Skijaška sezona polako ulazi u završnu fazu i mnogi su se sa skijanja vratili puni prekrasnih uspomena, preplanuli na snažnom snježnom suncu i puni baterija za mjesece do ljeta. No, neki su se vratili ozlijeđeni.

Jedna od čestih ozljeda koje se događaju na skijanju je tzv. skijaški palac. Procjenjuje se da 5-10% ozljeda zadobivenih na skijanju otpada upravo na skijaški palac, a najčešća je ozljeda gornjih ekstremiteta zadobivena na skijanju.

Što je skijaški palac?

Skijaški palac je, kako joj i samo ime kaže, česta ozljeda kod skijaša. Radi se o akutnoj ozljedi ligamenta palca koja nastaje zbog držanja štapa u ruci pri padu, pri čemu dolazi o odmicanja palca od šake. Osim kod skijaša, ova ozljeda se događa i u drugim sportovima, primjerice rukometu, odbojci, nogometu i dr.

Radi se o vrsti ozljede unutrašnjeg postraničnog (ulnarnog kolateralnog) ligamenta palca. Ovaj ligament može biti potrgan, oštećen ili u nekim slučajevima pomaknut sa svog mjesta umetanja u proksimalnu falangu palca.

Simptomi skijaškog palca su nestabilnost u metakarpofalangealnom zglobu palca te snažna bol, oticanje, hematom i slabost u pokušaju pružanja otpora palcem.

Ozlijeđena osoba će se često žaliti na nemogućnost hvatanja predmeta palcem i drugim prstima, ali i vezanja cipela ili sličnih radnji.

Metakarpofalangealni zglob je onaj koji se nalazi između palca i metakarpalne kosti i u njemu se odvijaju pokreti savijanja i ispružanja (fleksije i ekstenzije) palca. Taj zglob stabilnim čine dva ligamenta: unutrašnji postranični (ulnarni kolateralni) i vanjski postranični (radijalni kolateralni).

Dakle, kod ozljede skijaškog palca pri kojem je ozlijeđen unutrašnji postranični ligament palca dolazi do narušene stabilnosti zgloba.

Dijagnostički test kojim se utvrđuje ova ozljeda najčešće je tzv. stres-test kojim se mjeri stabilnost zgloba: palac ozlijeđene osobe treba biti savijen 30 stupnjeva i potrebno ga je pokušati odmaknuti od šake. Kod ozljede, palac je u ovom testu značajno odmaknut od šake.

Osim ovim testom koji u nekim slučajevima može biti jako bolan, metode kojima se može dijagnosticirati ozljeda su RTG palca, ali i ultrazvuk  (UZV) i magnetna rezonanca (MR).

Prema jačini ozljede, postoji klasifikacija:

• Ozljeda 1. stupnja - istegnuće
• Ozljeda 2. stupnja – djelomično puknuće (parcijalna ruptura)
• Ozljeda 3. stupnja – potpuno puknuće (ruptura)

Kako se liječi "skijaški palac"?

Prilikom ozljede svakako treba posjetiti liječnika. Do dolaska liječniku dobro je ruku držati na povišenom, stavljati hladne obloge i, ako je moguće, imobilizirati šaku i ručni zglob.

Ukoliko se radi o jakoj ozljedi (ozljedi 3. stupnja) liječnik će savjetovati operativni zahvat. To se najčešće preporučuje u slučajevima ruptura koje su praćene otrgnutim komadićima kosti, izražene nestabilnosti i ozljeda koje su udružene te je potreban popravak ili  rekonstrukcija ligamenta ili čak i artroplastika zgloba palca.

U slučaju slabijih ozljeda, liječnici će savjetovati konzervativno liječenje koje se sastoji od imobilizacije palca u položaju blage fleksije kroz četiri do šest tjedana nakon čega je potrebna fizikalna terapija, također u trajanju od 4 tjedna.

U rehabilitacijskom programu primjenjuju se kineziterapijske vježbe istezanja i jačanja mišića palca i dlana. Tijekom fizikalne terapije, ali i nakon nje, tijekom aktivnosti savjetuje se nositi ortozu koja bi trebala sezati od vrška palca do ručnog zgloba.

Kod ove, kao i kod mnogih drugi ozljeda, bitna je brza i točna dijagnostika kako bi se opravak pokrenuo na pravilan način i što prije. U suprotnom moguća je loša funkcionalnost palca i nakon oporavka i trajna nestabilnost tog zgloba i prsta.

Photo: North Yorkshire Orthopaedic Specialists LLC

Objavljeno 09.02.2019.