Novi član- moja priča

Pozdrav svima. Za nekoliko tjedana navršit ću 26 godina i u fazi sam života kad se osjećam najnezadovoljnijom samom sobom. Mislim da me takvom čini sveprisutni osjećaj tromosti. Isprike na podužem postu.

Studentica sam, trenutno imam 25 godina, visoka sam oko 184 cm i imam 93 kile. Osjećam se umorno, konstantno tromo i glomazno, a i okolina me stalno na to podsjeća svojim komentarima (u smislu da sam jača, krupnija). Mene to ne vrijeđa, realno to i je istina, ali smeta me u što sam se pretvorila. Nikad se nisam brinula o sebi, uvijek su mi drugi na pameti, bez iznimke, osobito mama i tri mlađe sestre, i sad uviđam da mi se nebriga za samu sebe obila o glavu. Nemam naviku uređivati se te oduvijek izbjegavam gledati svoj odraz u ogledalu. I tako negdje na drugoj ili trećoj godini faksa, slučajno pogledam svoj struk u ogledalu dok sam se oblačila i skužim da sam se strahovito zdebljala; najviše u struku, trbuhu, oko trbuha... Gledam i ne vjerujem otkada ja tako izgledam. Stala sam na vagu i ona je onda pokazala skoro 80 kila. Do prve godine faksa na svoju visinu imala sam 63 kile te sam si još tada govorila da moram smršavjeti. Sada imam 93, a u jednom periodu imala sam i 97.

Osjećam posljedice te težine. Radim u jednom dućanu. Poslije smjene jako me bole noge, ponekad i koljena pri savijanju, primjerice nekakvom čučnju, te leđa, pogotovo kad metem ili slažem stolove s odjećom, što dotad još nije bio slučaj. Nemam osjećaj za samu sebe i kuda hodam jer dok hodam rušim robu sa strana, znam se zabubati u kolegicu ili kupca i bude mi neugodno, ono, taj neki osjećaj glomaznosti me prožme. Nekako tromo i umorno hodam, jedva se ponekad krećem, ne mogu se uspeti na jedan kat jer ono bilo kod vrata, doslovno mi poludi i dođe mi neki osjećaj nemoći. Inače cijelog života ne doručkujem, pijem nekoliko gutljaja vode na dan, većinom pijem gazirano kad sam žedna, od hrane samo fast food, fornetti, pizze, uglavnom suho što mogu vani brzo pojesti jer sam oduvijek na relaciji kuća-faks-posao i tako iznova. Ako i pojedem nešto kuhano, obavezno moram jesti kruh. Neredovito i kasno idem na spavanje. Na ovakav način se hranim cijeli život te nikad nisam imala problema s viškom kila do prije tri godine. S mamine strane ima dosta pretilosti. Sad, kako mi treba novac, a na ovom mom dosadašnjem radnom mjestu nema posla, našla sam si neki noćni posao te radim svake noći od 23 do 6, ne osjećam ni neku glad pa ne jedem, po cijeli dan samo spavam i tako u krug.

Ono što bih voljela je da usvojim zdrave prehrambene navike, da počnem vježbati, mislila sam prvo kod kuće pa i u teretani, vratim se na kilažu od nekih 70-ak kila i da se osjećam nekako poletnije, s više energije. Zapravo, nije mi cilj neka brojka na vagi, već da se što više tih masnih naslaga, posebice trbuha i bedara, i da očvrsnem tijelo. Nemam još plan prehrane niti vježbanja, ali kada složim, objavit ću ovdje. Od svakodnevnih aktivnosti ne bavim se ničime, ali na poslu sam u konstantnom pokretu. Koliko znam, nemam zdravstvenih problema, ali mislila sam provjeriti štitnjaču.

Ovdje sam kako bih dobila odgovore na neka pitanja koja me koče u tim mojim ciljevima. Moje prvo pitanje glasi koliko mi je pametno često odrađivanje ovih noćnih smjena? Znam da je pravilan san dosta bitan pa sam mislila ovo raditi dok ne nađem nešto bolje.

Lijep pozdrav svima,
Ivana   

Edited by anavi25 - 13 Travanj 2018 at 17:04

anavi25 wrote:  Inače cijelog života ne doručkujem, pijem nekoliko gutljaja vode na dan, većinom pijem gazirano kad sam žedna, od hrane samo fast food, fornetti, pizze, uglavnom suho što mogu vani brzo pojesti jer sam oduvijek na relaciji kuća-faks-posao i tako iznova. Ako i pojedem nešto kuhano, obavezno moram jesti kruh.

anavi25 wrote: Recimo ujutro nema šanse da popijem čašu vode na prazan želudac, jednostavno mi se želudac diže to jest ne mogu gutati, ali evo trudim se. Ne znam što bih uopće doručkovala a da nije s kruhom jer ne volim jesti jaja a ni zobene. Možda neki voćni shake ili tako nešto, ali to me baš ne drži na poslu koji uključuje dosta fizičkog rada recimo u skladištu.

Bok,

CeLe111 wrote: Bok, Postupak koji trebas napravit jest da kupis bocu coca cole, izlijes ju u sudoper, i u tu bocicu natocis vode koju nosis sa sobom uvijek i svuda.. (karikiram malo naravno =), moze to biti i nekakva "lijepa" bocica..

Ma staklena bočica, bolje

anavi25 wrote: Gym girl oduvijek idem dosta često radije pješice doma nego s busom, primjerice u srednjoj bih išla doma od frankopanske do svetog duha ili slično.

Edited by Gym_girl - 28 Travanj 2018 at 16:30