Vremešna dijabetičarka na dijeti

Možeš to vratiti. Stala si na 2 tjedna? Pa šta onda? Idemo ponovo. Pa makar šetnja. Pa onda jedna malo dulja šetnja. Pa jedan posjet teretani. Pa 2 tjedna pauze. Pa još jedan. Vjeruj mi da će ih s vremenom biti sve više. Kreni od jedne promjene. Izbacila si prerađevine, super. Svakim zdravijim obrokom si jedan korak dalje od dijabetesa i lijekova. I jedan korak bliže zdravoj trudnoći. Pa polako, dok ti ne pređe u naviku. A hoće :)

Justanyone wrote: Ok, morala sam pitati za te UH. Meni je baš to izbacivanje UH-a na jedno vrijeme i povremeni post pomoglo da sredim inzulin. Ako tebi trebaju, ok. Iako...opet pitam, jesi sitija nakon tih jaja, salate i kruha ili lanenih i sira, obzirom da nemaš baš u svakom obroku škrob ili voće? Kako stojiš s tekućinom? I gle... s jedne strane mogu razumjeti, da, nije te nitko programirao da se držiš toga. Ali je***u mater, zdravlje ti je u pitanju, nema veće motivacije od toga. Pišem ovo jer osim hipoglikemije ja jako dobro znam o čemu pišeš. I o gladi, i o tome da ti je dosta debljanja i da ne možeš nikad se ni najest ni jest ko' drugi jer cijeli život moraš paziti. Ali prerađevine nisu vrijedne cijelog života na lijekovima, a meni žao da budeš na njima a možeš si pomoći. Polako. Imaj hrane uz sebe, ali zdrave. Zašto ne umjesto sendviča s paštetom napraviti finu tortilju s tunom ili piletinom i povrćem? Ja kad sam morala prehranu izmijeniti(isto od carb worshipper došla na izbacivanje prerađevina zbog IR), mene je spasilo kuhanje i eksperimentiranje s novim brašnima i jelima. Između ostalog. Ako voliš jaja, rokaj po tome, a kad si gladna imaš od krekera sa sirom, do zobene kaše, do voća i orašastih za međuobroke. Pa polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar. Naravno da ćemo te svi ovdje podržati, ali što kad/ako slučajno odeš s foruma? Što je TEBI važnije? Trenutno ne da mi se, ili zdravlje i spoznaja da svakim zalogajem koji uneseš radiš sebi dobro? Da svakim treningom postaješ sve jača? Zar ima boljeg osjećaja od dobro odrađenog treninga, nakon kojeg bi si mogla priuštiti puno više nego bez njega? Žao mi je ako zvučim grubo, ali promisli dobro, izvan debljine: Kad si i zašto odustala od sebe? Sad ti se možda ne čini, ali sa svakim ne da mi se, svakom paštetom, bijelim kruhom.... sebe osuđuješ na život sa sve više lijekova, a ne mora biti tako. Taj Siofor nije baš bezazleni bombon, ima i te kako nuspojava. Nitko ne kaže da moraš sve odjednom preokrenuti, znam ja dobro kolika je promjena prehrana sa IR. Razmisli svaki put koliko se bolje i sitije osjećaš kad se krećeš, i kad jedeš cjelovito, nego kad jedeš brzi šećer, jer si i od njega dijelom još gladnija. Osobno mi je pomoglo reći si da takve stvari jednostavno nisu hrana i onda zamisliti da kad za tim posegnem kao da idem jesti namještaj. To me nekako automatski natjera da si sve sredim unaprijed, u kojoj god količini, za početak, ali gledam da imam protein u svakom obroku, povrća što više, i neki UH:zobene, batat, integralni krekeri.... Pa pomalo, jedem, pijuckam, kažem si da hrana nikud ne ide i slušam vlastiti organizam. Ako mi taj dan treba ručak od 1000 kcal, uzmem ga. Ali ako ne, bogami i ne jedem. Pa smo pomalo došli i do posta od 16 sati. Znam da je hipoglikemija gadna, ali poanta je ista: Kreni s onim s čim se ti osjećaš dobro, ali da je cjelovita hrana. Protein u svakom obroku, povrće, nešto masti i cjeloviti UH koje voliš. 2 litre vode, pa vidjeti par dana kako se osjećaš Garantiram da će se i psiha smiriti, a time i količine. i @belfegora, nisam ja naivna, samo me uvijek neugodno iznenadi kako ljudi svjesno rade kontra sebe, pa i kad je očito zdravlje u pitanju, a Bog me nije prirodno obdario velikim taktom, iako dobro mislim. :)

Možda nije ista dijagnoza jer mislim da meni neće ukidati Siofor. Pitala sam endokrinilogicu kad je šećer konačno došao na neku normalnu razinu i rekla je vrlo teško jer mi šećer nije nizak upravo zbog Siofora Ja moram još na razne pretrage vezane za to jer je meni inzulin bio baš jako visok. Lijekove koje sad uzimam ću vjerojatno trajno uzimati, a ništa drugo ne uzimam.

Znam ja da je zdravlje u pitanju, zato sam i ovdje. Nemoj se ljutiti, ali i ja ću biti iskrena. Kod mene ovakav pristup izaziva kontraefekt. Ne znam što misliš postići napadom i osuđivanjem jer ja znam da imam problem i dosla sam potraziti pomoć.

Cipelarenje nekoga tko si ne može pomoći sam nikad nikome ništa dobrog nije donijelo. Zašto bi uopće postojali centri za liječenje poremećaja u prehrani i raznih ovisnosti kad je sasvim dovoljno osobu pozvati na red zato što si sama šteti? Beskorisno je i ružno. Eto, rekla si da voliš iskrenost.

Edited by Gym_girl - 12 Veljaca 2019 at 15:13

Aaaaah...sad mi je malo jasnije. I opet ostajem pri nekim stvarima. Ajde probaj sada izbaciti te prerađevine, jesti dakle cjelovitu hranu. Meso, jaja, povrće, zobene, sjemenke, quinou, heljdu..... Ali poslušaj me za jelo: Polako pojedi i pij tekućine uz svaki obrok. I čekaj. Ako si gladna još, uzmi jedi. Ali ako nisi, stani, udahni, prošeći i reci sebi da će hrana biti tu ako ti treba, ali i da ti nije ona gospodar, malo gladi te neće ubiti.(i da, stvarno malo, jer ćeš biti spremna , već nosiš hranu sa sobom.) Ono što mislim da bi svi mi ovdje voljeli je da stvarno složiš sebi jelovnik, ali da JEDINI uvjeti budu da nema PRERAĐEVINA i da piješ 8 čaša vode. Kolači: Izvrsno! Ali s eritritom i tipa zobenim brašnom. Jedi onoliko koliko ti osjećaš da ti treba. I šetnja kakva god, pa makar po kući. Kako ti to zvuči? :)

Justanyone wrote: Ok, shvaćam i prihvaćam. Nije mi nikad namjera nekoga cipelariti, ali razumijem zašto si ti to tako shvatila. Vjeruj mi da te ne osuđujem. Stvarno, jer bi bila ogroman licemjer i vadila trn iz tvog oka sa ogromnim brvnom u svome. Ali ne mogu se složiti da si ne možeš sama pomoći. Možeš, samo te trenutno neke emocije u tome sprečavaju pa si se usredotočila na to da trenutno nemaš rezultat. Nikad ti nisam napisala kako ne možeš i zašto ne možeš. Možeš. Ne odmah i ne sve, ali možeš. Samo što si zbog trenutne situacije pomalo odustala od sebe. A ako si čitala post, vidjela si da sam ti osim "cipelarenja" napisala i par savjeta koji mislim da su na mjestu. Kreni svaki dan s jednom radnjom u smjeru u kojem želiš. Šetnja i izbacivanje prerađevina jedan dan. Pa drugi dan meal prep. I sve tako. Postoje centri za liječenje, da, ali iskreno mislim da to nije ono što tebi treba. Ti sebi MOŽEŠ pomoći i ZNAŠ. Već jednom jesi. Mišljenja sam da ti više treba fokus na stvari koje možeš kontrolirati, i malo strpljenja. A to su hrana, obroci koje možeš pripremiti, i dijelom već znaš, i kretanje. BILO KAKVO. Ma i brzo hodanje po kući. Kućni poslovi, na žustro. Stvarno samo pitam.... Je li dio problema možda i frustracija činjenicom da si jednom imala težinu na kojoj si bila ok, znala si kako do nje, a sad ti ne uspijeva? Ako je tako, to je ok, i baš zato i govorim: Jedna navika, dan po dan. Piši ovdje jelovnike jedno vrijeme, kakvi god da jesu, dok ne stekneš osjećaj koliko ti treba. Daj tijelu koliko želi, ali prave hrane. Meso, jaja, povrće, zobene, batat...sjemenke, mliječno ako ti paše. Pa drugi tjedan više vode. Pa malo hodanja. Itd. Da, savjetovala sam jedan rez, ali samo jedan. Dijelom si ga i napravila već :)

Ne kažem ja da si sve loše i krivo napisala samo da kod mene tvoj pristup zvuči užasno grubo i nema efekta. Znam da kod nekih ljudi ima. Ja nisam tip niti za tapšati po leđima uz puno sućuti, ali niti baš za to da me netko grubo protrese i suoči sa zbiljom. Meni najviše paše da lijepo staloženo utvrdim uzroke problema i rješavam ih jedan po jedan, bez osuđivanja.

Ne mislim da ne mogu sama i moram sama i odraditi promjene u prehrani i vježbanje. Stvarno se nisam javila da netko sve odradi umjesto mene. Čitala sam da je grupna podrška jako korisna, a i meni se to pokazalo kao jako uspješno (samo što ta grupa više ne postoji). Ovdje puno ljudi zdravo živi i imalo je istih problema pa mislim da tu mogu dobiti najveću podršku. Moja okolina je takva kakva je. Većina ne misli da previše jedem i još misle da se prenemažem jer odbijam slatko, a čak nisam niti pravi dijabetičar.

Šećem svaki dan jer imam malu pasicu, ali mislim da trebam povećati rute. Mislim da je najpametnije da počnem s jednom po jednom promjenom. Počet ću s doručkom jer do sad uopće nisam shvaćala da mi o tome jako ovisi koliko ću brzo postati gladna.

P.S. imaš dobre savjete i nisam mislila kritizirati, samo sam htjela reći da taj grublji pristup može nekoga otjerati. Debeli ljudi znaju biti nesigurni i emotivni :)

Bride, fakat, ako te itko ovdje razumije, to sam ja. Ja iz želje za jačanjem ignoriram svoj PCOS koji je uznapredovao. I bojim se da mi je keto jedino rješenje. A ne želim ga. I ne mogu si ga priuštiti. I isto imam okolinu s kojom sam se godinama klala. Pitaj Gymku i Belfegoru, one me najbolje znaju od formuaša. I i sama sam(bila?) ogorčena i ljuta na cijeli svijet jer su baš mene zadesile neke stvari, i jer uz iznimno restriktivnu prehranu izgledam kao netko tko jednom dnevno jede u pekari. I mrzila sam svakoga tko bi me odbio držati za ruku i voditi kroz neke stvari. I ok, grupu podrške imaš. Tu smo, vjeruj. I bit ćemo. Gymka pogotovo zna gro toga. Ja nisam na toj razini, ali nisam za baciti kad je glad i sitost u pitanju ;). Ali na kraju motivacija mora doći iz tebe, to mene i jest iznenadilo. Jer spominješ strah od dijabetesa skupa s nedostatkom volje. Ja jako dobro znam kakav je to strah. Moj otac ga ima. I teta. Očeva strana obitelji je otišla od moždanog, a ja imam višak kila. Nije velik, al' je tu. Taj strah... to ti ne da spavati. Kad su meni dijagnosticirali PCOS, i kad mi je doktor rekao da me može ili staviti na Siofor pa da jedem šta hoću, ili sve rafinirano mora van, vjeruj da je sve otišlo van doslovno preko noći. Jer sam fakat imala strah od dijabetesa down the road, i to mi je bilo u glavi SVAKI put kad bi vidjela bijeli kruh ili čokoladu. A to je bilo prije nego što sam I znala o inzulinu i ostaloj ekipi. Imam slabu motoriku, pa je i teretana veliki izazov. Umjesto toga sam krenula svaki dan hodati. A sad, zadnje dvije godine, sam se ipak zaljubila u željezo, i rekla ko' ga jebe, idem dok ne pohvatam, pa makar u početku i malo krivo.   Baš sam sad išla opet čitati. I još malo čitati što smo sve napisale. I došla sam do nekih zaključaka... Kao prvo, puno bi ti, vjerujem, značilo ako središ terapiju za štitnjaču. To bi trebalo pomoći oko volje i energije. A kao drugo, primjećujem da si malo izgubljena bez bolničkog jelovnika ;)? Kao da uz sve vježbanje nisi baš razumjela kako je taj jelovnik sastavljen, jelda? Po kojem principu. Ok... sve se da naučiti. Ono osnovno je da imaš tri glavna makronutrijenta: Proteini, ugljikohidrati i masti. Vrlo, vrlo pojednostavljeno, ugljikohidrati su ono što ti diže šećer. Ono što će te držati sitom su proteini i masti, uz vlakna. Vlakna možeš dobiti ili iz nekih složenih UH(zobene, heljda, quinoa...jabuke...) ili iz lisnatog i salatnog povrća. Ako ti pojedeš UH, koji ti diže inzulin, u kombinaciji s proteinima i nekim vlaknima(tipa zobene s bjelanjcima, jaja, salata i šnita kruha...) uravnoteženija ti je navala inzulina nego ako pojedeš samo zobene ili drugi UH. Isto tako, povrće ima velik volumen, a malo kalorija, pa se može više pojesti, pogotovo uz proteine za koje nam je potrebna energija da bismo ih uopće probavili. Zato se preporučuje u obroku imati po jednu porciju svakog makronutrijenta. Neki ljudi(npr. nas dvije) smo malo osjetljiviji kad jedemo UH, pa brže ogladnimo od njih. Zato nam je uputno jesti ih s vlaknima(povrćem) i proteinima,da smo dulje site. Ili jesti više proteina i masti, da ne provociramo taj inzulin toliko, a UH malo smanjiti i držati se onih cjelovitih. Za glad isto razumijem, zato sam i napisala. Gledati da imaš jedan izvor proteina( mesa pečenog ili kuhanog na dlan, 2-3 jaja, posnog sira oko 100g, ali vidi kako ti je od njega, zna dići inzulin), masti otprilike na palac(4-5 badema, 1 jušna žlica ulja...), i šaka škrobnih UH(zobene, batat....) ili recimo 1 šnita kruha ili 2-3 krekera. Povrća u izobilju(paradajz, paprika, špinat, brokula....) voća 1 šaka(1-manja jabuka, naranča....). Banane ne bi ako ne moraš, nemaju vlakana i jako dižu šećer. Ako je baš pod MUSS, gledaj da su oko neke aktivnosti i jedi ih s proteinima. I da... sretno s pretragom. Držm fige da bude ok. Nastoj se malo smiriti oko toga, ako možeš. Dokle god nije po život opasno, sve se da srediti. Nije ni previše stresa dobra stvar.

Vidiš bridge koliko tu dobre namjere ima, a zvučalo je možda kao napad - rekoh ti ja, izmedju redaka kriju se savjeti zlata vrijedni, pogotovo jer su iz iskustva :)

Nemam sad puno vremena pisati, a puno je i rečeno, pa ću se samo nabrzinu pridružiti u ovome sretno za sutra - da se razbije strah što prije i da sve prođe super pa se onda javi kad stigneš sa dobrim vijestima i da nastavimo u smjeru pozitivnih promjena

belfegora wrote: Jer u velikoj vecini slucajeva radi se o papanju koje nalaze mozak, a ne zeludac.