D: Nutricionistica Eva Pavic odgovara: Koji je najoptimalniji broj obr

Svi komentari na temu: Nutricionistica Eva Pavic odgovara: Koji je najoptimalniji broj obroka u danu i što mislite o preskakanju obroka?

Vjerojatno svi zainteresirani za temu smo bili radosni i nadali se procitati i nauciti nešto zanimljivo o temi od sugovornice sa svim ovim nabrojenim titulama. I uglavnom je bilo OK. Onda napokon procitam i ovaj dio, pa slijedi hladan tuš, jer je clanak ispod razine srednje škole, što bi znacilo da ili nas netko smatra totalno neobrazovanima ili je osoba nedovoljno strucna. Ne mislim da je trebalo napraviti disertaciju sa terminologijom koju zaista vecina ne bi razumjela, nego upravo obrnuto, jednostavno objasniti neke prihvacene cinjenice iz današnje znanosti oo prehrani. Vec sam pocetak "Kada se govori o preporucenom broju obroka, kao i u mnogim drugim temama koje se ticu prehrane, nema unificiranog stajališta medu strucnjacima. Takoder, niz je zagovornika prehrana koje imaju duže i krace postove, periode bez unosa hrane. Istovremeno, struka se s ovim nacinom i ucestalošcu unosa hrane ne slaže." je besmislen. Struka se ne slaže??? --- Pa KAKO može biti jedinstvene preporuke kad smo skoro svi razliciti??? Prvo, za koga je ovo? Za mladog fizicki aktivnog sportaša ili sredovjecnog-starijeg neaktivnog sjedioca? Danas se zna da je nemoguce kvalitetno davati nutricionisticke savjete bez nekog nivoa poznavanja integrativne biologije covjeka. A u to spada puno toga, pa tako i znanost o evoluciji. EVOLUCIJSKA ZNANOST JE OD KRITICNE VAŽNOSTI ZA RAZUMIJEVANJE INTEGRATIVNE HUMANE BIOLOGIJE -- NAPREDAK NA POLJU GENOMIKE, EPIGENETIKE, RAZVOJNE BIOLOGIJE JE DOVEO DO RASTUCE SPOZNAJE KAKO JE UKLJUCIVANJE EVOLUCIJE KLJUCNO DA MEDICINA POSTIGNE PUNI POTENCIJAL. Par milijuna godina evolucije kao i današnja epigenetika daju mnoge odgovore, kao i mnoga pitanja, stoga su nezaobilazne u razumijevanju i zdravlja i bolesti. Ništa u povijesti znanosti o prehrani ne mijenja toliko brzo današnje spoznaje o prehrani kao nove spoznaje o interakciji gena i prehrane, tj nutrigenetike(nutrigenomika i nutrigenetika nisu jedno te isto) a i biokemijske razlicitosti. Prije nego što smo poceli razumijevati ovo podrucje, razumijevanje mnogih istraživanja o prehrani je bilo konfuzno, jer se mislilo da su naše potrebe uglavnom iste ili slicne, i ocekivalo se da cemo slicno respondirati na neku vrstu prehrambenog režima. Danas se zna da smo metabolicki veoma razliciti jer imamo veoma razlicite genetske i epigenetske kodove, pa i razlicite potrebe u prehrani. Znanost polako razvija detaljne kataloge i baze podataka o danas poznatim gen-nutrijent interakcijama, koje mogu prilicno pouzdano dati necije potrebe ili reakciju za odredeni nutrijent. Ovi katalozi su osnova za personalizirani nacin prehrane i optimalan unos nutrijenata, i u zdravlju a negdje se koriste vec i u klinickoj praksi. Ocito ne u hrvatskoj klinickoj praksi. U svakom slucaju ovo je podrucje koje se brzo razvija, i puno je još otvorenih pitanja, kao što postoji i dosta potvrdenih cinjenica. Poznat je sve veci broj genetskih sindroma koji naginju dobroj reakcije prema nekoj prehrambenoj terapiji, možda je zanimljivo i pogledati neke ( po OMIM brojevima - Online Mendelian Inheritance in Man) tabele da bi se izbjegle netocnosti oko varijante i podvarijante imena gena, ima zanimljivih cinjenica tko bi trebao npr izbjegavati kofein, zasicene masnoce, žitarice, ili itd., pa tko bi trebao više folata, cholina, izoflavona, vitamin C ili B ili E, itd... Nije u pitanju "neslaganje struke" kao što se u pocetku clanka navodi, nego je u pitanju glupost onih koji tvrde da jedno mora biti dobro ili zdravo za sve. U citavoj fitnes industriji, pa tako nažalost i ovdje u zadnje vrijeme vlada "moda" bez zdravog razuma, i postavlja se dijagnoza što je "zdravo". Tako da u današnje vrijeme tvrdnje da se svi trebaju hraniti po ovoj ili onoj metodi dokazuju samo neznanje onog tko to tvrdi. Milijuni su raznih procesa, senzora i mehanizama koji reguliraju metabolizam nutrijenata u nama, pa smo skoro svi razliciti, no situaciju olakšava da nas se može skupiti u razne grupe i podgrupe. Ako nekog zanima tema, preporuka je nabaviti neku noviju ali zaista prihvacenu znanstvenu knjigu, kao npr Nutrigenetics od Kohlmeiera, a ne neku glupost od nadrilijecnika ili shamana koji želi prodati svoje guruisticke recepte ili proizvode. Takode, ako se vec navodno razgovara sa veoma kvalificiranom osobom, da kaže par rijeci o mogucem utjecaju visokointenzivnog vježbanja na GI probleme, gastricko pražnjenje, moguci smanjeni motilitet, smanjeni dovod krvi itd... Poglavlje o isprekidanom postu ili IF ili TRF tj Time Restricted Feeding ili extended TRF pa dodatni i Fasting Mimicking Diet i miješanje Ori Hofmeklera je totalno promašena. Vjerojatno je znanost i uvela u terminologiji TRF umjesto IF-a da se ne miješaju znanost i fitnes gluposti od "znanstvenika" iz teretane. Hofmekler naime nije ni želio pomoci nekome niti je osmislio nešto, nego je samo novinar koji je htio zaraditi novac, i skupio svakakve spoznaje i cinjenice koje mu idu u prilog, i preko neke fitnes organizacije koja je preporucila njegovu knjigu krenuo u biznis. Naravno, cim nadobudni kompleksaš pocne sa "ratnickom" dijetom, odmah se osjeca kao ratnik... Sa druge strane se razni postovi koriste i u klinickoj terapiji, pa i totalno gladovanje za smirivanje nekih bolesti i upala, uz infuziju Naš organizam je tokom milijun godina evolucije stvoren da uskladišti, troši a i konzervira tj štedi energiju, nije slucajno da na stopalu imamo krace prste, jacu petnu kost i da možemo regulirati temperaturu znojenjem. Grupice predaka su svojim trcanjem satima ganjali životinje koje bi i maltene kolabirale jer se ne hlade znojenjem. Isto smo evolucijom postigli adaptacije i za štednju energije, pa u mirovanju trošimo jako malo, zbog toga i prekomjernog jedenja i dostupnosti hrane se i debljamo. Isto su evolucijom nastale i adaptacije prema tjelesnom naporu, i razvoju i atrofiji mišica, tj tijelo regulira što mu treba ili ne treba jer je kroz evoluciju povremeno i pretjerana mišicna masa bila jednako loša kao i premala. Ljudsko tijelo i procesi unutar njega su zaista beskonacno promjenljivi, i mislim da je bolje malo informirati citatelje o takvim stvarima nego dati recept "ovako trebate jesti". Mislim da su ovakve generalizacije više štete nego koristi, posebno kad dolaze od strucne osobe. Restrikcije kalorija(ali ne restrikcija nutrijenata) i višednevni postovi imaju i na ljudima dokumentirane mehanizme djelovanja i dokazane promjene raznih biomarkera bolesti i starenja, aktivacija AMPK, regulacija apoptoze, autofagije, utjecaj na neke danas raširene bolesti od diabetesa, kardiovaskularnih do raka, utjecaj na razne signalne putanje, moguca biogeneza mitohondrija, popravak oštecenog DNA, regeneracija maticnih stanica, itd... - ovo je naravno pojednostavljeno i samo dio. Procesi unutar tijela, kao i organi, imaju meduovisnosti i razne vrste komunikacija, pa je broj mogucih efekata, loših i dobrih, u ovisnosti od pojedinca i njegovog stanje, okoline, životne dobi, bezbroj. Naravno da uvijek vrijedi kako ništa nije za SVE NAS dobro ili loše. LITERATURA: Nutrigenetics - Kohlmeier, Principles of Evolutionary Medicine 2.izdanje 2016., Modern Nutrition in Health and Disease, Human Biological Aging, Advanced Nutrition and Human Metabolism (Smith, Carr, Gropper) 2017 a ako nekog zanima iz pogleda sporta onda Optimizing Physical Performance During Fasting and Dietary Restrictions i stotine drugih knjiga, ukoliko netko želi razumjeti više od raznih gurua iz teretane i 2.5 grama proteina, koji ponavljaju fraze a ne razumiju ni osnove biologije.... Najtocnije recenice intervjua su: "Morate pronaci metodu vježbanja i nacina prehrane koja ce Vama odgovarati i uz koju cete se vi najbolje osjecati i koja ce vam davati rezultate, inace nema dugorocnog uspjeha. Uvijek je u pozadini trud vježbanja i odricanje od prejedanja." - uz napomenu da ne pretjerate ni u vježbanju ni u prehrani ako je cilj dugovjecno zdravlje. I "Osnovna preporuka je da obroci budu uravnoteženi, raznovrsni, bogati vlaknima i niskokaloricni, ako je to ikako moguce. ". -- ovo bi trebalo biti No 1. na popisu od 10 Zapovjedi. A recenica "Medutim, moramo biti jasni da se istraživanja na životinjama, ne mogu samo tako prepisati na ljude" je naravno tocna, ali ih se nikako ne može obezvrijedivati posebno ako uzmemo u obzir da je ogromna vecina lijekova, vjerojatno i više od 90%, razvijena velikim dijelom preko istraživanja na životinjama. Ispricavam se na zbrda-zdola, a i rado bih da me Gospoda Pavic ispravi, jer dio clanka djeluje kao degradacije struke pa i ne vjerujem da je to ona izjavila. Mislim da bi u današnjici tj 21 stoljecu, ovakav intervju sa strucnom osobom trebao sadržati i ovakve teme.