Biciklom na more - Imam ambiciju, nemam kondiciju

Konacno doma. Dok sam vozio, svaki prijeđeni metar bio je nova prica, novi doživljaj, novo iskustvo… I sad kad sjedim i razmišljam kako zapoceti pricu, da li da preskocim dio o slaganju nekog starog MTB-a pocetkom srpnja i dva pedaliranja do Zabrega grada iz Bistre na kojem su mi, s oproštenjem, otpala jajca i guzica, da li da spomenem da je moj novi metalni ljubimac u biti poklon prijatelja i obitelji za diplomu, a još nisam diplomirao (ceka me još obrana diplomskog) ili da pocnem sa svojim prvim ozbiljnijim pedaliranjem u jednom danu, do obitelji u Pregradu i natrag, kada sam nakon povratka i prijeđenih 97km pojeo pola kuhinje… Ma, necu zapoceti time, prica bi predugo trajala, a dug je put predamnom. Baš kao i put koji sam odlucio prijeci kako bi iznenadio svoju đevojku. Nepunih dva tjedna nakon dobivanja bicikla, moram istaknuti Ršš; genesis nevada, deore/alivio mašinice, padne mi luda ideja Ršš; idem iznenaditi Petru! Sjedam za komp, na forumu citam savjete ljudi koji imaju iskustva s pedaliranjem na jug, nalazim stranicu kojom planiram put Ršš; bolje receno izracunam put, jer putovanje po staroj karlovackoj, pa dalje po lickoj i nije neko planiranje i nakon neke skice koju sam stavio na forum kako bi mi put izgledao (vremenski) i postavljenog pitanja da li ima zainteresiranih za zajednicko pedaliranje, dolazi meni nakon dan - dva poruka od nekog tipa da njemu sve to odgovara i uz male pregovore dogovorimo se Ršš; krecemo u utorak 26. srpnja. Biciklisticke hlace i majica, dva nosaca bidona, pumpa, stražnje svjetlo (ali ne i prednje), kaciga, sportske naocale, marama za glavu, torbica za ramu, ciklometar, rezervna guma, zakrpe. Sve je to trebalo kupiti prije polaska. Srecom, nešto sam vec i ranije kupio, ali vecina je bila kupljena (skoro) zadnji dan… Dva dana prije polaska našao sam se i s tipom s neta, buducim suputnikom i ispalo je da je ''tip'' u biti odlican mladic od š9 godina, sportaš, spasilac na Jarunu sa višegodišnjim iskustvom u pedaliranju, a odaziva se na ime Vid. Nalazim na netu da sat vremena pedaliranja troši 400-600 kcal i razmišljam o ogromnoj kolicini hrane koju trebam unijeti za predvidjenih š2 sati pedaliranja plus bazalni, plus ostalo i napravim energetsko/proteinsku smjesu: zobene pahuljice, med, grožđice, protein u prahu. Da nisam stavio previše meda, bilo bi odlicno, ovako je bilo samo dobro, ali za sitne novce dobio sam odlican izvor energije i proteina za put. Došao i dan prije polaska. Uz vec spomenuto kupovanje neophodnih sitnica, zaletim se i do benzinske provjeriti tlak u gumama, trpam stvari u torbu i spremam se za krevet. Vec je 22h, a još nisam u krevetu, a buđenje u 3:40 i polazak u 4:00, brzo ce doci… 23h, ponoc, još ne spavam. Vrtim se po krevetu, ne spavam jer sam nervozan, nervozan sam jer ne spavam. Ps mtr, zar vec zvoni alarm? Pa spavao sam samo malo vise od 3 sata! S nekim posebnim osjecajem uzbuđenja jer me nešto veliko ocekuje neispavanost niti ne osjecam. Jedem, oblacim se i sa ''samo'' 20 minuta kašnjenja, krecem na put. I da, izgledam kao Quasimodo, ali neka, taj prsluk spašava glavu u mraku... :)



Dogovor je u 4:30 na podsusedskom mostu. Vecer prije polaska gledao sam na vijestima kako su tamperature zabilježene to jutro najhladnije u zadnjih š20-š30 godina. cak i dan poslije dobro sam osjetio ciklonu koja je donijela najhladnije jutro. Kasnim, žurim, zovem Vida da mu kažem da cu kasniti, ali srecom i on kasni, pa me ceka samo š0ak minuta. Evo me konacno na mostu, avantura pocinje. Sa istoka se vec lagano nazirao dan kada smo krenuli s mosta i preko Rakitja stigli na staru karlovacku. Vrijeme je bilo idealno za pedaliranje Ršš; bez vjetra, oblacno, al bez kiše (barem za sada), umjererno hladno.



Oko Rakovog potoka dostižemo cetvoricu na biciklima, natovarenima kao da se sele na more, a ne da pedaliraju. U kratkom caskanju s jednim od njih saznajem da idu za Korculu, da planiraju putovati cetiri dana, da danas planiraju doci do Smiljana i da imaju š5-š7kg prtljage, te da je u toj prtljazi cak i plinsko kuhalo. ''A dobro…'', mislim si. Ako vam tak paše tegliti, izvolite… Sve što ja imam je ruksak na leđima u koji sam smjestio (osim dva imbusa, odvijac s izmjenjivim glavama, rezervnu zracnicu i kombinirke) nešto donjeg veša, carapa, dvije majice, šuškavac i dvije majice s dugim rukavima, a ostatak robe sam poslao s Petrinom majkom koja je dolazila dan nakon mene. I moje energetsko/proteinsko prokletstvo Ršš; smjesa koja je težila duplo više nego ostatak prtljage. Al nema veze - ovo mi je škola i drugi puta cu pametnije… :) Evo i prvog jaceg uspona kod Rakovog potoka gdje se pokazalo ono što ce se ponavljati cijelim putem. Na uzbrdicama Vid sa svojim bisagama i ruksakom me redovito ostavljao, a ja sam polako, ali sigurno uspjevao izgurati brdo po brdo, al zato na nizbrdicama, pa i onim manjima moj je trekking dobivao krila. Promet je bio relativno rijedak, barem u pravcu Karlovca, ipak, rano jutro i radni dan išli su nam na ruku. Evo i prve postaje Ršš; Karlovac! Kod prve table ''Karlovac'' na koju smo naišli palo je i prvo slikanje



Užitak je bio i veci zbog ovog pogleda.




Krenuli smo dalje prema centru i oko 7:š0 šaljem prvi sms staroj, cime sam jednim udarcem ubio dvije muhe Ršš; javit cu se da sam živ, a u poslanim porukama kasnije mogu procitati trenutnu statistiku Ršš; ''Karlovac, 2h37min (vožnje), 62,93km (prijeđenih), prosjek 23,8km/h''. Na nekom šetalištu uz Kupu našli smo klupicu i malo odmorili noge i napunili želudac. I zahaltali neku simpaticnu gospoju da nas riješi muke poštelavanja fotica na timer i traženja mjesta gdje da ga stavimo.

Kako smo se dogovorili da je odmor u Slunju, okrecemo pedale i nakon još jednog brda evo nas u Slunju. Okupiramo dvije klupe u parku (pretpostavljam da je to centar), nakon klope i cuge liježemo svaki na svoju klupu i ubijamo oko (mislim da nije bilo više od 20 min).





 U međuvremenu šaljem i drugi sms u š0:55 Ršš; ''Slunj, 5h 5 min, šš6km, prosjek 22,6km/h, najteže slijedi''. Mislim da smo se odmarali ukupno oko sat Ršš; sat i pol, što me je cak i zeznulo jer sam se ohladio, pa je nastavak bio malo teži, pogotovo obzirom da su odmah nemilice krenuli usponi… U Rakovici kratak predah, pa put prema Plitvickim jezerima. Mislim si kako nikada nisam primjecivao koliko u biti su Rastoke daleko od plitvica. Dolazimo i do granice Karlovacke/Licko Ršš; Senjske županije.




Na usponu iza tog znaka zanimljiva je cesta. Isprekidani betonski zidic služi kao branik od pada u provaliju. Samo, ti razmaci između zidica su toliki da se auto bez problema može strmopizditi doli. Zanimljiv je bio osjecaj voziti uz rub i nadati se da nece doletiti neki manijak zbog kojeg cu morati skretati još udesno. I onda… Vidim kako Vid jedno š00tinjak metara ispred mene staje i prica s nekim ljudima i djetetom. Dođem bliže, a sretna obitelj zaputila se biciklima u brdo prema plitvicama (kaže Vid da su ga pitali koliko još ima do ulaza za Plitvicka). što ne bi bilo ništa cudno kad jedino muški ne bi imao bicikl s brzinama. Mala djevojcica od kojih 5-6 godina imala je mali rozi bicikl kojem su valjda vikend prije skinuli pomocne kotace, a majka onaj jednobrzinski gradski bicikl s kojim ideš u ducan (ako nije predaleko). Al opet, tko sam ja da im sudim… Ta ja sam se ambiciozno zaputio na more s biciklom nakon svega tri tjedna pedaliranja. Vrijeme je i dalje bilo idealno. Malo sunca je provirivalo iza oblaka, a temperatura je iz ugodno hladno prešla u ugodno toplo.





Zanimljivo, vidim kako put kada prođeš upad na Plitvicka jezera ide paralelno s cestom i svakih 20ak metara ima stazica od kojih 2-3 metra (koliko su cesta i put udaljeni) koja spaja cestu i put, po kojoj se netko bez problema može prošvercati. Ne samo to, nego na jednom dijelu (gdje je ono neko odmorište) postoji i ulaz koji je samo ''zašticen'' rampom. Ne savjetujem ja nikoga kako se švercati, samo mi, eto, upalo u oko…
Vozim dalje kad kod neke autobusne stanice, maše mi neka djevojka da stanem. Pita ona mene, pokazujuci mi isprintanu rezervaciju sa booking.com-a, gdje je adresa Jezerane xy. Rekoh ja njoj da joj je tabla JEZERANE ispred nosa i nek se malo prošece u tom pravcu i da ce naci. Pitam je od kud su (frendica joj sjedi u kucici autobusne stanice). ''From London'', odgovori ona… I sad, klasicno pitanje Ršš; kako vam se sviđa ovdje i kaže ona meni Ršš; lijepo je, samo, ovdje nigdje nema taksija! A u k… Ona bi taksi na Plitvickim jezerima! Zanimljivo razmišljaju ti londožani…
Vid, koji je odlepršao ispred na silnim uzbrdicama po Plitvickim jezerima, ceka me odmarajuci se uz cestu. Nastavljamo dalje. Iduca stanica Ršš; Korenica! Iako smo planirali spavanje u Korenici, odlican tempo i brzo stizanje do Korenice, promjenili su nam plan.  šaljem i treci sms u š5h 5min Ršš; ''Korenica, š67km, 7h 47min, prosjek 2š.2km/h. Idemo dalje do Udbine, možda Gracaca. Ima 60km do Gracaca.'' U ducanu kupujem zidarski sendvic Ršš; pola kruha i 30 dkg salame kojeg ubacujem u sebe bez prevelikog problema, a nakog gableca sjedamo u neku lokalnu birtiju.  



Tamo pocnemo caskati s nekim tipom koji kaže da njegov sin ocekuje danas dvojicu biciklista iz Zagreba za spavanje i pita da li smo to možda mi. Mi odgovorimo da nismo, samo što… Nevjerojatno koliko je svijet mali… U planiranju puta, misleci da cemo prvi dan stici samo do Korenice, nazvao sam neki broj s interneta i dogovorio s tipom za smještaj. I sad, od svih birtija, od svih ljudi, od svog vremena, mi naletimo na starog tog tipa za sobe… U cakuli pitam ja njega da li misli da ce ovi oblaci na nebu šta kišiti danas, a on meni Ršš; ma nece, nisu u prognozi ništa najavili. Oh, kako se prevario… Kako se grdo prevario… Kratko nakon izlaska iz Korenice vidimo mokru cestu i mislimo, super, kiša je prošla, oblaci odlaze. Ali, bit ce da oblaci nisu stigli toliko bježati pred nama koliko smo jurili :D tako da smo se vrlo brzo našli u pljusku. Obukli na sebe kabanice i tjeraj dalje… Koliko god bio mokar i lagano promrzao, razmišljao sam kako je alternativa (žarko sunce) 3 puta gora i da moram biti sretan što je ovakvo vrijeme, i što je još važnije, nema vjetra. Kod Udbine se moramo skinuti sa Dš i uspeti na brdo da zaobiđemo onu brzu cestu. Na vrhu brda bila je neka mala autobusna kucica gdje radimo kratku pauzu i razmišljamo da li da idemo do Gracaca ili da ovdje potražimo prenocište. Kako mislimo da stignemo za dana do Gracaca, krenemo dalje. Par metara prije ukljucivanja na Dš ima neka autobusna kucica u koju se utrpalo jedno 4-5 biciklista koji su cekaju milost neba da nastave dalje suhi. Od cijele te kiše jedino me smeta što su mi tenisice potpuno mokre i promocene. Kiša kao da zna kada mi je vrijeme za slikanje pa je nakon 40ak km prestala (malo prije ulaska u Zadarsku županiju) i omogucila mi vađenje fotica i presretno ponosnu sliku (možda se ne vidi na slici jer mi sunce pici u oci, al sam stvarno presretan).

Poslije tunele Ršš; ekstaza! Više od š5 kilometara najboljeg spusta u životu do sada!



Iako na niti jednom dijelu nisam išao brže od 65km/h, ukupna vožnja od kojih 22-23 minute je bio cisti orgazam na dva kotaca… Prolazim pokraj table na kojem piše ogranicenje brzine na 30km/h, a meni na ciklometru piše Ršš; 52. Di je ta murija da me uslika kad treba? Sa guštom cu platiti ovu kaznu. :) Ali, svemu lijepome dođe kraj… Stajem kod mosta na Zrmanji u Obrovcu i ovaj puta, malo za promjenu, ja cekam Vida. 257km, š2h, prosjek 2š,3km/h. Na mostu zamolimo neku gospoju da nas uslika što ona i cini

Prvo cu napisati: Svaka cast Gajba! :D, a sad se bacam na citanje :)

Kooooja avantura, zavidim ti GajbO!

Kakva avantura, svaka cast!  

ThornOfFaith wrote: nego, nazad busom, šta je s bajsom, isto u busu dolje kod prtljage ili?

tnx svima na komentarima.

da, bic dolje u prtljaznik i naplatio 60kn za njega...

Napokon sam uspjela odvojiti malo vremena da se posvetim citanju kako treba 

..damn, that's love

Gajba  i hvala ti što si svoju pustolovinu podijelio s nama, mislim da ce mnogima dati vjetar u leđa da testiraju svoje zamišljene i umišljene granice