Vrtoglave temperatura zraka od gotovo 30 stupnjeva celzijusa u hladu i temperatura mora koja se kreće oko 21 stupanj zaslužni su za svakim danom sve punije i punije plaže diljem Jadrana. Osvježenje se traži na svakom koraku, a najjednostavnije ga je naći u moru. Ako se sportskog duha i želite spojiti ugodno s korisnim zasigurno nema boljeg osvježenja od partije picigina s ekipom na najbližoj plaži.

Picigin je jednostavna, društvena, zabavna ali i zdrava sportska igra koja se igra loptom, najčešće na pješčanoj plaži. Dalmatinci ga vole nazivati i hrvatskim nacionalnim sportom, budući da ova igra doista i jest specifična samo za domaće plaže.

Vjeruje se da je nastao 1908g. tako što su studenti iz Splita koji su se vraćali sa studija iz Praga donijeli sa sobom neobičnu igru zvanu vaterpolo. S obzirom da je razina mora na plaži Bačvice vrlo niska, nisu mogli igrati vaterpolo onako kako je to predviđeno te su neuspješni pokušaji igranja vaterpola u plićaku na kraju evoluirali u igru koja je danas poznata kao picigin. Od II svjetskog rata picigin se igra na Bačvicama sa manje-više nepromijenjenim pravilima ali s vremenom se dorađivao u ljepoti, borbenosti, atraktivnosti i stilu igrača. Odatle se, zacijelo zbog svoje atraktivnosti, proširio i na sve ostale dijelove Jadrana, koji je svaki razvio svoj specifičan stil igre.

Sam naziv igre potječe od glazbenog izraza pizzicato što znači “trzati žice prstima”.

Osnovna pravila picigina vrlo su jednostavna. Da bi zaigrali ovu veselu društvenu igru, potrebna je prije svega dobra ekipa. Broj igrača nije striktno određen, no iskusni piciginaši tvrde da je idealna skupina od pet igrača. Osim dobre ekipa potreban vam je i pristojna loptica te krug radijusa nekakvih 30tak metara u plićaku gdje voda nikako ne smije prelaziti visinu koljena. A cilj igre je jednostavan-stalnim nabacivanjem i udaranjem lopticu što duže pokušavati održati u zraku i ne dozvoliti da padne u vodu ili dotakne površinu.

Igrači su postavljeni u krug i odbacuju lopticu uvis, po mogućnosti putanjom parabole da ne postigne preveliku brzinu. Loptica se ne dodaje određenom igraču, već naprosto baca tako da bude uhvatljiva bilo kome. Poželjno je da se igra s obje ruke. Osim jednostavnog dodavanja i zadržavanja lopte u zraku, pravi duh picigina je u akrobacijama koje izvode igrači, a to je i jedan od ciljeva igre. Akrobacije se sastoje od bacanja u plićak dok se pokušava uhvatiti “neuhvatljiva” lopta ili ona koja je skoro dotakla more ili tlo.

Loptica za picigin izrađuje se od teniske loptice, koja po mogućnosti ima iza sebe određeni staž. Tijekom izrade loptice, ta se loptica pažljivim rezanjem i guljenjem guli od vanjskog sloja, a ljepilo koje je ostalo na gumi brusi se tome namijenjenim strojem, brusnim papirom ili nekom drugom hrapavom površinom. Na kraju se brusi glatkim brusom da bi se postigla glatka, ravnomjerna površina. Sloj gume na loptici mora se stanjiti s tri na milimetar i pol, a prije skidanja svakog sloja preporuča se premazivanje bijelom kredom radi preciznosti.

Igra se prema pravilima sastoji od dva seta, a u svakom setu ekipa ima pravo na 5, 7, 10, 12 ili maksimalno 15 loptica. Sudac u dogovoru s momčadima odlučuje o broju lopti svakog seta kao i o broju setova. Odigrana lopta s najvećim brojem bodova u svakom setu predstavlja ukupni rezultat koji ulazi u konačni plasman ekipe.

Igrač koji ubacuje lopticu u igru označava svaki pokušaj izvođenja servisa time što lopticu podigne rukom u zrak iznad glave dajući time svima znak da će loptica sljedećeg trenutka biti ubačena u igru. Igrači šalju lopticu jedan drugome služeći se isključivo jednim udarcem ruke ili nekog drugog dijela tijela. "Potpuno dodavanje" u piciginu je ono dodavanje kada igrač doda lopticu nekom od svojih suigrača koji opet ponavlja postupak.

Jedan bod se dodjeljuje za svako potpuno dodavanje, a dva boda se dodjeljuju za svako potpuno dodavanje s elementima atraktivnosti (akrobacije, dodavanje glavom, iza leđa...) U slučaju da lopta napusti označeni prostor za igru ekipi se registrira broj bodova osvojenih do tog trenutka.

Elementi igre koji određuju kvalitetu ekipe su različiti, a isto tako i poprilično subjektivni. Preciznost dodavanja, brzina i visina putanje loptice, predviđanje i pogađanje igračeva fora, atraktivnost skoka i zafrkancija garantiraju vrhunski picigin u širokom krugu. Zbog svega navedenog prav piciginaš mora imati izvrsne fizičke predispozicije, osjećaj za prostor i ritam igre, što se pak stječe dužom praksom, odnosno igranjem.

Entuzijasti u Splitu igraju picigin tokom cijele godine, a u novije vrijeme je na Bačvicama ugrađen reflektor za noćnu igru. Tradicija je igranje novogodišnjeg picigina prvog dana nove godine, a od 2005.g. se održava i tzv. "prvenstvo svita u piciginu". Do 2008.g., na prvenstvu su ocjenjivani zadani oblici skokova piciginaša, ali od 2008. se ocjenjuje ukupan umjetnički dojam ekipe.

2007. potpisano je i preventivno rješenje (koje traje tri godine), kojim je picigin zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro RH. U tijeku je i prikupljanje dokumentacije u svrhu dobivanja statusa trajno zaštićenog nematerijalnog dobra. U rješenju je naglašeno da pravila igranja picigina određuju članovi Ekološkog društva "Picigin Bačvice".

Spoj odbojke, tenisa, akrobatike, vaterpola, borilačkih sportova, sunca, najbolje ekipe i sve to u moru do koljena garantiraju zaista nezaboravan provod. Stoga skupite ekipu, napravite svoj varijantu loptice i trk na najbližu plažu!

Objavljeno 18.07.2011.