In&#š02;ormacije - Whey protein

 Sto je sirutka (whey)?

U sportskoj terminologiji, kada kazemo sirutka mislimo na kompleksan sirutkin protein kojeg sacinjavaju manje proteinske sub-frakcije poput beta-laktoglobulina, alfa-laktalbumina, imunoglobulina (IgGs), glikomakropeptida, bovin serum albumina (BSA) i manjih peptida poput laktoperoksidaze, lizozima i laktoferina. Svaka sub-frakcija sirutke ima svoja jedinstvena bioloska svojstva.

Sve donedavno separacija spomenutih sub-frakcija u masovnoj proizvodnji bila je ili nemoguca ili preskupa za bilo sto osim istrazivacke svrhe. Moderne tehnologije filtracije dramaticno su se poboljsale tijekom proteklog desetljeca, te su neke kompanije uspjele separirati cak i pojedine visoko bioaktivne peptide iz sirutke, kao sto su laktoferin i laktoperoksidaza.

Neke od tih sub-frakcija nalaze se u kravljem mlijeku u minimalnim kolicinama, uobicajeno manje od š%. Tako na primjer, jedana od sub-frakcija za koju istrazivanja pokazuju obecavajuca blagotvorna djelovanja na imunoloski sustav i zdravlje u cjelini, laktoferin, cini 0,5% ili manje sastava sirutkinog proteina dobivenog iz kravljeg mlijeka (mlijeko humanog porijekla sadrzi do š5% laktoferina)

U proteklih nekoliko desetljeca prasak sirutkinog proteina evoluirao je nekoliko generacija Ršš; od niskih koncetracija do vrlo visokih postotaka koncentrata i izolata.

Sto je to toliko dobro u sirutkinom proteinu?

Sirutkin je protein postao temeljni suplement za mnoge bodybuildere i sportase uopce. Uz to, sirutkin su protein prigrlile skupine koje istrazuju mogucnosti poboljsanja kvalitete i produljenja zivota, zbog njegova povoljnog djelovanja na imuno sustav.

Sve je vise studija koje ukazuju potencijalnu snagu sirutkina proteina u redukciji pojave raka, u borbi s HIV-om, djelovanju na poboljsanje imuniteta, redukciji utjecaja stresa i smanjenju kortizola, povecanju razine serotonina u mozgu, poboljsanju funkcija jetre u osoba koje boluju od nekih oblika hepatitisa, smanjenju krvnog pritiska i povecanju performansi, da nabrojimo samo neke od njegovih potencijalnih medicinskih i sportskih primjena. Sirutkin protein ima izuzetno visoku biolosku vrijednost (iako neke tvrtke JAKO pretjeruju kada navode taj faktor) i izuzetno je bogat BCAA.

Jedan od najznacajnijih efekata koje sirutkin protein izaziva je njegova ocita sposobnost da podize razinu glutationa (GSH). Vaznost GSH za imunoloski sustav je ogromna. GSH je jednostavno najvazniji, u vodi topivi, antioksidant koji se nalazi u tijelu.

Koncetracija intracelularnog GSH direktno je povezana s sposobnoscu limfocitia (produzene ruke imunoloskog sustava) da reagiraju na izazove, sto sugerira da je razina intercelularnog GSH jedan od nacina modulacije imunoloskog sustava. GSH je tripeptid sacinjen od aminokiselina L-cisteina, L-glutamina i glicina. Od spomenuta tri, L-cistein je glavni izvor slobodne sulfidrilne grupe u GSH i presudni faktor u sintezi GSH (iako je efekt sirutkinog proteina na GSH puno slozeniji no jednostavno njegova sadrzina L-cisteina).

Buduci da je GSH znan kao esencijalan za imunitet, oksidativni stres, opce stanje organizma, te da su smanjene razine GSH povezane s dugom listom bolesti, sirutkin protein bi trebao imati svoje mjesto u bilo kojem nutritivnom programu. Redukcija GSH takodjer je povezana s sindrom pretreniranosti (over training syndrome, OTS) kod sportasa, te bi sirutkin protein takodjer trebao imati primjenu u prevenciji, ili barem ublazavanju OTS-a.

Vezano direkno uz sportase, recentne studije sugeriraju da bi mogao imati direktan uticaj na performanse i misicnu masu, no ta su istrazivanja tek preliminarna. Neke studije nalaze da oksidativni stres uzrokuje zamor misica, pa prema tome podizanje razine GSH moze nam omoguciti da treniramo duze i snaznije, sto podaci istrazivanja i potvrdjuju.

Razlicite vrste sirutkina proteina

Najvise konfuzije oko sirutkinog proteina vjerojatno ipak izaziva razumijevanje razlicitih vrsta sirutkina proteina: koncentrat, izolat, ionska izmjena, itd, itd... U slijedecim odlomcima nesto vise upravo o tome.

Koncentrati

Prva generacija proteina iz sirutke u prahu sadrzavala je malo, 30-40% proteina i puno laktoze, masti i nedenaturiranih proteina. Nazvana je "koncentratom" (WPC, "Whey Protein Concentrate") i uglavnom je koristena u prehrambenoj industriji za pripremu drugih namirnica. Moderni koncentrati danas sadrze 70 - 80% (pa cak i nesto vise) proteina uz reduciranu kolicinu laktoze i masti.

Mnogi ljudi zive s impresijom da je WPC inferioran prema izolatima, no to bas i nije tako. Iako WPC sadrzi manje proteina u omjeru "gram za gram" no izolat, koncentrat visoke kvalitete sadrzi raznovrsne interesantne komponente koje rijetko mozemo pronaci u izolatima. Dobar koncentrat sadrzi daleko veci udio faktora rasta, poput IGF-š, TGF-alfa i TGF-beta.

Takodjer, sadrzi vise razlicitih bio-aktivnih lipida, poput konjugirane linolne kiseline (CLA), a cesto i visu razinu imunoglobulina i laktoferina. Iako nedostaju istrazivanja o utjecaju tih komponenti na misicnu masu ili performanse sportasa, studije ugeriraju da te komponente mogu osnaziti imunitet, povoljno utjecati na unutrasnje organe i imati druge efekte na opce stanje organizma koje podjednako sportasi i svi ostali konzumenti mogu smatrati pozeljnim.

Nepovoljno je to sto WPC sadrzi nesto manje proteina po gramu suhe tvari no izolat i sadrzi nesto vece kolicine masti (iako bi te masti mogle imati blagotvorno djelovanje), te visu razinu laktoze. Ipak, ne zakljucujte iz toga da je dobar WPC potpuno inferioran u odnosu na WPI. Stovise, za neke osobe on je mozda i bolji izbor, ovisno o tome koji su ciljevi osobe koja ga uzima. Na primjer, neke osobe ne toleriraju laktozu ili zele kontrolirati svaki gram unesenih masti u svojoj prehrani, dok druge zele iskoristiti potencijalno blagotvorno djelovanje dodatnih komponenti koje se nalaze u dobrom koncentratu.

Izolati (WPI)

WPI obicno sadrzi 89 - 98% proteina u suhoj tvari (po gramu supstrata, ne u ukupnoj masi proteinske mjesavine koju kao finalni proizvod kupujete u trgovini). Upravo je koncentracija proteina u suhoj tvari danas postala osnova prema kojoj razlikujemo koncentrate od izolata, premda je, tehnicki gledano, pojam "izolat" dugo vremena bio vezan iskljucivo uz nacin dobivanja ionskom izmjenom*.

WPI sadrzi minimalne kolicine laktoze i gotovo nista masti. Prednost dobrog WPI-a je upravo u tome sto sadrzi vise proteina, a manje laktoze, masti i pepela po gramu no koncentrat.

Obrada proteina sirutke kako bi uklonili laktozu, masti, itd., bez uklanjanja bioloski aktivnih sastojaka, zahtijeva specijalnu paznju proizvodjaca. Zadrzavanje prirodnog, nedenaturiranog stanja proteina je od iznimne vaznosti za njegovu antikancerogenu i imuno-stimulativnu aktivnost. Protein mora biti procesuiran na niskoj temperaturi, s niskim udjelom djelovanja kiselina kako ga ne bi obezvrijedili.

U tu je svrhu razvijeno mnogo, uglavnom novih, tehnologija: Cross Flow Micro filtracija (CFM), ultra filtracija (UF), mikro filtracija (MF), reverse osmosis (RO), dynamic membrane filtration (DMF), ion exchange chromatography (IEC), electro-ultrafiltration (EU), radial flow chromatography (RFC) i nano filtracija (NF). Proizvodjaci danas doista mogu proizvesti raznolike mjesavine s visokim udjelom proteina.

Vjerojatno vam je najpoznatiji mikro filtrirani izolat pod nazivom CFM Iako je i termin "cross flow mikro filtracija" postao poput sinonima ili genericko ime za nekoliko slicnih tehnoloskih postupaka, CFM&#š74; metoda je zasticeno ime na koje pravo polaze samo jedna jedina tvrtka, a koristi niske temperature pri mikro filtracijskom postupku koje osiguravaju visok udio proteina (oko 90%), uz zadrzanje vaznih sub frakcija, mali udio masti i laktoze, gotovo bez denaturiranih proteina.

CFM je postupak filtriranja sirutke kroz keramicke filtere bez upotrebe kemijskih reagenata poput klorovidicne kiseline ili natrijevog hidroksida. CFM&#š74; izolat sadrzi i vecu koncentracije kalcija te manje natrija.

CFM je patentirani postupak tvrtke Glanbia, velike Irske kompanije s dva nova pogona u USA.

*Izolat ionskom izmjenom je patentirani postupak u vlasnistvu tvrtke Davisco (USA). Kao zanimljivost - i taj je postupak pronasao Irac, ali je vec davno patent prodao privatnoj americkoj kompanij. Dok su ostali gore navedeni procesi mehanicko-kemijske prirode i mogu proizvesti do maksimalno 93% proteina u suhoj tvari, dotle danasnja usavrsena ionska izmjena (kemijsko-elektricni postupak) postize do 98% proteina po gramu proteina. Iako i sam Davisco ima finalne proizvode u nekoliko klasa kvalitete, s jedne strane za "izolat ionskom izmjenom" barem mozete biti sigurni da cete u vasem proizvodu dobiti protein iz provjerenog izvora.

Pokusavajuci razbiti monopol jedne kompanije na tehnoloski postupak dobivanja izolata najvise koncentracije, cesto se moze naici na tekstove koji ionskoj izmjeni pripisuju "denaturiranje" proteina i visok udio beta-laktoglobulina. Prije nekoliko godina mozda je to i bilo tako, no danas su proteini ionske izmjene izuzetne topivosti u kiselim sredinama (denaturirani to nisu), a na sadrzaj beta-laktoglobulina (komponente proteina koja moze izazvati alergijske reakcije) treba gledati dvojako: š.) svi izolati sadrze priblizno iste (relativno velike) kolicine 2.) beta-laktoglobulin je najbolji izvor BCAA, pa sad...

Izolat ionske izmjene je skup ali i superioran protein, osim u jednoj stvari: sadrzi manje glikomakropeptida (GMP) no ostali koncentrati i izolati. (Njima se pripisuju blagotvorni ucinci na zelucanu floru i supresiju zelucane kiseline, na imuno sustav...) Sirutka sadrzi š5-20% GMP-a, koji je peptid deriviran iz kaseina. Izolat ionske izmjene sadrzi svega š,5% GMP-a, a ostali izolati nesto vise.

No ukoliko bi ljekovita svojstva GMP-a bila razlogom konzumacije izolata proteina, onda treba znati da ni kolicine GMP-a u ostalim izolatima nisu dovoljne kako bi ostvarili zadovoljavajuce rezultate. Buduci da je tehnoloski moguce proizvesti GMP 90% cistoce, kompanije s dizajnerskim prisupom (kako Davisco tako i Glanbia) naknadno ga dodaju u finalni proizvod.

Sumirajmo

Na stranu koncentrata ide veca razina razlicitih blagotvornih sastojaka - faktora rasta, lipida, fosfolipida i ostalih potencijalno zanimljivih faktora. Protiv je niza koncentracija proteina po gramu no kod izolata, te veca koncentracija masti i laktoze koje neke osobe nastoje izbjeci.

U prilog dobrom mikro-filtriranom koncentratu ("izolatu") ide visok udio proteina (90% ili vise), niska razina laktoze i masti, malo denaturiranih proteina uz zadrzavanje prirodnih sub-frakcija. Gotovo bez zamjerki, osim ako ne zelite veci udio dodatnih komponenti (npr. faktora rasta, CLA itd) koje mozete naci u dobro proizvedenom koncentratu.

Na strani izolata dobivenih ionskom izmjenom je ekstremno nizak sadrzaj masti i laktoze i najvisi udio proteina po gramu.

Protiv ovog postupka je povecani udio beta-laktoglobulina i - cijena.

Ne samo da se razlicitim postupcima izdvajanja proteina iz sirutke proizvode razlicite koncentracije, veci i proteinski pripravci razlicitih proizvodjaca ne sadrze iste kolicine i omjere spomenutih komponenti. Stovise, neke tvrtke beskrupulozno zavode kupce stavljajuci na proizvode registrirane trgovacke znakove najpoznatijih proizvodjaca proteina kojih u samom proizvodu ima u vrlo malim kolicinama u odnosu na vecinu proteinskog praha cija je osnova iz - Kine.

Provjerite npr. da li se neki proizvod pod istim imenom (ako uopce postoji!) i s istim sastavom reklamira u Americi i kod nas. Varanje kupaca na tamosnjem se trzistu skupo placa!

Nove smjernice - buducnost sirutkinog proteina

Nekoliko je interesantnih smjerova razvoja tehnologija za proizvodnju nove generacije proteina iz sirutke:

Optimiziranje odnosa sub frakcija, npr.: nova tehnologija omogucava ekstrakciju odredjene bio aktivne sub-frakcije proteina u znatnoj kolicini, npr. laktoferina ili glikomakro peptida. Takve tehnologije, nedostupne do prije koju godinu, danas omogucavaju da se odredjena sub-frakcija vrati u proteinski suplement nakon finalne obrade (npr. ionskom izmjenom). Uzmimo za primjer laktoferin. U mnogim sirutkinim proteinima on gotovo da potpuno iscezne, u ovisnosti od tehnoloskog postupka u proizvodnji.

Najbolji sirutkin protein prirodno sadrzi š% laktoferina, nesto losiji svega 0,5% ove rijetke, ali vazne mikrofrakcije. Neke kompanije sada imaju mogucnost da dodaju tu mikrofrakciju i tako dobivamo pravi dizajnirani protein. Slicno je i s izolatom koji ce sadrzavati vecu kolicinu korisne subfrakcije alfa-laktalbumina, a manju kolicinu beta-laktoglobulina. Takav je izolat superioran proteinima koji danas vladaju na trzistu.

Na trzistu proteinskih pripravaka postoji tvrtka koja proizvodi koncentrat s mnogo vecim udjelom vec spomenutih faktora rasta (IGF-š, TGF-beta i TGF-alfa) i drugih aktivnih komponenti poput razlicitih fosfo lipida, CLA, imunoglobulina i laktoferina, a ima udio masti od oko š5%, dakle vise no vecina obicnih koncentrata. To su izolirane masti koje sadrze bioaktivne komponente! I naravno, opaska: dodajuci sub-frakcije ili enzimski kompleks remeti se postotak proteina u finalnom proizvodu, ali valjda vam je iz svega navedenog jasno da to nije na ustrb kvalitete, vec upravo suprotno... Stoga pitanje "kolko' je to postotni protein?" nema uvijek jednoznacan odgovor. Bilo bi lijepo kad biste mogli saznati udio proteina po gramu suhe tvari proteina!

Hidrolizirani proteini se takodjer vracaju : neki se mozda sjecaju da su hidrolizirani proteini bili hit na trzistu prije nekoliko godina, a onda iznenada nestali. "Hidrolizirani" uglavnom znaci da su tijekom proizvodnje proteini rastavljeni na peptide razlicite duzine, a cistoca im je ekstremno visoka. Buduci da su ti proteini djelomicno vec pripremljeni za probavu brze se absorbiraju u organizam sto moze imati pozitivne efekte na promijenjena stanja, npr. kod tesko opecenih osoba, osoba s probavnim ostecenjima ili rano rodjenu novorodjencad.

Da li od takvih proteina sportasi imaju dodatne koristi jos nije dovoljno istrazeno. Postoji samo studija na misevima koji su, hranjeni hidroliziranim proteinom, imali vecu dusicnu retenciju no oni hranjeni cijelim proteinima. Steta sto ne postoji dovoljno istrazena studija provedena na sportasima. Svejedno, razlog zasto su hidrolizirani proteini nestali je to sto su bili Ršš; groznog okusa i vrlo skupi. Uz to, nacin njihove proizvodnje u ono doba denaturirao ih je do kraja. Jedna kompanija posjeduje tehnologiju koja hidrolizira proteine enzimatskim procesom koji ne denaturira, a dobrog su okusa. Plus, tehnologija daje finalni proizvod prihvatljive cijene.

Jos jedan potencijalno interesantan proizvod za bodybuildere i sportase su minerali ekstrahirani iz mlijeka. Novim postupkom dobivena je bioloski visoko aktivna forma kalcija bez masnoca i laktoze u finalnom proizvodu, a sadrzi i ostale nutrijente poput magnezija, fosfora, kalija i cinka - neophodnih za rast kostiju i metabolizam. Recentna istrazivanja potvrdjuju da je takav kalcij snizava krvni tlak, uz jos neke pozitivne efekte na zdravlje organizma.

Najinteresantnije za sportase je ipak da sve vise istrazivanja potvrdjuje kako uzimanje kalcija vodi smanjenju udjela tjelesne masti i pomaze metabolizmu da ubrza lipolizu (otpustanje masti) i usporavi lipogenezu (nakupljanje masti). Ti novi minerali iz mlijeka koji se dodaju u neke proteinske formule mogli bi biti upravo ono sto "anabolicki doktori" traze kako bi smanjili tjelesne masnoce i povecali misicnu masu.

Sirutkin protein je fantastican zbog mnogo razloga, ali necete "nabacati hrpu misica u ultra kratkom vremenu" ako samo njega dodate svojoj prehrani. Takodjer, savjetujemo vam da pratite razvojne pravce u proizvodnji nove generacije dizajnerskih proteina iz sirutke.
 

IZVOR:Nutrix