Vremešna dijabetičarka na dijeti

belfegora wrote: Osim sto banana i nije ni meni nikad bila neka sreca za utaziti glad, ostalo me itekako podsjeca na mene! Kao, sve je OK (i jest, s obzirom kakvih ljudi imaju problema). A s druge strane - svaki najmanji stres il dosada u danu zavrse u kuhinji. Ili ducanu. Ili restoranu. I slavlje - isto. Treba tu izgrebati malo ispod povrsine, svasta onda ispliva. Niko ne kaze da smo duboko istraumatizirani, ali cesto i umanjujuci svoje probleme se na krivi nacin nosimo s njima. I cesto ih zapravo ni ne primjetimo. Npr meni je to bila negativnost kolega na poslu, ucestale svadje s muzem, samokrivnja radi davno zavrsenih gluposti itd. Lakse je bilo listat prospekte dostave. Nekad i dan danas jest. Grupu (ili privatnog trenera) savjetujem bas radi podrske i motivacije. Moze to biti i manja grupa. Mislim da ti treba da se manje izoliras od zdravih navika. Ako financije nisu problem bio bi to i trener. Stvar je sto ne treba mozda nuzno selektirana grupa podrske koja dijeli dijagnozu. Mozda boilje grupa podrske koja dijeli zdrave navike? To je ono sto dugorocno zelis, zar ne?  Naravno, vidim i obrazac 'ispuhavanja' tamo koji svi vjerojatno dijelimo. Samo, pazi, ne ponavljaj moju gresku koja me dosta usporavala ja bi tamo izbacivala negativnu energiju pa se vratila u istu situaciju u kojoj bi ponovno skupila to nezadovoljstvo. Tako da na neki nacin razmisli - ako te ovo 'prazni', sto te 'puni' (i da - da nije hrana).  Vjerojatno ulijeces (kao i vecina nas u nekom periodu) u prevelike ekstreme pa se vrtis u krug.  Ili vjezbas + pazis prehranu ili je sve propalo. Vremenski omjer ovo dvoje odredi onda gdje si sa tezinom, ali je daleko od zdravog pristupa. Dala bi ja recept i za zdravi pristup al to je praksa koju i sama trazim, iako sam danas neusporedivo blize nego prije par godina...  EDIT: sad vidim i tvoj post pa cu se nadovezati. Spoji ugodno s korisnim, iskombinira bjelancevinastije slatkise! pa su ti oni zaista zdrav medjuobrok nakon kojih neces pregladniti. I ogranici sve izvan tog. Nema svaki dan beskonacnog izvora keksica na to sve :) Ponekad da al ne stalno. Meni su super proteinski kremasti deserti an bazi svjezeg sira. Frendica je vise od suhih kolacica pa nesto od zobenih i jaja...plus malo tamne cokolade. To su primjeri puno pametnijih, a kad se upraksiras i ukusnijih stvari. jer tko kaze da ne mozes i ovce i novce, barem vecinu dana. i da, vidis da je problem sto ti je lako bilo zaobic tu teretanu. OK pokreni se s ovom, ali zaista razmisli kako bi se mogla okruziti s ljudima koji imaju usvojene zdrave navike ili barem pristojnu kolicinu volje za motivaciju za njih. Npr da upoznas tamo nekog (ne mora nuzno bit grupa, nego nuzno tebe treba motivirat da dolazis i veselis se bar ponekad tom dijelu dana) :D kazem, meni je najlakse bilo kad sam spajala s putem na posao, nadji tako neki prozor kad nisi inertna i kad ces najteze zastraniti.

Kad sam pod velikim stresom ne mogu jesti ništa (tipa prekidi, losi periodi na poslu i sl.). Slatkiše mogu stalno i to je prava ovisnost. Ono, osjećam kao da ću iskočiti iz kože ako ne pojedem nesto slatko (sa zaslađivacima) i kad pojedem, osjetim olakšanje.

Mislim.da mene vjezbanje ne prazni nego podiže razinu endorfina i zbog toga se osjećam zadoviljno. Isto vrijedi i za planinarenje.

Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.

TheFatBride wrote:   Imam još puno toga što volim raditi i što me ispunjava. Ali i u tome me, kao i u svemu uhvati letargija. I onda se ne mogu izvući iz tog stanja.

zmajcek68 wrote: Dorucak 7 sati,rucak 12...Glad! A sta si jela za te obroke? Pitam jer ja recimo jedem oko pol 9 i nisam gladna do recimo 13!

Nisam ni ja prije, ali meni je šećer dugo bio oko 4 natašte i zbig visokog inzulina lakše pada nego drugim ljudima.

Recimo, pojedem omlet od 2 jaja, paradajz i šnitu kruha. Do podne krepam skoro. Pojedem sendvič, iata stvar. Pojedem zobene i još gore, tad sam gladna već u 10.

Meni je šećer konačno dosao preko 5 i sad bi mi trebalo biti bolje, ali pretpostavljam da je ostao taj psihički osjećaj gladi.

Prije terapije sam ručala kad bih skužpila da je već 1-2. Nisam imala napadaje gladi.

Gym_girl wrote: Bride, zašto želiš smršaviti?  Kopaj, piši, dođi do najdubljih razloga i motiva....a onda drži fokus na tome. Ja bih zdravlje stavila na prvo mjesto! Iako niti jedan drugi motiv nije loš, jer radi čega god da smršaviš utjecat će na zdravlje. Prehrana je pomalo neuredna tako da tu ima svašta za korigirati. Cure su već dosta pokrile - kod nas žena se nekako najčešće provlače ti proteini i vlakna. Prvenstveno, ja bih bananu zamijenila nekim drugim voćem :) Reci mi, primjetiš li pojačanu glad nakon tih slatkiša za zaslađivačima? I što te uopće razgladnjuje najviše?

Imam puno razloga :) Prvi je strah od dijabetesa. Meni je jasno da moram vjezbati i korigirati prehranu, ali to je isto kao i s ljudima koji puše. Znaš da ti šteti, pokušavas prestati, ali vrtiš se u krug.

Drugi razlog - imam već godina i planiram djecu. Ne mogu takva gojazna ostati trudna jer ću stvarno imati problema. Od leđa pa nadalje.

Trećo razlog je malo banalan, ali udajem se u 6. mjesecu i ne želim biti nezadovoljna jer si izgledam neprivlačno.

Osjećam se tromo. Nemam sad nekih ogromnih problema da ne postoji odjeća mojeg broja i da me sram skinuti se u kupaći. Meninje problem u tome sto sam navikla imati izmedu 50 i 60 kg i uvijek kad nakupim taj teret na sebi mi smeta. Lrije svega fizički.

Gym_girl wrote: TheFatBride wrote:  Pa kad dođe ručak od silne gladi umjesto salate odlučim jesti nešto zasitnije i puuuuno kaloricnije. Ja inače obožavam salatu (tipa cezar), ali kad umirem od gladi uvijek razmisljam o nečem konkretnijem jer sam postala opsjednuta tom silnom gladi. Mislim da bi pomoglo da malo korigiraš obrok/obroke do tog ručka  Ili pojedeš premalo ili neuravnoteženo pa započneš tu kaskadu koja samo radi daljnje probleme.....kad se šećer spusti previše, nema toga što bi nas natjeralo da pojedemo salatu

Ovo je odličan savjet :) Pocela sam planirati ručak unaprijed, a doručak uopće ne pa se dovedem do faze gladi.

Ako netko ima prijedloge za doručak, bilo bi odlično. Jako volim jaja, gotovo svo voće i povrće, sir...

Moj favorit,pored zobene kase,

Razeni krekeri,na svaki stavim po pola male zlice kikiriki maslaca i na to po jednu veliku zlicu posnog sira!Ponekad to zasladim jace,nekad slabije!Nekad uopce ne!

Ak nemam kikiriki maslac stavim i obicni maslac (tanko namazem)!A sira obilno natrpam!

To mi je vrh vrhova!Ako ti pase nesto od toga,preporucam!

Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)

TheFatBride wrote: . Kao da mi nešto fali.