Jeste li se ikad našli u situaciji u kojoj u ruci držite prazni omot čokolade, kutiju keksa ili vrećicu čipsa i pitate se što to s vama nije u redu kada ste opet potpuno nesvjesno tako nešto uspjeli eliminirati u 5 minuta?

Emocionalno prejedanje, odnosno jedenje uzrokovano stresom jedan je od najvećih ograničavajućih faktora kad se radi o usvajanju i održavanju zdravih navika. Problem je to o kojem svjedoči velik broj ljudi okrivljujući emocionalno prejedanje za neželjeni višak kilograma i koji je u zadnje dvije godine pandemije postao još i izraženiji nego prije. Ne samo da se zbog nastalih promjena u načinu života dodatno pogoršala situacija kod ugroženih pojedinaca već je problem zahvatio i one koji se s emocionalnim prejedanjem nikad nisu suočili, no jednostavno nisu uspjeli naći drugi način nošenja s brigom, tugom i strahom koje su osjećali zbog nove i nepredvidljive životne situacije.

Zaista, posegnuti za hranom u potrazi za utjehom i smirenjem često se u trenutku čini kao najbolje moguće rješenje. Hrana nam pomaže da se barem na kratko odvratimo od mučnih misli i emocija i iako smo svjesni da si dugoročno ne radimo dobro, nekako rado prihvaćamo i to trenutačno olakšanje. Problem je samo u tome da takvo olakšanje rijetko prolazi bez osjećaja krivnje i posljedično tome pokretanja novog ciklusa prejedanja. Zašto si to radimo, nije li razumljivo takvo ponašanje onda kada smatramo da je to jedina strategija s kojom se umijemo nositi?

Osobno smatram da je, no to ne znači da moramo prestati tražiti zdravija rješenja. Zbog toga vam u nastavku predlažem 3 strategije za borbu protiv emocionalnog prejedanja koje bi vam mogle pomoći da se osvijestite i da u kritičnim trenucima ostanete pribrani i djelujete na način koji će vam služiti bolje za ostvarivanje ciljeva.

Strategija 1: Dozvola za prejedanje

Koliko god mi mislili da se potpuno svjesno krećemo kroz našu svakodnevicu, naše misli, emocije i djelovanja uglavnom su automatske prirode – naš mozak voli obrasce pa tako često funkcioniramo na autopilotu robujući obrascima razmišljanja, osjećanja i djelovanja koje smo prikupili kroz godine proživljenih iskustava. Takvi se uzorci ponašanja najbolje očituju u prisutnosti okidača, trenutnih senzacija koje nas bez često našeg svjesnog izbora navode da se ponašamo na određene, već naučene načine.

Ti okidači mogu biti različiti – od onog očitog fizičkog signala gladi koji nas navodi da potražimo hranu, do proživljene emocije tuge ili straha koja nas navodi da se umirimo hranom koju volimo. Najčešće tih okidača nismo svjesni, a upravo se tu skriva moć ove strategije iako će vas na prvi pogled začuditi način provedbe iste koji se možda razlikuje od svih ostalih koje ste do sad čuli.

Tako sljedeći put kada se nađete u situaciji u kojoj osjećate gubitak kontrole nad sobom posežući za nečim što ne smatrate dobrim, umjesto da se mučite zabranama stanite i dajte si dozvolu jesti. Jednostavno si dopustite u potpunosti ispuniti potrebu koju osjećate, bez osjećaja krivnje. Shvatite to kao eksperiment, ključan korak u procesu promjene kojoj težite.

A onda uzmite notes i zapišite kako ste se osjećali prije, tokom i nakon tog procesa. Osvijestite svoje misli, emocije i obrasce ponašanja koji se ponavljaju svaki put kada se pojavi neki okidač u vašem iskustvu. Znate li što vas je navelo da poželite jesti? Da li se nešto neugodno dogodilo, da li vas je netko uvrijedio ili naljutio, jeste li negdje u to vrijeme razmišljali o nečemu što vas je uznemirilo?

Zapišite svoja razmišljanja, identificirajte svoje obrasce. Tako ćete povećati mogućnost da osvijestite specifične okidače, te neugodne misaone ili konkretne senzacije koje vas navode da se krećete u smjeru suprotnom od svojih želja i još važnije – da umanjite osjećaj krivnje kojeg osjećate svaki put kada se prejedete “bez razloga”.

Na kraju, možda ćete osvijestiti i to da ste dopustivši sebi slobodu da pojedete to što želite zapravo pojeli mnogo manje nego inače, što je već progres sam za sebe. Zato ne sumnjajte u moć ove strategije dopuštanja - iako izgleda kontraproduktivno na prvi pogled, ovo je korak koji vam zaista može promijeniti život.

Strategija 2: Lista alternativnih metoda

Nakon osvješćivanja okidača na red dolazi akcija. Jedino se kroz djelovanje možemo mijenjati zbog čega je bitno uvijek u rukavu imati najbolje trikove kako bi se snašli u izazovnim trenucima.

Namjera ove strategije je kreirati listu alternativnih metoda ili načina nošenja s neugodnim emocijama i/ili stresnim životnim situacijama. Već imate notes u kojem ste zapisali svoje okidače i identificirali ponavljajuće obrasce ponašanja kako biste osvijestili odakle dolazi ponašanje koje toliko želite promijeniti – sad je vrijeme da tom istom notesu dodate vlastite ideje o tome kako biste u toku snažne potrebe za prejedanjem vrijeme mogli iskoristiti na neki drugi, za vas produktivniji i zdraviji način.

Zapitajte se, što najviše volite raditi? Kakve aktivnosti vas vesele, kada imate osjećaj da za vas vrijeme staje? Bavite li se nekim hobijem, volite li čitati knjige, veseli li vas razgovor za prijateljem ili članom obitelji? Smiruje li vas duboko disanje ili pak igra sa svojim kućnim ljubimcem? Ili je možda vrijeme provedeno na svježem zraku u dugoj šetnji sve što vam treba?

Mogućnosti su neograničene, pronađite ih što više možete kako biste na svojoj listi imali mnogo različitih ideja koje možete iskoristiti kad vam zatrebaju. Uz to da listu stavite na neko vidljivo mjesto pripazite samo da su to aktivnosti koje su jednostavne, izvedive, poneke čak i kratkog roka trajanja kako biste uvijek bili u mogućnosti provesti ih i ono najbitnije – da su to aktivnosti koje vas zaista ispunjavaju jer ćete tako najbrže izgubiti volju da nešto što vam nedostaje ispunite hranom. 

A što ako ih sve iskoristite i opet se nađete kako okrećete prazan papir čokolade? Dogodit će se i to najmanje jednom, ne očajavajte. Shvatite to kao zamjenu za obrok i krenite dalje, ovo je proces koji zahtijeva vrijeme i spremnost da povremeno napravite korak unazad. Sljedeća strategija pripremit će vas da čak i tu mogućnost mirno prihvatite.

3. Strategija – Ključ je u samosuosjećanju

Ljudi se s emocijama i stresnim situacijama u životu nose na različite načine od kojih neki dugoročno ne donose ništa dobro, ali kratkoročno služe svrsi – da pomognu umanjiti bol i patnju, strah i dosadu i sve ostale emocije s kojima se ne znaju drukčije nositi.

Dvogodišnje razdoblje pandemije i trenutačna ratna zbivanja svjesno ili podsvjesno utječu na svakog od nas čineći nas manje ili potpuno nezainteresiranima za navike koje su nam prije predstavljale normalnu, svakodnevnu rutinu.

Normalno je osjećati se prestrašeno, tužno, čak i pomalo izgubljeno u svemu tome te tražiti utjehu u onome što nam je pri ruci i uvijek nam pruža komfor kojeg tražimo – omiljenoj hrani. Ako se osjećamo loše radi toga i kritiziramo se svaki put kada "zgriješimo"  mogli bi upasti u još veću zamku prejedanja nego da si jednostavno priznamo da je prirodno osjećati to što osjećamo i uputimo si par lijepih riječi umjesto bujice osuda.

S obzirom na nesigurnost oko nas, ovo je zaista najbolje vrijeme za prakticiranje samosuosjećanja. Ako vam to izgleda previše sladunjavo znajte da su čak i studije dokazale kako prakticiranje istog, odnosno jedan pozitivniji stav prema sebi, može pozitivno djelovati na moment kada počnemo jesti potičući nas da se ne uhvatimo za misao “sve je ionako propalo pa nema smisla stati” i umjesto započinjanja kaskade loših odluka nastavimo u boljem smjeru.

Iako zvuči logično i nekima možda poticajno biti kritičan prema sebi u trenucima popuštanja,  negativni dijalog sa sobom samo nas može uvući u ciklus ponavljanja pogrešnih odluka pod teretom grižnje savjesti i srama.

Kako se riješiti tog negativnog dijaloga pitate se? 

• osvješćivanjem svojih misli, emocija i djelovanja koja iz njih slijede bez osjećaja krivnje i suđenja
• razumijevanjem da se mnogi bore s izazovima na slične načine, shvaćanjem da u svojoj borbi niste sami
• pozitivnim stavom prema sebi kojim potvrđujete svoju vrijednost, neovisno o izborima koje radite

Kada shvatite da vas ono što jedete ne definira kao osobu mogli biste problem emocionalnog prejedanja doživjeti sasvim drukčije, a onda time i probleme koje vas muče postepeno početi rješavati na zdraviji način. Jer ipak, koliko god je teško vlastitim izazovima pogledati u oči umjesto da ih maskiramo mehanizmima koji nam ne služe, to je jedini način koji nas istinski oslobađa, čini sretnijima, a time i spremnijima za poduzimanje željenih pozitivnih promjena.

Objavljeno 11.04.2022.