Doskočite sve rasprostranjenijoj dječjoj pretilosti pravilnom prehranom od prvog obroka do školske užine.

Svako treće dojenče ima prekomjernu tjelesnu težinu. Bucmaste bebe postaju male debeljuce, a gotovo polovica pretilih sedmogodišnjaka postaju pretile odrasle osobe.

Što su u ranijoj dobi deblji, mališani imaju veću sklonost prema pretilosti pa tako zadovoljni tromjesečni bucko može postati utučeni mališan kojeg vršnjaci izbjegavaju.

Kao i kod odraslih, pretilost kod djece nosi brojne zdravstvene rizike, kao što su krvožilne bolesti, dječja hipertenzija, dijabetes, problemi sa zglobovima, a česte su i smetnje s disanjem tijekom spavanja. Zbog svog punašnog izgleda takva djeca mogu imati brojne psihičke tegobe. Vršnjaci ih znaju izbjegavati i zadirkivati u školi, a s obzirom na to da više pate od odraslih, lakše gube samopoštovanje i sklonija su depresiji.

Kada je previše

Pretilost obično definiramo kao prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva pa je tako pretilo dijete ono čija ukupna težina sadrži više od 25 posto masti kod dječaka i više od 32 posto masti kod djevojčica ili 120 posto od idealnog odnosa težine i visine. Mjerenje kožnog nabora mnogo točnije određuje masne naslage.

Tijelo nagomilava mast povećanjem broja i obujma masnih stanica. To je važno za kontrolu dječje pretilosti jer se masne stanice stvaraju uglavnom u dječjem uzrastu. Broj i veličina masnih stanica brže rastu kod pretile nego kod mršave djece pa takvi mališani na početku adolescencije već imaju više masnih stanica nego što je potrebno.

Iako je pitanje jednostavno, nitko na njega nije dao cjelovit odgovor. Sva dosadašnja istraživanja ukazuju na kompleksnost čimbenika koji su u to uključeni, ali je jasno da su prve godine života, točnije prvi mjeseci, presudni za razvoj pretilosti.

Obiteljski uzroci

Pretilost je često nasljedna. Punašni će roditelji najvjerojatnije imati debelu djecu: ako je punašan jedan od njih, rizik za pretilost kod mališana je 40 posto, a ako su pretila oba roditelja, do 80 posto.

Nasljeđe se očituje u sklonosti prema pretilosti, rasporedu masnih naslaga i reakciji na preveliko unošenje hrane. Djeca pretilih majki su manje aktivna i u prvim mjesecima više napreduju u tjelesnoj težini od djece čije majke nemaju prekomjernu težinu, što ukazuje na urođenu sklonost nagomilavanju energije.

Znanstvenici su otkrili pet različitih gena povezanih s pretilošću. Najvažniji faktor u nastanku dječje pretilosti je pretilost roditelja, a ponajprije majke. To može potjecati od jakih genetskih predispozicija ili od načina života (nezdrave prehrane ili nedostatka fizičke aktivnosti).

Pretili roditelji, naime, djeci nameću loše prehrambene navike od najranije dobi. A nasljeđuje se i sklonost prema određenoj hrani, npr. slatkišima (koji su vrlo kalorični). Mališani koji vole slatko sigurno su redovito konzumirali slatku hranu u dojenačkom razdoblju.

Mlijeko im je dovoljno

Majke po tradiciji rano uvode šećer u prehranu, zatim zaslađuju sve što bebe piju jer smatraju da je tako ukusnije.

Sljedeći nasljedni čimbenik je rano uvođenje nemliječne hrane. Većina majki misli da s nemliječnom hranom treba početi što prije, kako bi dijete bolje napredovalo. Međutim, prerano uvođenje čvrste hrane može dovesti do pretilosti. Dojenčad na umjetnoj prehrani ima više vjerojatnosti da postane debeljuškasta. Jedan od razloga leži u sastavu majčinog mlijeka, koji je konstantan.

Za razliku od majčinog mlijeka, koje se tijekom podoja mijenja pa na kraju sadrži znatno više masti nego na početku. Budući da masti imaju zasićujuću ulogu, dojenče gubi apetit i prestaje sisati. Toga u adaptiranom mlijeku nema, pa bebe koje se umjetno hrane mnogo lakše dobivaju na težini.

Nikakve dijete !

Budući da djeca rastu i nužno im je obilje hranjivih sastojaka, ne smiju biti na restriktivnoj dijeti bez medicinskog nadzora, i to ne prije četvrte godine. Naročito ne smiju biti na dijeti s malo masnoća, budući da se to može loše odraziti na njihov rast.

Cilj je da se težina gubi sporo ili da se zaustavi porast tjelesne težine, a da dijete raste u visinu. Terapija pretilosti uključuje: dugotrajan odgovarajući režim prehrane, tjelesnu aktivnost, promjenu ponašanja i uključivanje cijele obitelji. Redovite vježbe zaista će pomoći vašem djetetu u kontroli njegove tjelesne težine. Preporučuje se da djeca mlađa od tri godine vježbaju oko pola sata na dan, a starija od tri godine po cijeli sat najmanje tri puta tjedno.

Ovako treba s bebama

Ako beba siše, ne treba je previše često dojiti jer bebe koje bi htjele često sisati ne rade to zbog gladi, već zbog ugode ili nesigurnosti. Ne treba hraniti bebu kad god zaplače jer plač ne mora značiti da je gladna ili žedna, već da želi da je uzmete u naručje i smirite.

Najveći broj beba traži hranu svaka dva sata do uzrasta od dva mjeseca, a svaka tri do šest mjeseci. Nakon šest mjeseci dojenčad je zadovoljna s tri obroka i dvije užine.

Ako prestane jesti prije nego što isprazni bočicu, ne treba inzistirati da je dovrši. Čvrstu hranu ne treba uključivati prije šestog mjeseca. Nikako prije navršenih 12 mjeseci ne uključujte slatkiše. Što prije dojenče postane vitko dijete, veća je vjerojatnost da će imati optimalnu tjelesnu težinu u odrasloj dobi, objašnjava Jasminka Komnenović.

Ovako je zdravije

1. Zamijenite masnu, visokokaloričnu hranu, kao što su kolači, zdravijom alternativom, kao što je svježe voće.
2. Umjesto prženja, hranu pecite!
3. Ograničite količinu maslaca i margarina.
4. Izbjegavajte grickalice.
5. Ograničite količinu sokova.
6. Ako dijete voli jesti brzu hranu, smanjite učestalost odlazaka.
7. Gazirana pića koja sadrže puno šećera i kalorija zamijenite razblaženim svježim voćnim sokovima.
8. Ograničite kupovinu gotove hrane i masnih poslastica jer ako takve hrane u kući nema, djetetu će biti mnogo lakše oduprijeti joj se.
9. Kako biste udovoljili djetetovoj želji za slatkišima, ponudite mu konzervirano ili suho voće, voćni jogurt.
10. Uvedite u prehranu obrano mlijeko, ali ne prije treće godine.
11. Obroke poslužujte uvijek u isto vrijeme.

10 koraka do optimalne težine

1. Prirodna prehrana (dojenje).
2. Odgodite čvrstu hranu, a kad počnete s njom, uključite koncentriranu hranu koja je bogata hranjivim sastojcima, ali niskokalorična (radije povrće umjesto voća i žitarice umjesto slatkiša).
3. Svaki bebin plač ne znači da je gladna (možda je žedna, osamljena ili želi da je nosite).
4. Ne nalijevajte bebu sokovima. Gotovi sokovi imaju isto toliko kalorija koliko i mlijeko, ali su siromašniji hranjivim sastojcima. Prekomjerno uzimanje sokova u dojenačkoj dobi može biti uzrok pretilosti. Umjesto koncentriranih sokova treba davati razblažene.
5. Kad je budna, beba uvijek treba biti u pokretu.
6. Poštujte apetit svoga mališana. Brojni se roditelji žale da im dijete u drugoj godini postaje probirljivo, da jede manje i da radije prezalogaji. U prvoj godini dijete mnogo jede jer naglo raste i s navršenom prvom godinom utrostručuje svoju porođajnu težinu, a na kraju druge godine teže je samo za trećinu od one na kraju prve. Mališani u drugoj godini više rastu u visinu nego što dobivaju na težini.
7. Djeca vole grickati. Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika.
8. Ne inzistirajte da dijete pojede sve iz tanjura.
9. Ne dopustite djetetu da jede zato što mu je dosadno.
10. Nikad ne nagrađujte dijete slatkišima.
11. Napokon, ako želite da vaše dijete bude zdravo i da se zdravo hrani, pokažite to vlastitim primjerom.

Objavljeno 10.10.2006.