FMS (Functional Movement Screen) je u Hrvatskoj relativno nepoznata metoda za rješavanje problema tjelesnih disbalansa. O tome dovoljno govori i činjenica da se u Hrvatskoj trenutno nalaze samo dvojica licenciranih FMS instruktora.

Ipak, u zapadnim zemljama je prepoznat kao odličan "alat" za sprječavanje ozljeda i vraćanje tijela u balansirano stanje, a vjerujem da polako dolazi i do naše svijesti važnost takvog znanja i sposobnosti koje trener može posjedovati.

FMS je sustav koji se u grubo sastoji od dva dijela: testiranja i korekcijskih vježbi.

Testiranje se sastoji od sedam jednostavnih testova uz pomoć kojih se lociraju ograničenja u mobilnosti i stabilnosti testirane osobe, te tjelesni disbalansi. Ograničena mobilnost, loša stabilnost i asimetrija (u mobilnosti i stabilnosti) između lijeve i desne strane tijela, mogu biti direktno odgovorni za ozljede uzrokovane "iznutra", a utječu i na veću osjetljivost tijela na ozljede uzrokovane vanjskim faktorima.

Na primjer, mnogi vježbači s lošom mobilnošću ramena forsiraju vježbe koje, ako želimo izvesti pravilno i bez opasnosti za ozljede, zahtijevaju odličnu mobilnost ramena. Time stvaraju mikro traume koje s vremenom prerastaju u ozbiljne ozljede, te vježbač dolazi u situaciju u kojoj ne zna kako je do ozljede došlo, jer udarca u rame ili nečeg sličnog nije bilo.

Slični se problemi javljaju i u ostalim dijelovima tijela svakog vježbača čije fizičko stanje nije na potrebnom nivou. Pri tome ne mislim na to koliko brzo netko može trčati, koliku težinu dignuti, koliko visoko skočiti ili slično.

Poznati su slučajevi mnogih vrhunskih sportaša čiji su rezultati u matičnom sportu bili zavidni, ali su te rezultate postizali kompenzirajući vlastite nedostatke u mobilnosti i stabilnosti, pritom dovodeći tijelo u sve gore stanje.

Mnogi od njih su nakon FMS testiranja i izvođenja korekcijskih vježbi povećali mobilnost i stabilnost svoga tijela, te ga doveli u balans. Neki od njih su poboljšali svoje rezultate, a neki su ostali na istom nivou. U oba su slučaja bili na dobitku, jer čak i oni čiji se rezultati nisu mijenjali produžili su svoju sportsku karijeru. Također, neki od njih više nisu odlazili na natjecanja ili utakmice pod lijekovima protiv bolova.

Kako uopće dolazimo u takva fizička stanja? Otkud sve te asimetrije i problemi u mobilnosti zglobova? Odgovor možemo lako naći u stilu života koji njegujemo. Iako mnogi od nas rado treniraju u teretani ili igraju nogomet, tenis, trče ili nešto slično, to radimo u prosjeku od 2 do 4 dana u tjednu i to samo po 1 ili 2 sata. Što znače ta 3 – 4 sata kretanja tjedno naspram sati provedenih u automobilu? Također sjedimo za radnim stolom, dok jedemo, dok učimo, za računalom… Uzmimo u obzir da se mnogi bave fizičkim aktivnostima bez ikakvog stručnog nadzora, pa ozljede nisu rijetkost.

Mnogi sportovi zahtijevaju "nepravilan" tjelesni angažman. Na primjer, igrači tenisa sigurno ne aktiviraju oba ramena na isti način. Ako uz to ne postoji određeni nivo fizičke spremnosti i stabilnosti, postaje jasno da do problema mora doći.

Kada tenisač "ima" servis od 200km/h, potrebna je pravovremena aktivacija određenih mišića kako bi se postigla stabilnost i kontrola kretanja nakon samog serviranja. Ne aktiviraju li se mišići u pravo vrijeme, rame preuzima ogroman teret zaustavljanja ruke i reketa kojima je tenisač snažno zamahnuo kako bi se loptica kretala što brže. Nije li nažalost, ozljeda ramena karakteristična za tenisače?

Samo FMS testiranje nije komplicirano i nisu potrebne nikakve high-tech sprave ili slično. Također, može se izvesti u bilo kojem prostoru sa ravnom podlogom, a potreban je prostor od samo nekoliko kvadratnih metara.

Prilikom testiranja se ocjenjuje mobilnost i stabilnost, te se lako uočavaju asimetrije u izvođenju pojedinih kretnji, mobilnosti zglobova i stabilnosti tijela. Testovi mogu rezultirati ocjenama između 1 i 3, a ako se prilikom pojedinog testa javlja bol, onda se on poništava te se ocjenjuje sa 0. Na kraju se testa ocjene zbrajaju, te se u slučaju da boli prilikom testiranja nema, može dobiti minimalno 7, a maksimalno 21 bod. U prosjeku, prosječni vježbači iz fitness centara, dakle „obični“ ljudi, postižu završni rezultat od 12 – 16 bodova.

Najbolji pokazatelji da mnogi vrhunski sportaši loše stoje s mobilnošću i stabilnošću tijela jesu njihovi testovi s niskim završnim rezultatima, a poznat mi je slučaj jednog vrhunskog igrača američkog nogometa čiji je završni rezultat bio tek 9, dakle veoma loš. Iako ga to nije spriječilo da postiže vrhunske rezultate, nakon nekoliko tjedana izvođenja korekcijskih vježbi pohvalio se svome FMS treneru kako je prvi put nakon mnogo godina odradio trening i utakmicu bez bolova u leđima. Nije mi poznato je li taj igrač poboljšao prosjek svojih rezultata na utakmicama, ali siguran sam da se na terenu osjećao puno ugodnije i manje ranjivo nego prije.

Kao i samo testiranje, korekcijske su vježbe prilično jednostavne, a mogu se izvoditi uglavnom bez ičije pomoći, dok neke zahtijevaju prisutnost FMS stručnjaka koji je testiranje i obavio. Trajanje korekcijskih vježbi također spada u sfere praktičnog, pa je za njihovo izvođenje potrebno svega 5 – 10 minuta.

Najčešće se izvode prije samog treninga, kao zagrijavanje, te bilo kada tijekom dana ako se taj dan ne trenira. Jasno, mogu se izvoditi i više puta dnevno ako za to postoji dovoljno volje i vremena.

Prakticiranje FMS sustava je najučinkovitije ako se i koristi sustavno, odnosno cjelovito. Tako rješavanje pojedinih tjelesnih problema bez cjelovitog testiranja cijelog tijela i propisivanja prikladnih korekcijskih vježbi, neće značiti uklanjanje onih najkritičnijih ograničenja koje osoba posjeduje.

Objavljeno 07.07.2010.