Smršaviti... ali kako?

Haj!

Evo ovako, imam 22 godine i nešto viška kilograma koji su se skupili mahom zbog sjedenja/odlicne kuhinje mame od bivšeg decka/odlicne kuhinje moje mame/ne stignem doma jest, budem nekaj u gradu/itd/itd.
Pred cetiri godine sam imala 58kg na 160cm i bila cisto pristojna. Danas kad gledam te slike, smatram to stanjem u koje bi se voljela dovesti. Trenutno vaga se zaustavi kako kad, raspon je od 68.5-71, ovisi što i kako jedem.
Mršavljenje za mene nije pojam da bi si htjela biti uber fensi u badicu i paradirati po plaži, moje mršavljenje je cisto medicinski potaknuto. Naime, imam bubrežnu insuficijenciju i lijecnicku preporuku da moram smršaviti i da jedem pretežito mediteransku prehranu sa smanjenim unosom soli, proteini ograniceni na 60g dnevno, bez konzervansa i umjetnih gluposti. Takodjer, dobila sam zabranu rada vježbi snage.
E sad... Otkud krenuti? Ne usudim se krenuti s bilokakvom dijetom zbog tog vražjeg limita proteina. Ah, da, dok nisam zaboravila - takodjer sam anemicna (mada se to malo popravilo) i imam problema s visokim tlakom, što znaci da gladovanja i slicne gluposti ne dolaze u obzir ni pod razno.
Ono što smatram plusom kod svoje prehrane je što sam u zadnje vrijeme uvela homemade vocne jogurte - znaci, voce sa obicnim b.aktivom. Bilokoje, kaj ima doma - narance, kruške, jabuke, banane, jagode, you name it, I ate it. Takodjer, dok se mnogi mršte na jela na lešo i obrok bez mesa, meni je to OK. Ujutro cim progledam, moram jest jer prvo pijem tablete i ako ne jedem, postane mi slabo, a drugo - gladna sam cim otvorim oci.  Slaba na cokoladu i slatko nisam, pored mene može trunut ako želi, vocni jogurti mi se gade jer imam osjecaj da sam pojela žlicu šecera, ali zato...
KAVA. Pišem namjerno velikim slovima. Ako sam na nekaj slaba, to je kava (Nes) i kapucino. Ali znaci, slaba slaba, naviknuta do te mjere da donedavno ako ne popijem kavu odmah ujutro, popodne me pocne tako jezivo glava boljet da je to užas. Kavu kao Nes sam smanjila na minimum, par komada tjedno, dok kapucino popijem 2-3 dnevno, ovisi da li sam doma ili sam vani. Nekad sam mogla popiti šalicu kave prije odlaska u krevet i odmah zaspati, a neku vecer sam popila gutljaj i nisam mogla zaspati narednih sat i pol. Osim toga, primjetih da bolje spavam, cvršce i da se budim odmornija. Takodjer, uveden je i limit da nema jela 3 sata prije spavanja, toga se držim koliko mogu.
Ono što ja trebam je preporuka za neku tjelovježbu koja bi potrošila nešto kalorija i prehranu koja bi bila OK što se tice proteina i toga svega. Velim, krenem s nekom dijetom i onda kad vidim koliko je to planiranja i uskladjivanja s ovom hranom koju smijem i koju ne smijem i s tim proteinima, odmah odustanem.
Bajk me gleda poprijeko svaki dan kad izadjem iz zgrade, onako jadan vezan za gelender, a ja kad pogledam njega, odmah mi je loše. Jednom sam svojedobno se popela na njega i prešla svoj i tri susjedna kvarta, u 3 i pol sata koliko mi je trebalo da dodjem doma, oko cetrdesetak minuta sam ukupno potrošila na krace pauze. Bila sam pozitivno iscrpljena, zaspala kao beba, ali... Ne bi se više natjerala na to, nema Boga. -.-
Da li mi se isplati npr nabaviti Renatine vježbe, pa malo s time krenuti? Ono, za pocetak. Trenutno od tjelovježbe ne prakticiram skoro ništa, osim povremenih šetnji + što imam 2km pješacenja za odlazak u grad (km do stanice, km natrag do stana), a zna se desiti da to prelazim po par puta dnevno, ovisno o rasporedu. Ponekad s posla znam pješaciti od Zagrepcanke do Savskog mosta (Zagrepcanci buju znali o cem pricam, za ostale, Google Maps kaže da se radi o 1.6km).
Kile se nisu skupile samo oko trbuha, ima ih po bedrima, po mojoj lijepoj pozadini (za nju jedinu mogu reci da izgleda bolje sad nego onda ), po rukama, ispod grudiju (rub rebara i to me bolesno iritira), po ledjima (kužim po grudnjaku), bokovi - nalijepilo se svuda, bogme su mi i grudi vece. Ne patim na to, tako da ako se sve smanjuje, slobodno nek se smanji i to, nemam ništa protiv.
Svjesna sam da se nisu skupile preko noci, prvih 8-9 je došlo tijekom jeseni 2009 i 2010 godine, pa sam stagnirala, pa je 2012 u proljece spalo na 65 zbog nerviranja i od tad se samo gomilaju, polako, ali sigurno. Adekvatno tome, smatram da nece nestati preko noci, što znaci da bi recimo za Božic htjela stati u one božanstvene svecane hlace koje sam si kupila u proljece 2009, jednom ih obukla i sad ih samo gledam u ormaru kako otužno vise na vješalici - znaci do kraja godine (naravno može i prije, ali to je limit) se dovesti do 57-58kg.

Sad konkretno - zobene - da ili ne, obzirom na ograniceni unos proteina? Kruh izbacit skroz, kao i tjesteninu, jel tak? A što s kapucinom? Moje se cure natacu sa po dva-tri dnevno, pa izgledaju kao za modnu pistu.
Vježbe - pocet s Renatom možda?

Ono što najviše trebam je motivacija, motivacija i motivacija, pa ako ima nekog da bi mi se skrpao da zajedno pratimo jelovnike i napredak, samo naprijed!

A sad prestajem, jer sam se vec i ovak dovoljno raspisala. Dalje cemo zajedno. ;)

E i da, molim da preporuke za riblja jela se smanje na minimum minimuma, znam da je zdravo, sve znam, ali sam na ribu toliko gadljiva (osim na lignje i eventualno pastrva/oslic), da ju vidjet u tanjuru ne mrem.


Edited by lollabella - 23 Svibanj 2013 at 23:09