Mozak ne prati situaciju

Glupi naslov, jelda!? dakle, ukratko... Bila sam oduvijek lijena debeljuca i širila se vrlo dosljedno. Skinula sam od ljeta 2013. skoro 30kg i stojim na istoj kilaži već skoro godinu dana. Imam još neki višak, max deset kila, možda bi i pet manje bilo ok s jačanjem mišića. Sad sam nedavno počela raditi na tome, nakon što sam ovih godinu dana namjerno "pauzirala". Mislim, trenirala sam i pazila na prehranu, ali nisam radila nesto posebno pažljivo za mršavljenje. Zapravo me i zanimalo mogu li zadržavati postignutu težinu kroz sezone kiša, hladnoća, gripe, sarmi, božićnih kolača i drugih smetnji. I mogu... jedem i vježbam normalno, ne pretjerujem nigdje.

Ono što mene sad muči je razlika u ajmo reći... Različitim perspektivama. Ovako nekako:
1. ja svoje tijelo gledam "uživo" (npr. Trbuh, ruke, guza...) - vidim da ima još viška i treba još mijenjati.
2. Ja se gledam u ogledalo - kao i prvo, vidim da je puno bolje nego prije dvije godine, ali moglo bi i bolje.
2.a natjeraju me puškom u shopping jer sva odjeća vise s mene ko da sam neko siroče, podignem s police komad veličine s ili m, zaključim da nema teorije da ja ovolika stanem u to malecko što izgleda kao da je s dječjeg odjela, a onda se doma čudim kako mi je to skoro preveliko.
3. Drugi ljudi vide mene - jao, super, koliko si smršavila, nemoj vise ni slučajno, bas ti je odlično ovako, pa jel ti jedeš, Itd...
4. Ja vidim sebe na fotografiji - ček, kak sam ispala ovak mršavo, pa nemoguce, otkud ću ja jos tih 5-10kg skinut, vau kak dobro izgledam...

Ono što je ustvari moje pitanje ovdje: zašto se te perspektive nisu već uskladile, hoće li ikad i mogu li ja nešto učiniti da to ide bolje/brže? Barem ovo u mojoj glavi, za tuđe komentare ćemo lako. I kako da znam da ne pretjerujem kad mi ta slika u glavi tako kasni?

Čovjek je po prirodi nezadovoljno biće i uvijek teži bolje, a ima nešto i inerciji subjektivne slike kako svatko od nas sebe vidi.

Dosta sam se prepoznao u ovom tvojem... sve u svemu nemoj se time previše opterećivati. Radi kako misliš da treba i sve bude došlo na svoje. Nakon određene mjere kilogrami više nisu mjerilo. Budi zdrava i osjećaj se dobro.

Meni je osobno najzanimljiviji dio sa "slikom o sebi jer tu zapravo govorimo o samopouzdanju. Pred dva tjedna sam kupovao košulju i krenuo od broja XL da bih na kraju kupio M na preklinjanje prodavačice. Čini mi se da je to zapravo grozno komplicirana stvar jer radi u oba smjera. Postoji solidan broj pretilih ljudi koji za sebe misle da su fitness modeli i bezbroj drugih "kombinacija", "žgoljavci" koji misle da su Schwartzeneggeri i slično. Mislim da se ta slika o sebi stvara kroz dug vremenski period i da tu dvije ili tri godine ne igraju nikakvu ulogu, a da se uvijek u nekoj down fazi vrati ona negativnija. :-) Anyway, određeni odmak postoji kod većine, sumnjam da smo uistinu sposobni biti posve realni kad se radi o doživljaju vlastitog tijela, samo ako je taj odmak prevelik onda je to put koji vodi ravno u bolest.

Ako bude trebalo, imamo i drastičnije mjere:

često se pojam skinny fat koristi za osobe koje nemaju prekomjernu težinu, već moguće i manjak iste, ali je dosta od tog masnoće, ne vide se mišići pa nema te "definiranosti", imaju celulit i sl. Ne mora biti nužno riječ o osobi koja je smršavila. Također, ne mršave svi jednako bez obzira što idu po istom "programu", vježbaju i jedu "kako treba". Mogu doći do prihvatljivog BMIa i ne biti zadovoljni svojim izgledom. također BMI nije uvijek adekvatno mjerilo.