive
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 08:33
ovo sam tek kasnije skužila! hvala, eXpertise :) kristina19,možeš ti to! ovdje ceš imat podršku! samo se izdigni iz negativnih misli. ne trebaš ni neki prejak razlog za pocetak! samo reci sebi: da,ja želim promijeniti sebe! vidit ceš da ce se tvoje misli lagano formirati u pozitivnom smislu i naci ceš i razloge zašto i kako i una kraju krajeva,uspjet ce! najteži je prvi korak! ali,ucini to! 
|
Posted By: kristina19
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 09:23
| zaista, hvala vam svima na lijepim i motivirajucim rijecima i savjetima...ja to želim, ja to mogu, ja to hocu! :) |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 09:27
Drago mi je. I nemoj da te bude strah same sebe, ionako ima previše ljudi i stvari kojih se bojimo, grozno je kad se tome pridruži i osoba koju svako jutro gledamo u ogledalu. Nemoj ni buducnosti, sve je u tvojim rukama. Kako posložiš, tako ce biti. Kristina, to nije mali pomak. :) To je "pola puta" što je vec netko napisao. Samo nastavi razmišljati u pozitivnom smislu i sve ce biti lakše. Ako ti ikad bude teško, a bit ce, bio to nedostatak volje za vježbanjem ili nešto deseto, dodji ovdje i napiši, ako treba, deset postova, pogledaj koji motivacijski video, zaviri u koju "transformiraj se" temu i odmah ceš dobiti volju. Samo nemoj dopustiti da loše stvari utjecu na svaki dio tvog života; cinjenica je da na neki moraju, ali potrudi se da to ne bude lancana reakcija koja ce rezultirati tvojim nezadovoljstvom u svakom pogledu. Dokazala si da možeš, a možeš i nastaviti - sad i to trebaš dokazati. Sebi. A nama ce biti drago gledati plodove uspjeha. :) ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 09:53
| Nitko ne želi bit pretil al eto to se dogadja upravo onome koji u jednom danu se prejede,neznam ako si gledala provjereno bila je emisija o anoreksiji i pretilosti i u prilogu je bio covjek 252 kg ima po danu je jeo 8 bureka,5 porcija cevapa u lepinji 10 gaziranih sokova i po par kila zecetine i onda dodje do pretilosti e to je vec previše pa je bila o anoreksiji jedna cura koja je imala cak 34 kg al se uspjela vratiti,ljudi imaju danas svakakve probleme al može se sve rješiti ,ti bi za pocetak trebala jesti manje obroke i uz to vježbati i održavat željenu kilažu a kod mene je situacija da ja moram žderat žderat i žderat kako bi uspio dignut kile jest da je kod mene vecinom nezdrava hrana uz zdravu al nisu to velike porcije da sam mogu doci kao onoj koji ima 252 kg to je previše a ni nebi mogao u jednom danu pojest toliko toga ja sam uvijek bio covjek koji je jeo sve al malo i nikad nije bio debel tako neceš ni ti bit debel,znam da vi cure volite dobru liniju i ljubomorne ste jedna na drugu i ne treba te bit strah svog izgleda sve se da rješiti vježbanjem doma ako ti se neda gubit novce za teretanu,sastavi si jelovnik od jaja,povrca,posnog sira ,piletine itd i vježbaj.Ja još ne mogu vježbat jer sam još slab na kilama a i imam problema šta god pojedem da mi se trbuh napuha i sve me boli od ledja do kukova do bubrega .Kristina samo naprijed samo nebo je granica |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 13:52
Stvarno misliš da je to nešto najužasnije na svijetu? Mogu te zamolit nešto? Izadji na trenutak iz svoje situacije, udalji se malo od nje. Pogledaj ljude oko sebe, pogledaj njihove price. Njihove tragedije. Snove koji su nepovratno izgubljeni. A sad se vrati nazad....i pogledaj put ispred sebe. Put koji samo ceka tvoj izbor, tvoje odobrenje. Jedina situacija koja nije bila pod tvojom kontrolom bila je ona sa tvojim tatom. Ne znamo o cemu se radilo, i koliko je taj slucaj bio opravadan, ali nema veze - ti vjerojatno na to nisi mogla utjecati. Sve ostalo - škola, izbor lošeg društva, fax...i sam doživljaj sebe i svijeta opcenito - bio je tvoj izbor. Prihvati to, svaki izbor nosi svoje posljedice. Ti pišeš kao da si jedina na svijetu koja pati, koja nije zadovoljna sobom, kojoj sve ide nizbrdo....come on....stvarno? Kažeš - gledaš sve ta savršene cure koje se kao trude manje pa svejedno izgledaju super...ma cekaj malo - kao prvo - što znaš kako njihov život izgleda?? Ko kaže da je sretniji od tvog?? Ko kaže da one sebe ne mrze?? Ko kaže da se ne trude 300% i odricu svega i svaceg da bi tako izgledale?? Nemoj tako shvacati svijet oko sebe...ja ja i samo ja......nemamo pojma što ljudi nose u svojim glavama....dok ih ne upoznamo...a ni tada. Svatko svoju masku nosi, a oni koji ju skinu su proglašeni ludima. Tako to ide. Nisi svoj, lud si ko daska. Ti prvo moraš oprostit sebi, za sve ono za što se kriviš. Shvatiti da si sve svoje poteze vukla iz tadašnjeg stanja svijesti - da si znala bolje tada, napravila biš bolje. Ali nisi. Bilo prošlo, idemo dalje. Drugo, moraš se prestati shvacati tako ozbiljno, sebe i svijet. Opusti se, igraj se, mlada si. Trece - zavoli se, prihvati se, postani sama sebi najbolji prijatelj i najžešci motivator. Preusmjeri misli sa negativnih na pozitivne, traži ono na cemu možeš biti zahvalna. I shvati da je tvoja buducnost tvoj izbor - opet imaš priliku birati i nemoj opet ponavljati iste pogreške. Sada biraj iz novog stanja svijesti, da opet ne budeš u poziciji da se mrziš radi krivih izbora. Bojiš se da ceš za mjesec dana imati 70 kg? Neceš, ako si to sama sebi ne dopustiš. A zašto biš dopustila? Koje to potrebe rješavaš hranom? Kažnjavaš se? Oprosti sama sebi. Otuda svaka promjena krece. Zašto ste svi tako optereceni izgledom? ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: avangarde
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 14:06
..kad biste trebali biti optereceni stanjem duha i svijesti? imala sam potrebu dodati ovo nakon svega gore prekrasnog napisanog. Rekla sam ja---psihologija Gymka, psihologija  ------------- cookies are for pussies |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 14:41
 Ja zapravo uopce nebi bila opterecena opcenito  Bila sam, od osnovne škole valjda. Na neki nacin, mogu i sama sebi odgovorit na svoje pitanje Ali baš zato, što sam prošla i to pišem iz nekog svog iskustva. Tek danas, nakon 14 god. vidim koliko sam vremena potratila na krive stvari. Ne neodobravanje same sebe, na usporedjivanje s drugima, na traženje nedostataka.Nije mi svejedno kad vidim ovakve postove. Cini mi se kao da je situacija svake godine sve gora. Sve više ljudi ima problema sa odnosom prema sebi. Cak sve više muških.... ...a upravo bi se od tog odnosa trebalo krenuti. Na stranu trening i prehrana.......ako mrzimo sebe i cijeli taj proces kroz kojeg prolazimo. Ljudi ni sami nisu svjesni koliko bi si olakšali put da prvo prihvate sebe takvima kakvi jesu, da promijene razmišljanje, da se fokusiraju na ono što bi trebali raditi umjesto onoga što ne smiju.....sam cin mijenjanja energije i pristupa svemu dovodi do toga da tijelo prirodno traži ono što treba. Bez potrebe za tolikim patnjama, odricanjima, mukama.....znam da je to in danas, american style, radit dramu od svega da bi se prikazali snažnijima i tako to, nadmocnijima.......ali zaista je puno jednostavnije nego što se cini. Praksa, praksa.....ponavljanje je majka mudrosti Ovo cak i ne bih nazvala psihologijom, ne volim baš taj pojam zapravo :) Treba se malo izdignuti i nac neko središte...koje se uvijek osjeca ok, no matter what. Uvijek ima nešto cemu se možemo veseliti. Previše sitnih radosti zanemarujemo....dok ganjamo savršeno tijelo. Za koga - sebe? Yeah right Voljela bih vidjet koliko bi nas izgledalo savršeno da živimo svatko u svom svijetu, sam sa sobom sa svom dostupnom finom hranom Ma nije cak ni problem ganjati super formu......zašto ne, svatkoga vodi nešto iznutra. I mene to vodi, i ja volim izgledati dobro, necu biti licemjerna. Ali se ne bediram ako vidim nekog ko izgleda bolje, pa cak i da se puno manje trudi....pa što? Neka, ja imam svoje radosti, mnoge od tih radosti nisu uopce povezane sa izgledom.. Zavist je gadna stvar i nigdje ne vodi. Moramo biti bolji od sebe, pratiti svoj ritam, ne tudji. Nac svoje talente, tražit svoje puteve. Kreirat svoj život. Gledat svoja posla. Dignut pogled s poda i primjetit lijepo stablo na putu ...a prije svega bit svjesni da uvijek postoje oni kojima je puno teže u životu pa uspiju držati glavu visoko gore i težiti boljem - u cemu su oni to napredniji? U sposobnosti i volji da naprave pravi izbor kako bi sami iskreirali ono što ce ih uciniti sretnijima.... nitko drugi to ne može, niti je itko drugi kriv za finalnu kreaciju....ma u što god vjerovali ;)------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 14:56
|
Gymka, vidi se da znaš što pricaš. Nažalost, ili na srecu, kako se uzme, pricaš iz vlastitog iskustva, lijepi postovi. Što se tice ovog što se tice psihe - svi smo prvenstveno duše, tek onda fizicke pojave, cinjenica je da psihicko stanje utjece na fizicko, ali i obrnuto, zato i ima toliko problema koji stilom domino plocica ruše svaku stanicu covjeka, jednu za drugom, i tako u nedogled. A u biti se samo treba zamisliti, to je sve. Što želimo, što možemo, što jesmo, što cemo biti? Kad skužiš odgovor, svijet postaje toliko prokleto jednostavno mjesto za život da je to smiješno. I vrlo lijepa recenica "Moramo biti bolji od sebe.", zapisat cu je.  ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 15:13
|
Na srecu Kada sve zbrojim, imala sam i imam divan život, jedino bi htjela da sam malo prije naucila voljeti samu sebe, no nema veze, sve se slagalo kako je trebalo da bi danas imala što tipkati Tako je, svi smo prvenstveno duše - i zašto se onda te duše toliko brinu za svoj %BF da sve ostalo što im treba da bi cvjetale postane manje bitno? Suludo mi je ostaviti sve sa strane....sve ono što valja, što nas hrani, sve talente, sve ljude koji nas okružuju, sva postignuca....radi nesavršenog odraza u ogledalu. Postalo je tužno da danas ljudi odmjeravaju jedni druge kako bi našli nešto što na tom drugom ne valja pa se osjecali bolje radi toga. Jer gle - ipak nije toliko savršen!! Hehe... Ne znam...ja sam zaista jedna bivša ovisnica o svom izgledu. I prošla sam puno reprogramiranja same sebe da bi to prerazišla....not easy :) Skužila sam da sam puno opuštenija danas....kad si dopuštam biti ja, kakva god u tom trenutku bila, opet se osjecati dobro i koncentirati se na neke druge, puno bitnije i trajnije stvari. Što je fora - na neki nacin tako sve postaje jednostavnije....i trening, i prehrana....kao da sve samo vodi do toga što želim. I dalje se treba truditi, kontrolirati i sve to...ali je sve puno prirodnije, i sa puno manje stresa. To je ono bitno što želim naglasiti u svojim postovima. Rad na sebi, i iznutra i izvana ali uz promjenu vlastite energije. Sa crnom bojom ne možemo naslikati dugu... ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: zika
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 16:03
 ------------- LiveStrong |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 16:29
|
Perfect ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: kristina19
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 19:57
| gym_girl, mislim da imaš potpuno pravo što se svega tice...to mi i mama govori, da ima puno gorih stvari od mojih, raznoraznih bolesti i neimaštine, no ova psiha je cudo...i da, moram priznati da se usporedjujem ponekad s drugima, i ne znam prihvatit sebe ovakvu kakva jesam, no bože moj, svi smo mi ljudi, valjda cu i jednog dana bit zadovoljna sobom...nisam ja ovakva bila prije godinu dana, bila sam sasvim bezbrižna, sretna cura koja je uživala u izlascima, deckima, pjevanju, sviranju, opcenito životu...nisam znala što je kalorija uopce, a gdje koliko koja hrana ima kalorija te koliko je zdrava koliko ne...a sad, što više znaš o tome, to ti je gore, voljela bih napravit nekakav reset u glavi, ali ne mogu i moram se pomiriti s tim, treba gurati dalje znam...i danas sam uspjela, uživala sam u svemu, ali u malim kolicinama i vježbala, i to da sam osjetila svaki svoj otkucaj srca, svaku kap znoja...i kad sam završila, osjecala sam se izvrsno, cak sam i bila ponosna na sebe...nisam ni pomislila da se prejedem...i feel so happy right now :) |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 27 Listopad 2013 at 21:42
Ali ne možeš. Možeš jedino usmjeriti znanje prema boljitku, a ne u drugom smjeru koji ce te samo deprimirati. To što nisi znala, ne mora znaciti da nije postojalo. :) Bravo! Možeš na drugim temama pisati program treninga i jelovnika, tako ce ti možda biti lakše pratiti sve, a i drugi ce ti pomoci ako što krivo radiš. Drago mi je da si sretna. I zapamti "Sweat is fat crying.". :D Ja sam npr. danas tako popizdila tijekom vježbanja da sam bacila bocu vode u pod i skoro slomila nogu kad sam udarila u zid zbog bijesa. Ali sam svejedno sretna jer sam tu vježbu koja me zezala, napravila pedeset puta, umjesto dvadeset. :D Svaki put kad ne ide, udahni (nemoj ici mojim putem i lomiti noge, ja sam živac :D) i zainati se - oderi pet puta više. Ti to hoceš, ti to možeš. Bit cu ti dosadna i odgovarati na svaki post jer sam sretna zbog tebe više nego što ocekuješ, a bome i što sam ja ocekivala. :) ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 28 Listopad 2013 at 00:57
...a što ceš do onda? I hoce li ikada stici taj dan? Uvijek neko cekanje. Cekanje da nešto završimo, da nešto dobijemo, da nekog upoznamo.... i ONDA cemo biti sretni. A do onda neka dani klize, bez našeg utjecaja.... Što ti znaci to - zadovoljna sobom? U fizickom smislu ili opcenito? Kako god, i na jednome i na drugome možeš raditi. SADA. A u cijelom tom procesu rada i dalje se osjecati dobro - jer nešto radiš, djeluješ, mijenjaš se.....to je to putovanje koje se premalo cijeni. Samo se na kraj misli. A taj kraj nikako da dodje....uglavnom zato što ni ne pocnemo. Moraš naci svoj smisao, nešto što voliš, nešto u cemu si dobra. Damn, sigurno imaš nešto ;) Evo, dat cu ti svoj primjer - izmedju ostalog, mene hrani to što pomažem drugima. Odavno sam skužila da moje pisanje pomaže ljudima, da nalaze neku motivaciju u mojim tekstovima, iako je meni to sve sasvim normalno i razumljivo Nakon godina opsjednutosti svakim detaljem na sebi odjednom sam fokus sa sebe prebacila na potrebu da nekome drugome ukažem na nešto, da mu promijenim smjer. Vjeruj mi, jedno hvala u inboxu usreci me više od odraza u ogledalu trenutno. Necu ti reci da mi taj odraz nije bitan, bitan je - i isto tako ti necu reci da sam 100% zadovoljna sobom trenutno, nisam - ali radim na tome i nedam da me to toliko izbedira da se zatvorim za život jer mi previše toga lijepog nosi.Vjerujem da i ti imaš nešto što možeš ponuditi ovom svijetu. Ne odrici se toga. Bila sam ja u tvojoj koži, Imala sam i preko 70 kg. I ispod 55 kg. Bilo je dana kad me bilo sram izaci iz kuce, i u jednoj i drugoj fazi. Dok su mi drugi dijelili komplimente, ja sam se mrzila i pitala se jesu li ludi kada mi to govore. Gladovala sam, prejedala se jer nisam imala osjecaj sitosti, kardijala sam satima, 3 dana pila neke juhe od celera dok nisam preko noci doživila takve halucinacije da mi nikad nije takvo što palo na pamet., rušila sam se mojim curama po gradu od gladi, spremala sam se po 5h za van jer nije ništa valjalo........majko mila... kad se sjetim Da to znaju ljudi koji su tada bili uz mene nebi vjerovali.......zato sam se i sama morala iskoprcati iz toga. Malo sama, malo uz pomoc decka kasnije. Zapravo, imali smo isti problem - strah od hrane i debljanja. Danas on ima 40 kg više, ja 10, ocito smo se izvukli  Šta ti hocu reci.....može se. Um je...um je sve....biokemija je jaka, hormoni su zajebani, psiha je ludilo....ali što um može, to ništa ne može. Drugi pogled na svijet, na sebe.....fokus na ono što je pozitivno, lijepo, vrijedno tog fokusa... Spoji se sa sobom. Popricaj sa sobom, zavoli tišinu ako ju izbjegavaš, jaka je. Otkrij što voliš, što te ježi, u cemu možeš uživati satima.......kada sam ja shvatila ko sam i što me hrani - to je bio trenutak kad se sve složilo. Kada sam u ocima decka vidjela da me gleda kao nešto drugo, više...od samog oklopa......kada sam shvatila da su mnogi koje sam smatrala savršenima zapravo jako nesretni.......kada sam se okrenula oko sebe i vidjela na koliko toga mogu biti zahvalna......kada sam pobrojala sve rijeci zahvale u inboxu.......suocila se sa gubitkom dragih ljudi pred kojima je bio cijeli život..... Ovaj osjecaj kojeg si danas doživjela.....drži što duže, što iskrenije.....vjeruj mi, samom promjenom odnosa kojeg imaš prema sebi, promijenit ce se sve. Dobit ceš novu energiju, sve ceš poceti gledati drukcije. Pocet ceš slušat svoje tijelo, signale koje ti daje, samo što ce ovaj put to bit pravi signali, ne oni zbrkani emocijama.... Kakva god bila, mršava, debela....ti si uvijek ti. I nedaj da te netko drukcije gleda u svakoj tvojoj fazi. Oklopi se mijenjaju, ali mi ostajemo. Mi i ono što nosimo u sebi. Pronadji to nešto i ....zavoli se kvragu i sve, samo se zavoli... ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: NikiSplico
Date Posted: 28 Listopad 2013 at 01:11
| Jako ljepo receno, svaka cast! |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 28 Listopad 2013 at 01:25
|
Hvala ti, nadam se da ce doprijeti do pravog/pravih mjesta.... ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: mettasttaza
Date Posted: 28 Listopad 2013 at 02:03
|
Sve je predivno receno..ali trebaš uzeti si to srcu...razumi svaku rijec koja ti je bila upucena i pocni njoem živjeti....Puno nas samo klima glavom da razumije..ali nažalost ispari .... Iskrivljena slika je ono što vecian nas ima...ali znaš što...netko je moramo naslikati tu sliku..obojati je... slika niej nastala od sebe...nego je pravljena sa pažnjom...slikaan je sa bojama..svaka boja donosi nam dijelic života...svaka boja znaci nam nešto... Ti si slikar...ti imaš boje...ti ih mješaš... Uvijek moraš biti jaca od drugih..tj drugi su ne bitni...da ti ja kažem da si sada ružna...dali bih to prihvatila ako se vidiš lijepom u ogledalu? Moraš shvatiti da živimo u dobu kada je sve ne normalno , normalno... a i opet ovisi što tko smatra normalnim..za druge smo mi ne normalni ...da te ne zbunjujem... Prvi korak je da pocneš vjerovati u sebe..da e prihvatiš....tko te može zaustaviti ka ostvarenju u necemu što želiš? Tko ima pravo da ti kaže da je tako ..ako se ti sa time ne slažeš...budi svoja..uradi ono što oduvijek želiš..ne osvrci se na laveže...na osvrci se na prepreke...oen su uvijek tu cim kloneš pogled sa cilja...zato stani na noge...osvjesti se... Nemoj samo citati što sam napisao..i što ti je moja Gymka predivno napisala toga puno...nego živi sa time...pogledaj koliko je Gymki stalo..a ni ne poznaje te.. Iz sveg srca ti želimo biti oslonac...zato budi jaka...budi jaka i ne popuštaj..i neboj se nicega :) Promjena ce doci..sve ce doci ...ali prvo kada prihvatiš sebe., kada poncneš živjeti onako kako želiš živjeti..I budi ponosna na sebe..jer si jedna velika kreacija..i jedno predivno bice...i stvorena si kao i svi mi da budeš posebna...zato ne zalazi u sivilo svijeta...nego kao što sam spomenio...obojaj tu sliku kako ti želiš :) ------------- Rodjen si s potencijalom Rodjen si s dobrotom i povjerenjem Rodjen si s idealima i snovima Rodjen si s velicinom Rodjen si s krilima Nije ti sudjeno da puziš, pa i nemoj Imaš krila Nauci ih rabiti i ..LETI! |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 03 Studeni 2013 at 11:42
|
Kristina, kako napreduješ? :) ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 04 Studeni 2013 at 12:14
|
Zdravo svima, izvinite na dugoj pauzi. Hmm, kako napredujem? Pa onako, bilo je trenutaka kad sam bila ponosna sobom i trenutaka kad sam jednostavno sve poslala k vragu i posustala nažalost, ali slijedeci dan opet sve ispocetka, ta ista stalna borba. Ponekad se bojim, tj, stalno me prati nekakav strah, svako jutro me strah kako ce dan proci, ponekad sam navecer i poželjela da se ujutro više ni ne probudim, jer sam jednostavno umorna od te borbe sama sa sobom, suocavanjima sa svojim strahovima, manama itd. Iako mi svi ljudi govore kako sada odlicno izgledam, no ja se bojim kako ce to biti za mjesec, dva, bezveze krenem previše razmišljat i onda se samo izbediram, no dobro. Ne znam, možda bi voljela porazgovarati s nekom strucnom osobom, no moji roditelji ne žele ni cuti za to. Ima trenutaka kad sam puna volje i snage za životom, no traju relativno kratko, kad se osvrnem oko sebe i sagledam svu tu realnost... Necu sad previše kukati jer znam da ima milijun puta gorih stvari i vecih problema od mojih, no voljela bih nekako prevladati ovaj strah koji me stalno prati.. |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 04 Studeni 2013 at 12:28
|
Žao mi je da ti sada nemam vremena pisati više.......sigurno ce netko vec nešto reci što bih ti i ja sama rekla. Ono što ti mogu nabrzinu napisati je - moraš s nekime porazgovarati, jer ceš teško moci sama prolaziti kroz to što te muci, ocito puno toga nosiš u sebi, a nisi dovoljno jaka da to sama prebrodiš. I nemoj se mrziti radi toga - nisi sama i sasvim je u redu potražiti pomoc. Ako želiš, slobodno mi se obrati u inbox, rado cu ti pokušati pomoci no ipak mislim da bi ti jedan razgovor oci u oci sada bio potrebniji. U svakom slucaju, tu sam, i svi smo tu - da ti bar malo pružimo podršku. Mlada si i život je pred tobom - ja sam sigurna da nije sve tako loše i crno - shvati da samo ti kreiraš svoj dan svojim mislima, uvjerenjima i stavovima. Vjerujem da ima puno toga cemu biš se mogla veseliti, samo samu sebe ogranicavaš iz nekih razloga. Oslobodi se.... Tu smo ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 05 Studeni 2013 at 16:36
Ma u redu je, gledaj... Znaš i sama da ne može sve krenuti prema plusu bez nekakvih padova, samo se potrudi da ih bude cim manje. Ne može sve ici k'o po loju, inercija mora uzeti svoj dio. I to je normalno. Bitno je da si svjesna da se boriš, to ti se možda cini kao užas i bude teško, ali sastavna je faza svega ovog. Privikavaš se. Fizicki i psihicki. Pocetak je uvijek najteži, to su nam vec toliko puta ponovili da izlazi na uši, u pravu su. Strah može biti dobar. Zbog osjecaja koji se javlja kad ga pobijediš. Ali... (uvijek to prokleto ali) Nije u redu bojati se same sebe. Covjek si, na vrhu hranidbenog lanca, najinteligentnija jedinka na Zemlji, kažu. Nemaš se razloga bojati same sebe. Zamisli koliko genijalnih izuma ne bi bilo da su se ljudi bojali. Zamisli koliko ih je prešuceno zbog straha. Zamisli koliko strah sputava... Ako se bojiš da te pogodi auto na zebri, neceš izlaziti van. A vani je prejeben svijet, toliko zanimljivih ljudi, prica, ulica, gradova. Isplati li se to sve propustiti zbog straha? Isto vrijedi i za tvoju trenutnu situaciju - koliko si dobrih ideja kroz dan mogla smisliti u vremenu koje si potrošila na strah? Vremena ima puno za dobre stvari, ali definitivno premalo za loše, poput straha. I još nije opravdan. Vec sam ti napisala, ti stvaraš vecinu situacija u kojima se nalaziš. Znaci, postoji rješenje. Pokušaj pricati s nekom prijateljicom. Bratom ili sestrom, ako imaš. Mora postojati netko. :) A cime se trenutno baviš? Imaš li posao? Ili neki hobi? Pokušaj cim više ispuniti vrijeme, pa taman peglanjem, postoji mogucnost da neceš toliko razmišljati o predmetima straha. Ne. Ima mnogo vecih problema, ali to ne znaci da su tvoji beznacajni. Imaš svoj prostor na ovom forumu, iskoristi ga. Piši. Pa taman najbanalnije stvari tipa "jede mi se Coksa, a 1 je ujutro". Netko ce procitati i dati ti podršku. Ja obecajem, a znam da ce i drugi. ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: kristina19
Date Posted: 02 Prosinac 2013 at 15:59
| izvinite zbog dugog ne javljanja...a šta da vam kažem, situacija nikad nije bila ovako kriticna, moje psihicko stanje nikad gore...moji roditelji su imali prometnu, no sad su ok hvala bogu...možete zamisliti kako je to utjecalo na mene...ne znam što da kažem, na samom sam dnu...nemam nikog i ništa, nemam kom da kažem što me pati, nema nikog da mi pruži neku nadu ili ruku ''spasa'', samo da me posluša...bila sam pronašla jednu jako dobru osobu uz koju sam se pocela osjecati bolje, ali i taj odnos sam sjebala zbog svoje slabosti, straha... gadi mi se sve, ovaj svijet, ja...kažete iskoristi svoje najbolje potencijale, e pa ja imam najbolji potencijal da si sj***m život i potpuno sam ga iskoristila...kako bih voljela da odem odavde i da se više nikad ne vratim, guši me ovo mjesto, ovi ''ljudi'', moja prošlost, sve...uopce me više nije briga za ništa, niti za samu sebe, nije mi stalo do niceg...imam osjecaj da me više ništa ne može usrecit, nikad više...ne mogu vam opisat s kolikom sad gorcinom i mukom gledam na svijet, i koliko to sve boli, jebeno boli da više tu ni suze ne pomažu da se osjecaš bolje...a najgore je od svega što se pred svima moraš pravit da je sve u najboljem redu, a u sebi vrištiš, vapiš da te neko cuje...al nitko, ama baš nitko...nit vidi nit cuje...i da kažem bilo kome, reci ce mi da sam sama kriva za ovo što mi se dogadja, i znam da je potpuno u pravu...I give up |
Posted By: fitnessmogul
Date Posted: 02 Prosinac 2013 at 16:02
Treba voljeti sebe to je jedino pravilo,žao mi je što su ti roditelji imali prometnu to je strašno i drago mi je da su ok to je najvažnije ipak ih je Bog sacuvao a ti pokušaj biti jaka u takvim trenucima i pomolit se Bogu i da te molitva vodi k boljem osjecaju i onda ceš naci svoj mir i bolje se osjecati .
|
Posted By: RockyBalboa_9
Date Posted: 02 Prosinac 2013 at 16:12
|
... hej pa mi smo tu, šta ne???? ... nekada izgled nije najvažnije na svijetu ... 10 kg manjka, viška ... to su sporedne stvari ... moraš naci snage za dalje ... svi mi imamo svojih problema ... pogledaj metta, pa ako te on ne može motivirati, tko ce??? ... i ja sam u godinu dana došla od zvijezda do samoga dna ... i opet sam sretna, jer sam zdrava - jer vidim, cujem, DIŠEM ... tu smo svi za tebe ... samo ne smiješ odustati od sebe - nikada!!!! ... ŠTO TE NE UBIJE, TO TE OJACA!!! ... vjeruj mi!!!! ... ------------- .. mnogo je prepreka na putu do cilja, a moja zadaca je NE ODUSTATI! .. .. vjeruj u sebe, ne odustaj i ne popustaj .. cvrsto se drzi svojih snova i ignoriraj one koji te pokusavaju obeshrabriti .. |
Posted By: Wednesday
Date Posted: 04 Prosinac 2013 at 20:36
Ajoj. Vidi, vec sam ti par puta rekla da nikad nece sve ici po loju i da život voli pljunuti situaciju slicnu ovoj kad ti najmanje treba (u biti, uvijek je nepotrebna). Ali to ne znaci da trebaš odustati od sebe! Ni stvari koje te usrecuju, na dulje staze. Gledaj to s ove strane - živi su, živa si i ti, dobro ste (nadam se). To je to. Dogodilo se. Probavi, budi u depri, trebaš bit jer je dogadjaj kompliciran i mora ostavit trag, ali nemoj si taj oporavak sama produljivati negativnim mislima. Kao da nije dovoljno teško samo po sebi, sad još tome svemu dodaješ stvari koje ti ne trebaju i koje možeš izbjeci. Razumijem da je teško, postoji realna mogucnost da ce bit još teže, ali... (slijedi odvratan kliše) to je život. Usponi, padovi koje neprestano pokušavaš savladati. Znaš onu fintu u matematici... Minus i minus daju plus - kod zbrajanja dva negativna broja - rezultat, unatoc minusu ispred pribrojnika, ima pozitivan predznak. Vjerujem da ne voliš matiku, ali primijeni je - neka negativne stvari rezultiraju pozitivno. Imaš lekciju, imaš još jedno novo iskustvo (iako je negativno, i takva nam trebaju jer zaradjuješ emotivnu otpornost) - iskoristi to, ali ne protiv sebe, vec ZA sebe. Ali prvo se privikni na novonastalo stanje - pomiri se s tom nesrecom, razmišljaj o njoj, placi, vrišti, radi sve što može izazvati olakšanje, a onda ceš probaviti to i pokušaj na cijelu pricu gledati kao na nešto što te ojacalo, nešto pomocu cega ceš iduci put znati bolje podnositi loše stvari. Znaš... Rijetki su sreckovici koji ne moraju uložiti baš nikakav trud, da se svemir jednostavno potrudi i uroti, a oni profitiraju - emotivno ili materijalno ili kako vec; vecina vrti upravo drugu stranu ploce - dobivaju porciju sranja, a nisu ih izazvali, a moraju se vraški truditi za mrvicu srece. Recimo da i ti i ja spadamo u ovu drugu skupinu - ne možeš na takve stvari utjecati (to sam i u jednom od prethodnih postova napisala), ali na svoju srecu možeš. Potrudi se, je***u, trudi se svakim atomom sebe za tu srecu - nitko drugi nece to raditi umjesto tebe. Na sve možeš utjecati, ako ne direktno - onda barem neku lošu stvar neutraliziraš drugom, i to pozitivnom. Lakše se nositi s pizdarijama, kada paralelno razvijaš neki novi, dobar dio sebe, neki talent ili cisto motoricku vježbu. Ovo prvo izaziva tugu, a drugo srecu - pa imaš plus i minus koji daju nulu (haha, opet matematika). Mislim da je nula bolja od minusa. ;) Nadam se da razumiješ što sam ti pokušala reci. Možeš ti to. Ako sam mogla ja, ti ceš još lakše. Vjerujemo u tebe. Drž se. ------------- Tko želi, naci ce nacin; tko ne želi, naci ce ispriku. |
Posted By: lusi21
Date Posted: 18 Veljaca 2015 at 10:38
| Bok svima s obzirom da je tema davno otvorena, nadam se da će netko vidjeti ovu moju poruku i da će imati volje i želje da mi pomogne, čisto da popričam s nekim. Hvala unaprijed.. |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 18 Veljaca 2015 at 12:44
|
lusi, u čemu je problem? Možeš otvoriti svoju temu pa nam se predstaviti i reći što te to muči. ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: lusi21
Date Posted: 18 Veljaca 2015 at 17:09
| Nisam očekivala ovako brz odgovor, hvala ti. Ne znam koliko je vrijedno zamarati vas mojim problemom. I jako mi je neugodno ovako javno to pričati. :( |
Posted By: SamoTvoja
Date Posted: 18 Veljaca 2015 at 19:32
Nema razloga da ti bude neugodno. Ovdje je mnogo dobrih, dragih ljudi koji ce rado pomoci ako mogu  |
Posted By: classified
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 10:22
|
upravo sam se uputila na forum radi kako bih napisala post o tome da kako nakon svog ovog vremena što pazim na hranu da bih odmah po dolasku prvo što mi je bilo je da sam otvorila ovu već napisanu temu. hvala ti Kristina najviše! jer umorna sam, u poslijednje vrijeme zgadile su mi se više i zobene pahulijce, i posni sir i sve ostale gluparije, ugljikohidrati/proteini/ove masti one masti i zamaranja ostalim nepotrebnim stvarima. najradije bi jela kruh sa margarinom i nutellom!! recimo - što sam znala jest nekad davno kao manja ili 'normalni' sendvič od pileće salame, margarina i takvih stvari bez da osjećam grižnju savjesti što sam to pojela kasnije i nastavka kažnjavanja sebe same - prejedanja. No takvu sam nekakvu glupost uvukla si u glavu da kad bih pojela bilo što izvan zamišljeno zdravog postala bih živčana misleći kako mi svi samo žele naštetit i da će me to udaljit od mog fitness cilja a onda bih se osjećala još lošije nastavljajući se prejedati taj cijeli dan. Sve što mi je u mislim trenutno je hrana, što jesti za doručak, što jesti za ručak što ovo ono, pa ovo ne valja s ovim ono s onim i preumorna sam, bezvoljna za uopće živjet i trenutno si mislim ima li tko nutelle s kruhom za pojest? (morala bih se uputit u trgovinu i nabavit za tiješenje u subotu kad bi mi trebao bit cheat meal day kojeg očito odlučujem prekrižit i jest kad mi se što jede jer do te subote tko će čekat još?) Znam da ovom moram stat na kraj ali kako polagano ubacit malo više u prehranu tog što si želim jest bez poslijedica i stvorit zdravu vezu sa hranom, jest kad sam gladna, ne natrpavat se kad nije po mom ili ''zdravo'' iako ništ nije potpuno zdravo ionako itd. ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: Mr G.
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 10:39
|
Nedavno smo imali članak baš na ovu temu! https://www.fitness.com.hr/mrsavljenje/savjeti/Emocionalno-prejedanje.aspx - https://www.fitness.com.hr/mrsavljenje/savjeti/Emocionalno-prejedanje.aspx ------------- |
Posted By: SamoTvoja
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 11:45
|
Pa ako ti se jede nutela, pojedi nutelu. nece ti nista biti od jedne kriske s nutelom i nema razloga da se izivljavas na sebi i da se maltretiras. Samo neka to ostane jedna kriska, a ne tegla :) Sto vise sebi uskracujes hranu, vise ti se jede a dzabe i lijepo tijelo i misici i sve ako ces hodati frustrirana, ljuta, nesretna. |
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 11:57
|
Nema razloga da ti je neugodno zbog situacije u kojoj se nalaziš. Svaka krajnost je jednako loša, netko se prejede nutellom, netko se izgladnjuje, netko se panično broji ugljikohidrata, netko si ne dopušta preskočiti treninga... Sve su to neke male ovisnosti Ovdje smo da jedni s drugima podijelimo i iskustva i probleme koji nas muče i savjete. Velika je stvar što si došla ovdje i podijelila s ljudima svoju priču, vjerujem da ćeš naći dobre savjete i način kako da postigneš svoje željene rezultate i ciljeve. ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: korak3113
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 13:42
|
classified - vjerujem da ti je dosta svega, meni je doslo dosta i istih savjeta, jer ih zapravo vise ni ne cujes, s obzirom da si isto cula 100x, nekako se ne desi klik unutar tebe da kazes sve je OK sada zbilja zelim promijenu...vec sve to cujes i prihvatis kao jos neku obavezu, zadatak i mucenje... Ja sam tek na pocetku, to se nesto kao OPK aktiviralo prije 1.5 godinu, i sad nekako treba stati na kraj tome...probaj izdurati i viditi kako ce ti biti da to ne pojedes za cim zudis, nemoj si stavit zabranu, samo pusti i vidi kako ce ti biti unutar tebe...ludit ces, znam, ali izduraj sa bilo cime, placi, uzmi nesto sto ne volis samo da se malo smiris, i mic po mic, nekako ces se nositi...meni je bio problem kad sam u gostima, i jos je, primjerice ove nedjelje su bile krafne i ok jednu su me nagovarali, a nije mi se jela i onda sam pojela, na kraju su samnom jos slali jednu krafnu i to sam pojela, ali vec iduci dan sam pojela komadic torte i trazilo me i treci dan, ali nesto se u meni aktiviralo, da sam pojela malo i nema krivnje, pregrmila sam prvu krivnju i reko ok je jedan kolac,., znam da to ne vodi skidanju onoga (masti) sto zelim, ali rekoh si pa ja vjezbam i trudim se idem 3x tjedno u teretanu, radim na sebi, citam, itd.. Znam daje hrana 80% ali pusti i polako doci ce i to...i nekako da pojedem ujutro te pahuljice, stavim med jel volim to i kakao, i u danu sam mirna, ako zelim mogu sve, i sto si vise govorim MOGU SVE, zapravo niti ista od ajmo reci zabranjenog me ne vuce, vec sam samo mirnija...nadam se da ce ovo potrajati, da ce me ovo dovesti do nekog mira sa sobom da ne posezem za hranom kad sam nemirna...a VJERUJEM da hoce ;) samo polako, mozda dojdu dani da radim OPK ali bit ce ih sve manje...i vec ih je ;) I da sad je na red da sredim prehranu, odgadjam to jer mi je konfuzija kao i tebi ;) ali budem i to ... i da pomaze mi kad odem u teretanu i vidim da se ljudi trude, razliciti ljudi se trude i to te ponese, pomaze mi procitati nesto i vdjeti da nisam jedina, da je ljudima svuda tesko i da su uspijeli se dici e pa zasto onda ne bih i ja ;) i ti i svi drugi ;)...pomaze mi kad si uzmem nekaj kaj volim tipa avokado i bananu sa kakaom hahaha znam da su to M + UH ali zdravo je pa ok ;)) eto tako je kod mene... nadam se da neces odustajati vec se truditi dalje, jer kako god opet cemo isti put morat proci ... Kazu da ako smo se sami u ovo zakljucali da i mi sami imamo kljuc ;))) ------------- stepbystep |
Posted By: classified
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 14:30
|
@samo tvoja: definitivno se slažem sa tobom, ma kako da opišem svoju situaciju a da nije zbrka onakva kakva mi je u glavi: ja znam da mi ništa neće biti pa taman da si i priuštim tu krišku nutelle no uvijek onda počnem previše razmišljat o tome kako možda to nije kalorijski pogodno taj dan ( a onda nije niti idući niti onaj poslije – sve dok uopće ne izgubim želju za njom -.-) i mislim si također „pa ček gle imaš tu jedan dan složiš si šta si željela si jest taj cheat meal dan i ideš dalje“ ali ne funkcionira mi to baš tako više (a možda i znam sama odgovor na svoje pitanje samo ne znam kako da se izvučem iz njega pa bih molila tu pomoć). dakle meni je prehrana ajmo reć 90% od zdrave hrane, sve pa od maslinovog ulja uz pečenje do piletine, posnog sira, malo-masnih jogurta?, svježe voće itd itd. no nedavno počelo me to frustrirat do granica ludila koliko pazim na sve da su mi ti obroci postali pre dosadni. uvijek ista hrana na praktički isti način i napravljena da se više niti ne veselim se obroku kakav god bio pa niti onom cheat meal danu kad si i pripremim nešto što sam si željela pojest.. upravo nakon objavljenog odgovora na ovu temu razmišljala sam si o onim danima kad sam tek krenula sa svime i točke gdje se sada nalazim da moguće je razlog frustracije moje u tome da: 1. sam frustirana i da mi je predosadno postalo od onda kad sam ostala sama u ovom gradu gdje trenutno živim jer su frendovi svi preuzeti faksom, obiteljima čak itd. pa sam preveć usamljena, ne znam što bih radila pa ajmo malo bit opsjednuti prehranom jel 2. zabranjujem si sve i svašt gdje god stignem misleći da ću utoliko bit bolja pogotovo onih dana kad ti puhne nešt u glavu da bi ti najradije da ti se odmah vidi sav trud ulagan u vježbanje i sve ostalo 3. možda i najveći problem gdje mi se moj nekad omiljeni dio u danu (doručak) kojeg sam obožavala pripremat si, krenuo gadit otkad sam krenula brojat (jao sve bih opsovala ali biti ću pristojna) KALORIJE i vagat, bojat se ugljikohidrata i šećera i ovog i onog. Svaki put kad bi što bilo izvan 'zacrtanog' e! odmah nije valjalo jer ne znam gdje sam to na koju temu nedavno pročitala od gymke kad je napisala da bi znala „poludit“ na ono kad ne bi njenog kruha bilo negdje u doticaju pa šta ćeš sad moraš se pomirit sa bijelim i to, ili meni sa mlijekom što zna isto bit slučaj… tu negdje se nalazim ja sad. Dakle ne samo da se pribojavam ugljikohidrata (osim u dane prije treninga razmišljajući kako mi onda trebaju da mogu odradit) već i nedo bog da pojedem pa i jabuku više, nutellu ili red čokolade da i ne govorim! bilo kad u dane kad nije cheat meal dan. Može li me itko uopće razumijeti u tom svemu? :/ @mr.g zahvaljujem se najlijepše :) ali i tu i takvih tema sam se načitala da više niti sama ne znam.. moj problem je više onaj gore.. restriktiram se nad nečim onaj dan kad mi se to jede i onda dođem kasnije i najradije bi proždrela to da se ne mogu pomaknut kasnije umijesto da si priuštim, pomirim se da sam si uzela malo tek toliko da si ispunim tu želju i nastavim polagano dalje a ne nabacujem uporno kako sam pojela i sad bi najbolje bilo ne jest ništ poslije >< moraaam nekako si pomoć pronać da budem opet sretna i da uživam u cijelom procesu. Želim i moram si priuštit to! Volim ja tu svoju hranu samo malo da popustim neke kočnice i osuđivanja od sebe same kako bi to sve nešto lijepše i tečnije krenulo, kako bih voljela sebe i svoje tijelo i prekinula više s tim glupim osudama, kritikama i takvim prevelim razmišljanjima gdje ne treba |
Posted By: classified
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 14:41
|
@korak3113 suosjećam, meni zna kod gosti isto tako bit problem, dobro nekad zbilja mi se ne jede nešto što mi nude pa znam reko ajd -.-' (što je jako rijetko zapravo jer kad neću onda neću) pa da me ne maltretiraš dok isto s druge strane zbilja strogo odbijem pa zatražim što drugo u zamjenu tek toliko da ne ispadnem bezobrazna a njima smirim dušu da su me ipak nečim ponudili :D no nekada čak bi si i uzela all tooo moje glupavo računjanje i preračunjavanje i ti uh + masti hahaha i ne znam ni ja šta mi pokvari užitak i okus i predbacujem si to.. koliko god rekla da mi je oprošteno ipak to negdje sejvam u glavi za kasnije si predbacit koliko sam ''slaba'' i ništ sad više ne valja pa se krenem prejedat kad i god stignem :( i što htjedoh reć: ma baš te briga, uzmi si tu bananu s kakaom! to sam i ja nekada voljela (dok si nisam krenula sve gadit i računat i glupirat se -.-") uistinu je zdravo! i fino zasitiš se i ideš dalje.. tako sam i ja radila na početku i sve je bilo dobro.. čim sam ja krenula ić prepravljat odmah otišao užitak otišlo sve kvragu i sad ludim ovdje :/ također hvala ti puno na podršci i savjetu i sama se nadam da ću se smirit sa tim svime i poslagat malo te kockice u glavi malo bolje, fokusirat na važnije stvari i uživat u svakom idućem koraku kojeg ću napravit umjesto opsjedat hranom, kalorijama, uh/p/m i ne znam niti sama čime kad sam već prije imala lijepo izbalansiranu hranu (da ne govorim koja me veselila! posebice taj doručak predivni kojeg bi si svakog jutra priređivala sa 500 ideja i uzbuđenjem za idući :) ) ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: decoucy
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 15:09
| Uglavnom redovito čitam ovaj forum i pokušavam nekako uklopiti saznanja u neki svoj stil prehrane koji je, priznajem, znatno opušteniji. Emocionalno prejedanje je po meni, posve krivi termin, radi se o pristupu produženog djetinjstva u kojem se hrana promatra kao način iskazivanja pažnje. Otuda "tjeranje" na krafnu u gostima i slično. U biti, cijela stvar funkcionira posve isto kao bilo koja ovisnost, hoćete cigarete, hoćete alkohol, hoćete nešto jače. Efekt koji se traži je recimo, obamrlost uzrokovana žderanjem. I tu je hrana samo sredstvo. Isto kako niti jednom pravom alkoholičaru nije bitna kvaliteta vina, bitna je cuga koja lupa. Socijalizacija je tu posebno opasna jer se, kao što sam već naveo, u nas sve svodi na iskazivanje pažnje i brige hranom, što je u redu načelno, ali ne i kad se pokušava biti u deficitu, jel te. To je kao da liječenom cugeru mašete s bocom Jack Daniel'sa pred nosom. Mislim da se to može riješiti jedino promjenom kriterija, odnosno da vam je u datom momentu važnije držati se režima prehrane nego uglavnom imaginarno "uvrijediti" nuditelja krafne.Ili hoćeš promijeniti svoje tijelo ili nećeš. |
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 15:20
|
Da, kod nas je hrana još uvijek neka vrsta statusnog simbola. Odlazak u goste podrazumijeva prezderavanje, kolače i sve što uz to ide. Naime, ako dođete u goste i na ponuđeno vino kažete "Ne bih, hvala, ne pijem alkohol", rijetko će vas tko nagovarati i uvjeravati da trebate popiti baš tu čašu vina. No, ako u gostima kažete da ste "na dijeti ili na režimu prehrane" većina okupljenih će vas gledati kao da ste član neke sekte. "Drži dijetu kod kuće" "Neće te ubiti jedan kolač" "Ali napravila sam one koje najviše voliš" "Šta će tebi dijeta" "Nekulturno je da ne jedeš što je ponuđeno" ... itd. Ponekad me takve situacije toliko izlude da kažem da imam neku vrlo rijetku bolest koja mi ne dozvoljava jesti kolače. Tada svi zašute i nitko ništa ne pita. ;) No, najvažnije je sam sa sobom odlučiti da zaista neću pojesti najdraži kolač po kojem miriši cijela kuća i svi oko mene ga jedu i hvale... Nije lako. No, da je lako i svi ti za stolom bi bili superfit, ali često - nisu ;) ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: korak3113
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 15:32
|
classified : znas nekako svi ti savjeti daju ti malo poleta i malo te to drzi, a onda se okrenes i furas svoj film isti... Mislim da je bitno da znas kaj ti fali u zivotu, ja primjerice znam, ali isto tako znam da bih trebala sama sebi to dati...svi MUDRI ljudi tako kazu, a ipak ja jos uvijek NE ZNAM, kako sebi biti bitna ? Mislim da se tu ne radi o dosadi, kao sto si rekla...jesi li izdurala tipa jedan tjedan, da si pojela nekaj kaj nije po onim mjerilima m+p, ili bilo kojim koji su tada u tvojoj glavi? kako ti je u tom periodu ? Ako nisi probaj to proci...bar 1 tj. vidi kaj te smiruje, a da nije hrana, jel znas ? kaj te veseli a da nije hrana ? probaj ici prema tome, a hrana neka bude izvan fokusa kao nekad ;) ...ja sam jela najzdravije kad nisam nikaj znala o hrani, kad sam isla po svojem osjecaju, kad sam imala 19...kad se nisam opeterecivala kolko kaj ima kcal...jela sam kad mi se jelo, jela sam skoro sve i imala dane kad jedem puno ali sve je to bilo dio zivota u pozadini a ne kao sada fokus...jela sam i navecer, i sve kombinacije, i doma sa svojima pizze sa debelim tijestom, zapravo moja mama i ne zna drugu pizzu raditi , vec sa puno UH ;))) Pokreni se na svim nivoima...idi gdje si sretna, idi gdje si mirna, mozda da znas da su zobene zdrave za pocetak pa ih jedi i dodaj u njih kaj bas volis, pusti kcal...uzmi meso i bilo koju salatu, znas da to ne deblja, i navacer isto P...razgovaraj sa nekim tko te razumije, idi u prirodu ( to jos nisam, jel je zima, ali planiram ;))) , pa gore dolje Sljeme ;))) ) ...evo to su moji koraci, na pocetku sam kao sto sam rekla, nema garancije da necu sutra po starom, ali bolje sam danas, nego prije 1 tj ... i ako vjezbas gledaj kako si se promijenila u kojem periodu, mozda su kg iste, ali da li sad manje mlohava ;) npr...da li hlace bolje stoje...i da ako je proslo 1 mj i na vagi se ne vidi nikaj, idi dalje ;)) ( p.s to govorim i sebi ahhaha ) ... I da pozitivni ljudi koji idu naprijed ;) too pomazee jako ;) ------------- stepbystep |
Posted By: trip-to-fit
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 15:35
|
dok s jedne strane postoji ta opterećenost držanjem programa i odricanje od svega "grešnog" mislim da je nemoguće opušteno živjeti, uživati u životu. Znači da stalno imaš neki grč, zbog kojeg ne možeš opušteno ući ni u vlastitu kuhinju jer ćeš možda otvoriti ormarić u kojem je tegla nutelle, a onda ćeš ili teška srca zatvoriti ormarić ili se utopiti u tegli. Pa čak i da samo uzmeš žlicu, osjećat ćeš se krivo. Ne možeš ni u goste jer što ako te ponude nečim što ne odgovara režimu? Nije zdravo svake sekunde razmišljati o krafni, ali nije zdravo ni svake sekunde razmišljati o posnom siru. Zato mislim da je bitno taj režim uzeti kao način života. Znači da su redovite odluke biranje "zdravog", ali shvaćanje da te nešto nezdravo tu i tamo neće uništiti. S naglaskom na "tu i tamo". Tu dolazimo i do ovoga kad moraš ljudima reći da imaš tešku bolest da te ne zapitkuju zašto nećeš uzeti kolač. Nekad ga želiš, ali nećeš jer bi uzimanje istog prelazilo "tu i tamo", ali što je još važnije, nekad ga zaista NE ŽELIŠ. Ne znam jel vam ovo što sam rekla ima smisla. Ako shvaćate što hoću reći, ali se ne nalazite u tome onda možda ne živite taj način života u kojem je temelj birati bolju hranu za sebe, već birate ono što birate zato što morate, pod pritiskom režima. Ako zaista shvaćate, zanima me kad ste shvatili da nećete uzeti kolač jer ga ne želite? ------------- Don't complain about things you're not willing to work hard to change. |
Posted By: decoucy
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 15:46
| Mislim da je ZorroRi jako dobro pogodila poantu. S jedne strane koncept hrane kao vrhunskog užitka u kombinaciji s "ljubavi" i s druge strane, koncept hrane kao goriva. Tranzicija s jednog na drugi koncept nije laka i idealan je zapravo koncept br. 2 sa povremenim elementima koncepta br. 1 (neki svečaniji ručkovi gdje se ide na kvalitetu, a ne na kvanitetu i slično). No ako netko mora "skinuti" 20 ili 30% tjelesne težine, onda neka ostavi koncept br. 2 za jedno dvije godine. :-) A tetka s krafnama nek se strpi do Božića 2018. :-) |
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 16:57
|
Hvala decoucy, Slažem se s tobom, samo s jednom napomenom. Koncept hrane kao vrhunskog užitka ne mora značiti da se jedu gluposti. Istina, neki ljudi užitak izjednačavaju s čipsom, no ako užitak prepoznaš u bifteku i povrću sa žara onda ni taj koncept nije loš ;) ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: SamoTvoja
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 17:32
|
@Classified, zasto si toliko opterecena kalorijama??? Ja sam u 5 mjeseci skinula 18 kilograma (imala sam 97) a da ni jedan jedini dan nisam brojala kalorije ili se opterecivala tim sto jedem. Ko kaze da moras svaki dan doruckovati zobene? Ja ih jedem zato sto mi je na poslu najlakse zamutiti ih sa jogurtom (vocnim u kojem ima tog strasnog secera). Vikendom doruckujem omlet (cijela jaja, ne razmisljajuci da li su mi zumanca losa, prekaloricna i sl.). Nekada dodam parmezana, nekada lososa ili malo purece sunke. Stvar je napraviti ravnotezu, ispraviti ishranu tj. poceti jesti na zdrav nacin koji moze trajati cijeli zivot, a brojanje kalorija i izbjegavanje svega ne moze trajati cijeli zivot. Imam i ja cheat day, ali ne svake subote ili svake nedjelje, nego onog dana kada osjetim da mi se jede neki nezdrav obrok, a kako sam se pocela hraniti zdravo, jako rijetko imam potrebe za tim nekim nezdravim namirnicama. Ja sam sebe naucila da se ne plasim hrane, ali da imam mjeru i da jedem sto vise zdrave hrane, i mislim da na ovaj nacin mogu zivjeti do kraja zivota, a da se pri tome ne osjecam lose ako pojedem komad torte, palacinak ili pravi sendvic s majonezom i sunkom kada mi se jede. |
Posted By: classified
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 20:05
|
[1]@decoucy
definitivno se slažem s tobom i vjerojatno nije slučajno da sam se samo tako
najednom sjetila svih tih stvari koje sam jela još kad sam polazila osnovnu
školu i zaželjela ih se te došla na ideju kako bi bilo idealno ih natrpat u
neki cheat meal umijesto mog jednom-tjednog isprobavanja novih recepata haha
------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: decoucy
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 20:25
|
Je, da i pokojni Aristotel je forsirao umjerenost kao jako bitnu stvar. :-) Ljudi su jako skloni krajnosti tj. ili sve po pe esu ili raspad sistema. Na početku prelaska na pravilnu ishranu je doista potrebna strogost kako bi se stekla rutina, upravo kao i u vježbanju. Kada se postignu osnovni rezultati onda je vrijeme za eksperimentiranje i povremene izlete koji su kontrolabilniji što rezultira nekom dugoročnom "opuštenošću". (Što se čipsa tiče, čips nema ulogu vrhunskog užitka, nego lakog i jednostavnog postizanja obamrlosti žderanjem. :-) Ja sam gotovo siguran da izaziva ovisnost barem kao teže droge. :-)) Anyway, da ne gnjavim više, ovdje govorimo od tzv. compulsive overeating ili hrani kao stress relief faktoru gdje nije stvar u gladi, ravnovjesju između ugljikohidrata i proteina, žlici nutele ili 100g čokolade, nego o tome da 1 žlica nutele izaziva tjednu lavinu prežderavanja koje opet izaziva grižnju savjesti i tako ukrug. Jedini način je prihvatiti da je to gotovo, prestati cendrati i samosažalijevati se, i onda dan po dan. Ne bih želio da ispadne kako smatram da je mršavljenje i vježbanje jedino moguće ako čovjek ode u komunu za odvikavanje, ali doista držim da je prvih mjesec-dva potrebno održavati "bezgrešan" ritam vježbanja i hrane, prije svega kako bi se izgradilo samopouzdanje.
|
Posted By: classified
Date Posted: 19 Veljaca 2015 at 20:52
|
vidi se da @deoucy ima dosta znanja o prehrani i zadanoj temi :D ali da.. zanimljivo je to što sam ja prevalila već i više od godine dana na lijepo raspoređenoj prehrani i svemu, sretna, zadovoljna, točno na taj način na koji spominješ i nikakvo prejedanje niti išta do onda kad nisam otišla na more sezonski i krenula sa svim i svačim, narušiviši samopouzadnje samoj sebi, gubeći ljubav i užitak u stvarima koje sam voljela, potpuno zapuštajući same sebe... te nakon povratka doma sva jadna sa svom tom očajničkom željom da se prije vratim natrag gdje sam stala napravila ovakvu zbrku koja me dovela do ove točke o kojoj upravo govorimo :/ ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 20 Veljaca 2015 at 07:56
Moram ti reći da tada i nisi bila tako sretna i zadovoljna kada si se totalno opustila u tom periodu, očito su neke kočnice tu popustile. Sjećam se priče, i znam da je neka malo bolja hrana bila nedostupna, ali i dalje se moglo birati bolje, uvijek može bolje od goreg. Nemam sad vremena previše pisati na tu temu, a i već smo masu puta to spominjali. Očito je to veliki problem. Clas, namijala si me sa spominjanjem one priče sa mojim kruhom hehe...moram priznat da se ne sjećam da sam to negdje pisala ali moguće da jesam. Kad se sjetim sebe prije svakakve gluposti sam radila i svega se odricala, bezveze. Danas na to gledam totalno drukčije, kao i na sve te priče o žrtvi, hrani kao gorivu (zar smo mi auti?) i tako dalje.....nisam klasični fitness freak, ne smatram znakom slabosti imati želju za junkom niti sam za one zdravije varijante ičega...jer mi nikad nisu tako fine kao prava stvar Odbacite perfekcionizam i bit će vam lakše. Ne znam zašto je taj nizak postotak masti takav hit. Svi nešto izripani a u glavi kaos. Niste natjecatelji. Ok ako netko baš uživa u tome 100% jesti zdravo i kvalitetno...ali čim se to radi na silu nije dobro. Ja u gostima pojedem što se nudi. I uživam. Zar ću taj dan dramiti oko par kolačića i previše UH-a u jednom obroku? Bože dragi, odradim trening drugi dan i sve super, još ga i bolje odradim. Što je najbolje, tu večer pojedem više od svih i mir, pa se svi čude di mi to stane Stane, jer već sljedeći dan ide mojih standardnih 5-6 obroka i odradit ću ih sa još većim guštom.Pisala bih do sutra o ovome....ali ne stignem. I poanta je tu......komadić svega tu i tamo, bez krajnosti, puno aktivnosti, heavy weight, i čvrst stav. I bez tih fitness krilatica i toga svega, vrištanja i pretjeranih motivacija......samo proizvode frustraciju tamo di bi trebao biti užitak ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 20 Veljaca 2015 at 07:58
|
I da, lusi21 slobodno piši u inbox ako hoćeš, bit će mi drago pomoći ako mogu ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: korak3113
Date Posted: 20 Veljaca 2015 at 09:05
|
Mozda je rjesenje da jednostvano maknemo fokus sa hrane, naci nekaj drugo kaj nas ispunjava, dok ne zaboravis da za svaki stres uzmes hranu... pokusat jesti kad osjetis glad i raditi zdrave izbore, a svi koji tu pisu znaju kaj je zdravo, vjezbas redovno i stvari bi trebale doci na svoje... onda kad se opustis sa takvim novim nacinom, ako te smeta koja kg korigiras nesto...ali ovako mi se cini sve zacarani krug, sto vise pricamo, vise je stresa u svemu, vise grca a to nekako ne rjesava problem... ------------- stepbystep |
Posted By: classified
Date Posted: 20 Veljaca 2015 at 14:25
|
@gym moguće ali nekako imala sam više samopouzdanja i više motivacije za što, iako ne mogu reć da me nisu potresale neke stvari koje su se u tom periodu događale na ljubavnom planu ali i u obitelji no nekako osjećala da uspijevam sve to polagano izravnavat, izdržavat i osjećat se pa puno bolje nego na što sam sad stigla (gym btw učiš li ti pshilogiju ili što? hah ili jednostavno lakše čitaš ljude nego što bih to ostali mogu? fkt si dobra ) nadalje.. divim se tvojoj sposobnosti i koliko si 'narasla' upoznavajući taj tvoj zdrav pristup hrani, vježbanju i tako tome moram ti sad ovdje ovog trenutka priznat da prije nego sam pristupila ovom forumu malo sam tak gledala/čitala posteve neke i došla do onih od metta gdje si mu odgovarala i prvi put kad sam tražila pomoć već oko vježbi (se sjećaš?) sam se nekako nadala da ću dobit i tvoj odgovor :) eto. sad mi je lakše kad sam to priznala kao što rekoh. divim ti se! i nadam se da ću i ja naučiti puno od tebe, od drugih koji su već neke stvari prošli i znaju bolje od mene u svrhu boljeg razvoja ne samo na fitness planu već i u glavi. psihologiji tog svega. činiš mi se stvarno fuuul zadovoljna svojom prehranom i vježbanjem, nadam se da ću tako i ja jednog dana, trudim se već sad! radim na tome da odbacim sva ta što si i ti sama rekla osuđivanja sebe i svega i da kad tako i pojedem pomislim mah šta sad? sutra budem bolje odvježbala i sve 5 idemo dalje! :) ne mogu ti opisat koliko mi je drago da sad dobila tu šansu da mogu kontaktirati s tobom :) @korak3113 slažem se, previše je tu stvari koje me trenutno muče, možda bi radije trebala se bavit riješavanjem njih umijesto bježanjem hrani :3 ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: bejb
Date Posted: 20 Veljaca 2015 at 23:10
|
bas sam opet razmisljala o ovome. mislim da je najveca greska kod emotivnog zderanja uvoditi restrikcije. zasto? zato sto su emotivne izjelice ionako u psihickom grcu, vecina ih zivi u okovima, suzbija sve sto osjeca pa se 'oslobadja ' na hrani. takvoj, okovanoj psihi i emociji - restriktivni rezim je kontraproduktivan. osim mozda pojedincima koji nadju spas u tome jer su po prirodi mali racundjije, no recimo ja osobno nisam takav tip nimalo i znam dosta sebi slicnih. zdraviji je stav sto je netko napisao - gledati pozitivno. umjesto biti tuzan sto ne jedes eurokrem, pokusati biti sretan jer jedes fini biftek koji je prepun divnih sastojaka koje ce tvoje tijelo obozavati. upravo je ovo meni pomoglo da prestanem biti kanta za smece, u sto bi se neminovno pretvarala cim bi 'poklekla' i pojela jednu zlicu nutele. kakvo je to uzasno samokaznjavanje zapravo, a totalno nepotrebno! sad sam vise u fazi kada me muce malo preveliki obroci i ne bas idealan izbor namirnica obzirom na moje hormonsko stanje, ali prejedanje je definitivno gotovo. i da, sad pojedem zlicu nutele (rijetko kada je imamo u kuci), i nakon toga se ne prejedam. druga je stvar sto bi i tu zlicu trebala izbaciti, no cinjenica da mogu ostati na njoj za mene je jako puno. drugo, suprotno nekim misljenjma, ja mislim da je dobro imati povremene takozvane cheat dane, upravo zbog psiholoskog efekta. on je dosta kljucan i kod normalnih ljudi a kamoli kod emo-izjelica. najgore sto itko emo-izjelici (bar vecini) dakle moze savjetovati je nekakav strogi spartanski rezim, i ocekivati od njih da se muce i u muci nalaze snagu. ne ide. bi li osobi koja krvari iz nogu i prsa jos raskrvarili i ruke i ocekivali da im bude lakse? ne ide to tako. dakle zaokret u glavi. i treba vremena, nekad jako puno, to treba tolerirati.
|
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 21 Veljaca 2015 at 10:54
Bojala sam se da ću ispasti gruba.. Ovako načrčkam nabrzinu, pol toga ne stignem izreći pa se vani pitam što sam još mogla i kakva rošpija sam možda ispala Teško mi je sve što želim reći zgurati u ovaj prostor.....morat ćemo neke radionice pokrenut Eh da, nije psihologija, da bar ali čitam puno i imam lude godine iza sebe hehe. Gledaj...sve ti je zapravo u tome da nađeš sebe izvan svega ovoga, prehrane i treninga, pa se i ovo nekako posloži kad je glava na mjestu. Meni se eto slučajno desilo da sam se prvo našla u ovim područjima pa se onda sve drugo posložilo ali to zato što je to ionako smjer u kojem želim ići pa mi čini velik dio vremena. Netko drugi će se razviti u nekom drugom smjeru i od tuda vući inspiraciju i motivaciju.Ja vas sve kužim jer i sama dramila oko hrane prije, odbijala ono što mi se nije uklapalo bez obzira na to što će tko reći, ili bi pak jela ali skoro sa suzom u očima i tako to....mislim da sam negdje i pisala da sam nakon svakog obiteljskog druženja 2h vozila sobni bike doma Sad mi je to smiješno...ali ne zato što mislim da je glupavo odmah se pokrenuti (jer smo ionako stvoreni za kretanje i tako se svi bolje osjećamo), nego zato što je to bilo sumanuto....sad bi mi izbor bio jednostavno prošetati. Slično ali različito, stanje u glavi potpuno drukčije....ne ono moram, nego gušt mi je...i osjećat ću se dobro i ako ne napravim ništa i odem leć.Ja ću iskreno reći da je meni u tome puno pomogao dečko i da mi on nije gurao hranu u usta možda bi i dan danas bila takva Uvijek je lakše udvoje...pogotovo kad skužite da vas netko prihvaća na sve načine...da bi zapravo par kg više bilo i poželjno :) Sigurno da je lakše kad ti netko ne zvoca što i koliko jedeš i kako izgledaš...ma dobro, da je zvocao ubrzo bi bio bivši Netko je tu spomenuo eksperimentiranje - upravo to. Treba se oslobodit svega i isprobavat. Jede ti se nešto što kao ne bi trebalo? Ajde pojedi pa vidi što će sutra biti. Neće biti ništa, nekad ćeš si i izgledati bolje :)) Sve ovisi koliko i što pojedeš... E sad....pitanje je i zašto se netko prejeda....što je tu uzrok....teško je za svih reći, nemoguće je dati recept. Netko zbilja treba neku stručniju pomoć, netko samo treba posložiti par stvari u životu koje ga koče, netko treba samo prestati misliti što drugi misle.....zato volim sa svakim raditi posebno, sve u detalje, pa ako mogu pomognem. Ovako mogu samo nabrajati šta je meni pomoglo...ali neće to svima biti dovoljno, svatko svoje borbe ima. I znate šta....trening....težine...probijanje granica...kad treniraš žešće možeš i jesti više i sve se to lijepo slaže ;) Zato ja treniram s dečkima No opet spominjem....odbijanje hrane na slavljima mi je već duže nepoznanica i nikad ne bih nikome ništa izmišljala, rađe iskreno pa neka se netko ljuti, treba imat stav....ne volim ni kad me se tjera na nešto i ako nešto neću lijepo odbijem ali ako mi se jede jedem bez straha... i drugi dan nastavim po starom. S vremenom dođeš do faze kada ti tijelo samo traži pravu hranu, bez pretjeranih želja za nečim drugim...a kad te želje dođu pojedeš i nastaviš dalje...dakle, bez krajnosti, baš umjerenost... Za mene je ionako perfekcionizam krivi smjer u svakom području....pa i ovom Ja nikad nisam glumila nekog ko sve radi savršeno....pa i ljudima s kojima radim znam reć da ne jedem uvijek sve po ps-u, i to im je čak i super jer se nekako mogu poistovjetiti, nisam neki turbo lik koji nikad ne "griješi", što god to značilo Treba malo otpustit to uže...hrana bi zbilja trebala bit gušt, a ne muka. I mi bi trebali malo manje mislit o drugima, a više o sebi i onome što mi želimo i trebamo i ova priča bi trebala trajat još 3 dana da kažem sve što bih htjela Ako želiš da ti pokušam malo pomoći u svoj toj zavrzlami javi se u inbox ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: classified
Date Posted: 21 Veljaca 2015 at 19:26
|
@bejb mogla bih se složit jer istina je da ja volim
to što jedem, ali toliko sam toga restrukturirala, izmjenjivala na 'zdravije' kad bih ponekad toliko čeznula za
nečim pravim i to nije uvijek je moglo zamijenit pravu stvar koju sam željela prvotno pa bi bila još i frustirana :(
no sviđa mi se ta ideja pozitivnog gledanja na prehranu jer um vjerujem da sam
i sama krenula tako u početku (dok nisam krenula si oduzimat i mijenjat sve i
svugdje kad bi god stigla koliko god već jela zdravo) i nadodavši da ovo ima
onoliko kalorija ono onoliko nabila sam si preveć stresa, krenula brljavit sve
i svakak da bi se našla ovdje na kraju s trenutnom pričom :/ @gym ne brini, nisi ispala gruba... totalno razumijem ako nisi trenutno imala vremena na raspolaganju.. cijenim to što si unatoč svemu i dalje barem nekako odgovorila : ) (mislim da sam čak naišla i na taj tvoj post gdje si pisala kako bi znala tako osjećat krivnju nakon jela te u nastojanju da što prije to potrošiš vježbati, zbog toga i ostalih problema koji su me snašli sam ti i puno puta htjela poslat poruku ali nisam znala kako bih potrpala sve u jednu lijepu smislenu poruku koju bi razumijela uopće kako bi mi mogla pomoć) mogu samo reć svaka čast tvom dečku kad te čini tako sretnom i zadovoljnom, stvarno iz samo čitanja tvojih odgovora osjeti se ta doza zadovoljstva. željela bih i sama kad bi imala nekog tak tko bi mogao jednom poduprijet mene osim što ja uporno glumim da sam dovoljno jaka da mogu što podnijet kad i ne mogu ne znam da li to radim kako bi njih tješila ili sebe iskreno… nego… očekuj skoro poruku od mene :) ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 22 Veljaca 2015 at 00:22
|
Ma puuusti lijepe i smislene poruke i piši iz srca, to se uvijek razumije A ovo drugo je itekako ostvarivo ako znaš što želiš, pomno biraš i prije svega naučiš da samoj sebi budeš dovoljna No da sad ne uletimo u ljubavne teme... slobodno se javi pa da nas dvije malo popričamo  ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: classified
Date Posted: 22 Veljaca 2015 at 11:40
|
hahah uredu onda. jedna stiže uskoro :) ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: bejb
Date Posted: 22 Veljaca 2015 at 14:11
|
classified, nije stvar samo ceznuca za necim, vec kakvi se biokemijski procesi odvijaju u tvom mozgu kada stavis tu zlicu nutele u usta. kombinirano sa 'operativnim sustavom' koji ti je instaliran od ranijih perioda. sta hocu reci - ljudi okuse comfort food i luce im se citavi hormoni zadovoljstva, koji se ne luce kod drugih stvari, onda jednostavno krenu dalje i ne mogu stati. to hoce li se hormoni luciti ili ne cesto ovisi o spletu okolnosti kroz zivot, odrastanje, situacije u kojima si se usutkivala hranom ili necim drugim, ugl svak je drugaciji i svaciji mozak drukcije reagira i to cesto nije lako voljno kontrolirati (dakle, emocionalni jelci nisu ni lijeni ni sasvim krivi za to sto prolaze) zato uvijek govorim da treba rjesavati prave uzroke nelagode kroz koju hodas u zivotu, razmisli zasto ti je ugodnije jesti nutelu do kraja nego raditi nesto drugo, probaj detektirati te tocke nelagode. meni dosta pomaze muzika, recimo shvatila sam da manje jedem kad slusam odlicnu muziku, kao da mi uzivanje u muzici blokira zelju za hranom. s druge strane, uz serije i filmove bas volim jesti i grickati  btw, povremena zelja za nutelom ne mora bit fatalna, puno ljudi uhvati zelja za necime, pojedu malo, i stanu. Nije rjesenje skroz izbaciti, rjesenje je ne nastaviti mlatiti secer dalje nakon toga, i trpati zeludac. a to ne ide bez cjelovitog pristupa. (tjelesno-duhovno-psihickog)
|
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 22 Veljaca 2015 at 20:13
Također, s tim da još ako imam priliku zapjevati....mogu i preskočit jedan obrok Ajde...bar bi whey popila Pomaže i šetnja, kućanski poslovi.....čak sam i blog o tome pisala Mada je tema preširoka....Više je uzroka tom prejedanju, od biokemije do čiste dosade ali jedna cjelokupna ispunjenost i okupacija nečime sigurno puno puta pomognu. Treba naučiti shvaćati svoje emocije, a svi smo nekako eksperti u izbjegavanju toga. Previše je buke oko nas :) ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |
Posted By: bejb
Date Posted: 25 Veljaca 2015 at 20:27
nadam se da je kod vecine ljudi stvar manje kompleksna nego kod mene, vjerojatno i je. zelim svakom da pronadje svoj put i svoju srecu jer ljudi su stvoreni da budu sretni a ne zabrinuti i prestraseni.
|
Posted By: classified
Date Posted: 05 Ožujak 2015 at 13:28
|
evo prošlo je sigurno malo više od tjedan dana od zadnjeg puta kako sam "pukla" pa reko idem se javit sa razmišljanjima/osjećajima u tih prošlih nekoliko dana kako sam prestala se preveć opterećivat svime i svačim vezano uz prejedanje etc. te došla do ovih spoznaja [dakle prekinula sam previše planirat, natjeravat se jest svakih nezz ni ja koliko sati jest.. pogotovo istim namirnicama iz dana u dan, vaganjem, računjanjem i takvim stvarima] te mogu reć da na početku sam se krenula bolje osjećat [čak i zategnutije] kako sam jela samo prema osjećaju o tome kako mi se kad i koji dan što jelo, u umjerenim količinama, lijepo raspređenim i dobro je to sve bilo, no već pred kraj tjedna me malo hvatalo za tim vaganjem i računanjem lol onda sam opet krenula u novi tjedan.. zobene za doručak si izvažem jer nekako znam da mi ta mjerica odgovara količinski da me zasiti (iako sam jedan dan odlučila uzet jušnu žlicu pa čisto vidjet koliko to dođe količinski da ne moram svaki čas tragat za vagom čisto da si olakšam) ostalo sam sve nekako 'portion size' :) mogu reć da se lagano vraćam iz ''zombie mode'' lol shvatila sam da sam se krenula bavit malo više onim stvarima u kojima sam prije uživala, čak krenula osjećat manju potrebu za prejedanjem, trpanjem ili upornim vraćanjem samo kako bih "nadoknadim gubitak'' ili želju za onim željenim drugim.. [isto tako ne znam da li mi je gymka to napisala u poruci ili od koga sam to pročitala da probam hranu shvaćat kao gorivo, nekako takvo razmišljanje mi pomaže u trenutcima kad osjećam kakvu grižnju savjesti jer sam si nešto priuštila što nije određeno za taj dan] ...trenutno sa gymkom malo raspravljam o kombinacijama hrane, čisto da malo izmjenim okuse tim namirnicama koje sam do sad jela, slaganju jelovnika, olakšavanju svega ovog itd i okej sam ...također malo manje pizdim kad mi nešt ne odgovara, radije to prihvatim pošto ionako ne osjećam potrebu za pretjeranim junkanjem niti je da se moji toliko ne zdravo hrane da im se ne bih mogla pridružit kad mi svidi ono što je određeno za ručak [majka većinom i sama voli lešo, kuhano, variva itd. a umjerena je sa začinima, niti sama ne voli trpat ulja, masti i nezz ni ja čega što nije potrebno pa se ne moram toliko bojat] no, uhvatila sam okidač kada me hvata neko moguće prejedanje a to je čisti stres (trenutno radi sezonskog posla koji bi mi se mogao nać na putu, onom istom od prošle godine, okej bi sve bilo da nema tih nekih pojedinih faktore koje mi smetaju tamo pa me panika užasna hvata, no to nastojim neutralizirat, čitavo to paničarenje, razmišljanje, ne spavanje itd  možda uspijem i koji drugi posao uhvatit tokom sezone - tješim se svakako jer živci malo rade i osjećam se kao da bi se išla prejedat i povraćat odmah zatim, od nervoze iako to nikada niti sam prakticirala (hvala Bogu) niti se želim upuštat u takvo što, pa stres nastojim neutralizirat smirivanjem uz topli čaj, prebacivanjem misli o čemu drugom, chatu sa prijateljicama ili riješavam križaljaka mogla bi krenut malo sa meditacijom mislim si.. ali eto za sad... prehrana je okej. sretna sam si.. a i nadam se da će to tako i ostat a što se posla tiče nešto brže izrealizirat i spasit me pakla inače, zahvaljujem vam svima po redu na utrošenom vremenu na komentiranje i savjetima. stvarno svaki dodatni mi je zabilježen i iskorišten radi kretanja u pravom - dobrom smjeru i držim se ne odustajem ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 05 Ožujak 2015 at 15:01
|
Ja mislim da je ovo sve jedan korak ka tome da prestnaeš imati potrebe za prejedanjem i da taj čin bude bijeg od nekih stresnih ili neugodnih situacija. Bitno je da polako to osvještavaš jer ćeš onda lakše i reagirati kad te počne opet "hvatati" to stanje, pa ćeš moći i spriječiti ga. Super je što ti se mama tako zdravo hrani jer onda ćeš i sama lakše slijediti te njene načine kuhanja i pripremanja hrane... Ne daj se, život jel lijep i uvijek možeš u njemu pronaći nešto što je lijepo i što će te učiniti sretnom, čak i kad ti se tako ne čini. Samo zastani i razmisli, i bit će odmah bolje. ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: classified
Date Posted: 06 Ožujak 2015 at 13:23
|
pa ja se iskreno nadam i vjerujem u to pokušavam si vizualizirat svaki dan kao korak naprijed bilo ja pala il popela se stepenicu više prema onome što želim ali eto.. imam još stvari za naučit o tome kako chillnut malo i prilagodit sav taj živim zdrav život sebi umjesto često zaboravljenog onog da ako je nešto dobro drugima ne znači da će biti i meni samoj jer smo svi različiti i upornom kao nekom ''natjecanju'' ili uspoređivanju s drugima pa popi*im i krenem brljavit na najjače te onda vjerojatno dođe onaj tren kad mi treba nešto ili netko da me podsjeti koliko je vrijedan onaj put koji sam već prošla i rasčisti malo taj mess u glavi od misli i emocija koliko god se ja pokušavala držat sva "jaka" :/ ------------- Fall seven times and stand up eight |
Posted By: MissSunshine
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 02:14
|
Evo da se ukljucim Ja sam takodjer ovisnica o hrani... Odzvanjalo mi je to u ušima nedavno, pogledala sam se u ogledalo i skuzila da je đava odnija šalu... Imam 101kilo na visinu od 170cm  Pamtim i dane kada sam imala 64kila i smatrala se debelom .. Što reći, suknja koja mi je nekoć spadala jer mi je postala velika i mislila sam ju poklonit dalje nekome, bas nekidam pokusavam uc- ne mogu je navuc niti do bedara, a kamoli da ju navucem i zakopčam  U banci me nedavno sluzbenica sa šaltera željela pustit preko reda, viče ona: Vi imate prednost, trudna ste! Ja san se smijala, al posli kad sam skuzila da muski vjerovatno to misle kad me vide i zaobilaze u širokom luku prisjelo mi  Depresija je kod mene se usuljala i obuzela me postepeno; e sad.. Ja san odlucila prekinuti tu ovisnost o hrani... Jednostavno ne zelin da neman kontrolu!!! Imam viziju sebe... Zamisljam sebe kako sam raspustila lepršavu dugu kosu, imam malo šminke na punim usnama, lice mi je prekrasno, tijelo vitko.. Ja u tajicama, zanosno klizim na rolama... Zamisljam sebe kao onu planinarku koja se penje po planinama i koja ima snagu u rukama da se penje slobodnim penjanjem- a da ju njeno tijelo ne povlači dolje. Zamisljam sebe kako trčim na kiši, kako plešem na koncertu- a da se oko mene ne ljuljuška salo kao žele na kolačima.. Zamisljam sebe kako ne skidam osmijeh s lica, kako uzivam u hrani i punoci okusa.. Zamisljam sebe onakvom kakvom me drugi vide, kao osobu koja uspije sve sto zacrta, zamisljam se i vrijeme je da krenem raditi na tome. Mnogo puta do sada sam entuzijastično krećala u promjene. E sad san bas rekla sebi necu se opce uzbudjivati pretjerano. Nego ostat cool i mjenjat prehranu. Osluskivat svoje tijelo.... Nije mi frka nosit sa sobon hranu ni tečice. Zasad mi je prehrana: zobene za dorucak... potopim u vodu malo da omeksaju i nabubru, pa ih zalijem ili izmiksanom jabukom ili bananom i nadodam voće... rucak, večera, međuobrok= salata ili blitva sa jajima/il piletina/il tuna.. riza moze, pura moze.. ka medjuobrok nosim jabuku ili naranču.. citala sam da za svakih 25kg treba popit 1l vode. e sad ja san odlucila kontrolirat unos tekucine ovako: ujutro 1litra vode- tokom dana 1litra zelenog čaja- navecer 1 litra vode. to je 3 litre tekucine sta mi se cini skroz ok. kavu uopce ne pijem, ne pusim cigarete, alkohol ne pijem isto.. znači kruh sam izbacila i slatkise i fast food i sokove i salame... kako sam gurman volim jest, pa umjesto salame jeden pršut 2 put tjednoxD bicikl vozim svakodnevno.. a uvela san novo pravilo svako jutro i večer brzim hodom uz jogging prijec rutu od 2km .. to je za pocetak jer stvarno mi je kondicija nula.. u 5mj otvaram sezonu kupanja ;D a na ljeto planiram rolati ;D eto.. znam da u mojoj prehrani neke stavke bi se mogle izbaciti , tipa prsut. al ne zelin biti hardcore u startu, polako nek mi se tijelo privikne da nema kruha,slatkisa i slicno...eto pomalo iden. necu od ovoga pravit slona- vec se ponasan kao da mi je zdrava prehrana dio mene, ko da je normalno jest kuhano non stop i slicno xD .. +bila san i ja u fazi da nisan jela po par dana, i blizu bulimije.. cilj svega mi je uzivati u hrani i biti izdefinirana- trebat ce vremena, al strpljen spašen, nigdi mi se ne zuri ;D najbitnije da se ja dobro osjecam!! = ) ja san na 1.mjesto stavila da osluskujem tijelo i da jedem po potrebi... |
Posted By: never-give-up
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 07:34
|
Pohvale za takav stav. Bitno da si uočila problem i krenula ga rješavati nekim normalnim odnosno najboljim i jedinim dugotrajno učinkovitim načinom. Samo tako nastavi.. Fizička aktivnost, dobra hrana, osmijeh na licu i kile će otići
|
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 09:32
|
Pohvale MissSunshine1 To je stav kakav bi trebali svi imati: poalko, strpljivo i uporno. Rezultati ne dolaze preko noći jer ni nakupljeni višak nije došao preko noći. Ja mislim da si ti na odličnom putu da ostvariš sebe kroz onu viziju curke na rolama s raspuštenom kosom! Samo naprijed! ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: MissSunshine
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 13:27
|
Hvala, oboje na podršci :D Baš radi svih onih entuzijastičnih pokušaja do sada kada san imala brz zalet u promjenu, sad rekoh sebi: Ajmo ovaj put laganini, jednostavno nema kruha, čokoladade, sokova, salame i točka. Nečeš od toga pravit slona.. I tako napunila frižider salatom, posnim, jajima, piletinom, tunom.. ;D Jedem i ne filozofiram oko svakog obroka.. I uzivam sto je najbitnije.. I još nešto što sam primjetila, otkako kupujem samo zdravu hranu, manje love san potrosila nego prije, doduse kupujen na snizenju sve xD Al nema veze, povoljnije prolazim... samo usporedbe radi 20kn x30dana = 600kn toliko san mjesecno na fast food ili ,čokoladice dnevno trosila.. za tih 600kn sad kad to preracunam u kokoš, posni sir, jaja, salatu, jabuke i zobene= tih 600kn mi je i vise nego dovoljno.. eto i s financijske strane motivacija, umjesto da kupujem gluposti, radije nek mi ostane sa strane za nove gače! 
|
Posted By: debelaberta
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 15:12
| MissSunshine@ puno ti hvala.Evo i ja sam nova ovdje.Cijelo vrijeme skupljam hrabrosti za registrirati se i kad sam pročitala tvoje probleme,znači nisam jedini stokilaš ti si me motivirala.Moji su prpblemi da sam postala predmet šprdnje tipa kad želim ući u čamac, svi se prepadnu jer se boje da ih ne prevrnem ili kad sjedim kao suvozaač u autu svi se boje da im guma ne pukne.Rugaju mi se da nosim padobrane umjesto grudnjaka ili ksd želim ići na wc onda mi govore da sjednem na kadu a ne na wc školjku.Moj problem je šta imam i neugosdne mirise ispod pazuha a ne mogu se svako malo kupati.Onda mi mama govori da sam trebala biti kit jer se svako malo kupam.J a želim smršavit samo jer ovako više ne mogu a ne znam kako bih počela.Evo jučer sam cijeli dan gladovala i onda sam sinoć navalila.POjela sam sve po kući a mami sam digla živce jer sam im pojela kruh za većeru.Ne znam kako bih počela.Pomagajte. |
Posted By: ZorroRi
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 16:09
|
debelaberta, pogledaj što je gore napisala MissSunshine... to je odličan početak: "Ajmo ovaj put laganini, jednostavno nema kruha, čokoladade, sokova, salame i točka." Gladovanje neće ništa riješiti, u to si se i sama jučer uvjerila kad si večernjim prežderavanjem napravila još veću štetu nego da si jela kao i inače. Dakle, kreni polako. Za početak izbaci kruh i sve slatke napitke i čokolade/kekse/slično. Sigurna sam da će već to dinijeti super rezultate. i ako je moguće, što više se kreći, hodaj,hodaj,hodaj... ------------- Be healthy, be happy. |
Posted By: Anaaa
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 20:36
Čitam ovo i jedino mogu zamisliti zapetljanu kosu koja mi leti u usta i oči i lijepi mi se po znojnoj faci. [traume]
|
Posted By: debelaberta
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 20:40
| Je pročitala sam.Ona me i motivirala.Maloprije sam vozila biciklu a kako sam manjeg rasta ona me šipka po sredini bicikle skoro ozljedila.Jedva bih se popela i jedva spustila pogotovo na usponima kad nebih imala snage..Imam osjećaj da je ovo sve teško jer se dosta zapušem.Evo sad sam došla kući sva uzdihana čak i gladna.Sad neznam hoću li gladovati ili da nešto uzmem. |
Posted By: Anaaa
Date Posted: 03 Travanj 2015 at 20:46
| Nemoj gladovat, reci kokama da ti daju jaja. Za par dana ces vec primjetit da ti je ova ista ruta biciklom nesto lakša. I neku salatu si uzmi s tim jajima. |
Posted By: MissSunshine
Date Posted: 04 Travanj 2015 at 03:58
|
debelaberta HVALA TI!!!!!! =) Vraćala sam se s posla i bila u nekom plačljivom raspolozenju  I dođem kući i pročitam tvoj komentar  Baš si me obradovala Ovo za auto sljedeći put kad uđeš na suvozačevo mjesto i kad ti to kazu: reci da ako i pukne guma da imaš snage za 3 osobe i da češ bez problema pogurat auto. Mami reci da je ona tebe- kita rodila; i da ako se ne zna nositi sa tvojim problemom i ne zna ti biti podrška i to joj je jedini način da te vrijeđanjem potiče- da te poštedi takve pomoći. Za čamac, da sam na tvom mjestu ja bi ih namjerno zaje*avala i nagnula se na svoju stranu da se prepadnu ;D Za grudi sam i ja imala komplekse i skrivala ih, onda san skuzila da mi je to atribut i da se ne trebam sramiti toga da budem privlačna i ženstvena. Kupi čvrsti grudnjak. Ja san skuzila jednu zanimljivost, svi koji su mi komentirali ikad mrsavljenje ili su imali i sami problem s debljinom ili su ih cure/dečki tjerali na mršavljenje- I onda frustrirani budu pa bi im ja došla ko naručena da krenu mene kritizirati kako sam pretila sa 75kg dok on jede cijelo ljeto salate i cura ga drži za j*ja Ovako meni osobno je prekretnica bila kada sam skuzila da sam odgovorna za svoje postupke i za svoje riječi i djela. Znači moje misli, moj um je dio mog tijela. Znači prva osoba koja najviše utječe na mene san ja, ja san ipak u svom tijelu xD I sad- ako ja sama sebi kazem: BRAVO, MOZES TO!! BRAVOOO KAKO SAM SUPER!!! BRAVO IMAM CILJ!! BRAVO UČLANILA SAM SE NA FORUM... uglavnom skoncentriraj se na pozitivno. Ok pojela si kruh. Ali što si danas dobro ucinila za sebe- dosla si na forum ovdje i registrirala se, vozila si i bicikl... Možeš biti ponosna, sljedeći put kad ti netko krene prehranu komentirati, slobodno pokazi zube i pitaj tu osobu: a kako tebi ide s ostavljanjem od cigareta? Znači doslovno sama sebi budi poticaj.... Dojam koji imaju o tebi Mare,Luka,Ante,Frane... to su samo njihove misli i koga briga.. Nemoj da to utječe na tebe. Jer zamisli sebe mrsavu, bude li ti stalo sada i nadalje da dobijas tudje komplimente- to je pogresno- opet kazen ti sama sebi daji komplimente i sama si sebi najjači stup, tvoje pozitivne misli o tebi kreću iz tebe!!! Ako ih dosad nemaš, onda kreni kad god se osjetiš dobro i ponosno sama sebi doslovno reci BRAVO!!. Dakle ja sam odgovorna za ljubav prema sebi;ja sam odgovorna za prehranu, ja sam odgovrna za frizuru... To kako će me dozivjeti Mare,Luce,Ante- to je samo njihov dojam- briga me se. Pogledaj sebe u ogledalu, jedi za sebe, sređuj se za sebe, masiraj tijelo za sebe da potakneš cirkulaciju... Prati osjećaj svog tijela. Zamisli samo osobu koja ustaje iz kreveta; pripremi si zdrav doručak... Rasteže se puna energije, doručkuje i uziva u tome. Moraš radi sebe. Tvoje tijelo vapi za zdravom hranom i moli te da ga ne prenatrpavaš ogromnim obrocima ali i da ne gladuješ... Pokušaj ovo uvest ko naviku: 1.dnevno popit 3 litre vode (nemoj se silit i odjednom natankat nego nosi bocu sa sobom i pijuckaj. 2. hranu jedi usporeno, dakle svaki zalogaj prožvači bar 5puta. Vidit češ kako češ dozivjeti hranu drukcije i manje pojest. 3. počni promatrat hranu koliko su namirnice zdrave-masne-koje su im dobrobiti. educiraj se o hrani. ukucaj u google i počni doslovno upijat informacije o prehrani... 4. nema veze koliko si puta do sad pokusala. ako i zabrljaš s nekim obrokom ko sa kruhom, nemoj se grist. reci sebi ok zabrljala sam danas- idem sad to istrositi pa provjezbaj. |
Posted By: MissSunshine
Date Posted: 04 Travanj 2015 at 04:09
hehehehe
Bravooo....... obavezno nabavi posni sir i njega ili jaje utvrdo nakon vjezbanja.. nakon vjezbanja definitivno jest.. jer tijelo hoće hranu.. vjezbanjem vjezbaš mišiće- a nakon vjezbe ako pojedeš posni ili jaje kuhano hraniš mišiće.. Pripremi se na blijede poglede ukućana i da će baš oni koji su te "poticali" počet sabotirat tvoj trud i neće vjerovat u tvoj uspjeh: opet se sjeti: njihov dojam i njihovo misljenje su njihovo misljenje i pripadaju njima. Ti imas svoj film u glavi, bicikl, brzi hod.. E da vijača je isto super. Ti imaš svoj tempo. Tek si krenula uspuhala si se. Ali stara, ti si krenula, tebi je stalo do tebe... evo ovi clanak je meni super: http://www.alo.rs/vesti/aktuelno/poruka-onoj-debeloj-od-jutros-odusevila-fejsbuk/49117 jos nesto korisnog od forumasice, ima se dosta čitati ali hrpa je korisnih informacija uzmi si vremena : https://www.fitness.com.hr/blog/Gym_girl/Nesto-za-pocetnike---.aspx i ovo: https://www.fitness.com.hr/blog/Gym_girl/Pametno-mrsavljenje.aspx i : https://www.fitness.com.hr/blog/Gym_girl/--nesto-onako---usput----.aspx evo jos: https://www.fitness.com.hr/blog/Gym_girl/Fali-vam-motivacije--Keep-on-reading----.aspx i za kraj: http://indigo-svijet.hr/clanci/vjecne-istine/kada-sam-zaista-poceo-voljeti-sebe-26/ |
Posted By: debelaberta
Date Posted: 04 Travanj 2015 at 07:52
| Baš ti hvala.Ti si me ohrabrila.Kada sam vidjela tvoje kilegrame rekla sam sebi:Alberta evo ti blizanke pa skoro smo iste a možda i sličimo jedna drugoj.Evo tata me zove moram ići krave izvest u pašu.Javit ću se kasnije.Cure odmah mi je srce punije sve va s volim. |
Posted By: Gym_girl
Date Posted: 04 Travanj 2015 at 15:54
I što ti njima kažeš na to? ------------- "To lead the orchestra, you have to turn your back on the crowd." Nutricionist & Fitness instruktor PN Certified Coach e-mail: [email protected] www.instagram.com/me_better365/ |