Uništavanje samoga sebe

MissKatarina,

Jasno je da To što radiš nije samo sebi svrha. Iza toga se krije nešto dublje, neka druga emocionalna praznina ili potreba koju rješavaš na ovaj nacin. To jest, "misliš" da ju rješavaš na taj nacin.
Bilo bi dobro da preispitaš samu sebe, svoj život, svoju savjest.-malo prekopaš po svojoj unutrašnjosti, pa probaš pronaci što je to što te tocno, što te zaista muci a da se projicira kroz kompulzivno prejedanje.
Problemi s okolinom? Nezadovoljstvo životom kojeg živiš i potreba za promjenom? Ljubav? škola/posao? Nedostatak samopouzdanja? Ili nešto sasvim drugo?
Bilo bi dobro da razgovaraš s osobom od povjerenja-koja ti je vec prije znala udijeliti mudar savjet, utješiti te, na koju si vec ranije mogla racunati. Ili, ako ne postoji nitko tko bi te mogao s razumijevanjem saslušati-pokušaj se raspitati postoji li u blizini neki psiholog, ili neko psihološko savjetovalište za mlade-pretpostavljam da si u srednjoj školi kad spominješ ljetne praznike.
Prvi dio tvog posta jasno govori da si vec prije pokazala kako možeš imati kontrolu nad onim što ti se događa i samostalno odlucivati kako ceš postupiti, kako se mijenjati na bolje...Zapamti da uvijek postoji izbor, bez obzira u kako se teškoj situaciji nalazila, ali i to da za svaki problem postoji rješenje.
istina, dogodi se da stvari izmaknu kontroli, ali i to se može dovesti u red. To što si sama sebi priznala da imaš problem-prvi je korak do njegova rješenja. Svi imaju loših trenutaka u životu, neki manje ozbiljnih, neki cak takvih koji granice s katastrofom, ali stvar je u tome što ceš ti uciniti s tim. Hoceš li se prepustiti i biti žrtva nesretnih okolnosti ili ceš uzeti stvari u svoje ruke i trenirati vlastiti um dok ne ojaca do te mjere da s lakocom možeš prebroditi krize kojih ce uvijek povremeno biti.
Samo hrabro, vjeruj u sebe i budi odlucna, nitko ne može riješiti tvoj problem osim tebe.

Vježbaj umjerenost i pokušaj se posvetiti aktivnostima koje te vesele, koje kod tebe izazivaju dobar osjecaj-trening u kojem uživaš, dobar film, šetnja , dobra knjiga, druženje s prijateljima...ne zatvaraj se u sobu i ne bježi od ljudi, pouzdano znam da to ne pali. Ali gledaj da budeš u društvu ljudi koji te opskrbljuju pozitivnom energijom, koji te ne zamaraju. Dakle, baci se na potragu za svojom izgubljenom ravnotežom tako što ceš vec sada svoju pažnju usmjeriti na dobre stvari, dobre misli, dobre ljude i događaje .


You can do it!

Ako 6 dana pazimo sto jedemo i drzimo se tih nekih zadanih ogranicenja kalorijskog unosa, onda jedan dan trebamo nagraditi svoje tijelo. Taj dan jedemo sto zelimo,torte, sladolede, cevape u somunu, pizzu, cips...pa cak i pivo:) Sljedeci dan opet pocinje onaj 6-dnevni plan prehrane i ciljanih treninga naravno. Ja obozavam slatko i mogu pojesti 2 tepsije kakao snita sa glazurom i sladoledom sa strane. Gledao bi ih kako se peku u pecnici, kao sto Garfield promatra lazanje kako se pretvaraju u njegovu najdrazu drogu:) Kad stignu na stol, ja ih pogledam, kazem super izgledaju i pozelim ljudima dobar tek i smuckam si ptoteinski shake sa dekstrozom da zadovolji moju zelju tj. zelju mog mozga za secerima. Trening nije samo teretana, vec ja najbitiniji trening doma u kuhinji i u nasim glavama. Trenirati vlastiti mozak da mu neke stvari u prehrani vise ne trebaju je dugotrajna bitka iz koje uvijek izlazimo kao pobjednici. Nemoj drasticno sada poceti nego postepeno izbacuj namirnice koje znas da su stetne. Prvi mjesec seceri, drugi mjesec brzi ugljikohidrati...Hipoglikemija je jako zeznuto stanje tijela znam to jako dobro:)

Tu smo ne idemo nikuda:) samo pitaj i dobnit ces neki odgovor od bilo koga tko zna.

Ovo s dnevnikom je jako dobar savjet. Opcenito je dobro voditi dnevnik, opisivati dnevna stanja i događaje koji na tebe utjecu bilo dobro bilo loše. Pomogne puno u povezivanju sa samim sobom, s obzirom da automatizam cesto preuzme osobu i rezultira distancom od vlastite psihe, što nikako nije dobro

Evo, pocela sam danas dnevnik :) To sam i prije neko vrijeme radila, i baš sam procitala i užasno je. Postavila sam temu na transformacijama i  pokušavam se sad držat jelovnika koji sam si zadala. A ako i pojedem nešto dodatno ne želim da to bude prenajedanje nego nešto malo.Poceti cu jednostavno raditi stvari koje volim i bolje cu se osjecati.Inace voli dosta vremena biti sama ali vecinom sam doma, ali sada cu to vrijeme pokušati provesti u šetnjama .Uskoro, nakon upisa idem na more i tamo cu se opustiti. Hvala :)

Uz sve ovo što su svi napisali i s cim se slažem ja bi još dodala nešto...mislim da si si previše zabranila, možda prenaglo. 6 dana jedeš sve po propisu, a najrađe bi nešto drugo...dok ti se to sve ne skupi, glava poludi od silnih zabrana i onda kreneš...a kad kreneš vec je gotovo, jelda...š kolac isto je kao š0 kolaca, kutija keksa, cijela cokolada..  Je li isto? Nije, ni približno...nemoj misliti da kad pojedeš nešto "zabranjeno" da je cijeli dan uništen - mislim da je to jedan od tvojih problema. Popustiš malo stisak i misliš da si sad cijeli dan uništila pa sad kud puklo da puklo, ionako je sve zasrano :) ...a nije tako.....daj si gušta š-2 dana tjedno da se pocastiš necim za cim žudiš svaki dan dok jedeš clean...uživaj u tome i u ostalim obrocima nastavi po starom. Možeš si recimo do popodne dopustiti da malo skreneš sa plana pa navecer pojedeš lagani obrok.....ili necim slatkim zamijeniš cijeli obrok, samo dodaš malo proteina, posni recimo uz to....ili pojacaš malo kretanje taj dan...samo nađi neku ravnotežu i bit ce sve ok

što si više zabranjujemo, to je gore