Nemaju samo trudnice takozvane "specifične gladi" za određenim vrstama hrane – one su dio svakodnevice svakog od nas. Svi smo u nekom trenutku osjetili intenzivnu i neizdrživu potrebu za nečim specifičnim, npr. čipsom, čokoladom, toplim sendvičem s puno majoneze… I u takvim trenucima smo proživjeli gotovo opsesivne misli (moram pojesti čokoladu, silno želim čips, ne mogu prestati jesti ove kolače…), ili, u nešto blažem obliku, čeznutljivu želju (Joj, tako mi se jede pizza…). Tada, možemo se ili boriti protiv te specifične gladi ili joj se prepustiti i unijeti u organizam to za čim tako čeznemo.

Na prvi pogled se čini da se specifične gladi javljaju samo za nezdravu hranu – no to nije tako. U nekom trenutku možemo silno željeti pojesti neko voće koje nam u tom trenutku nije dostupno (autorica ovog članka zna usred zime imati vrlo snažnu želju za jagodama). Možda bismo mogli zaključiti da se specifične gladi javljaju upravo za onu hranu koja nam nije dostupna – ali opet, nije uvijek tako.

Zbog čega se onda specifične gladi javljaju? I kako se nositi s njima?

Uvriježeno objašnjenje jest da se specifična glad javlja onda kada u organizmu nedostaju pojedine tvari koje se nalaze u onoj hrani za koju osjećamo specifičnu glad. Tako, primjerice, ako imamo snažnu potrebu za čipsom, našem organizmu vjerojatno nedostaje soli i masnoće, ako osjećamo neodoljivu potrebu za čokoladom, možda nam nedostaje šećera, a ako nam se neopisivo jede jabuka, možda je upravo vitamin C ono čega nam nedostaje. Međutim, ako imamo snažnu potrebu za čipsom, neće nas zadovoljiti ako umjesto čipsa pojedemo žličicu soli i margarina, čokoladu u takvim trenucima ne može zamijeniti bombon ili žlica šećera, a tableta vitamina C neće umanjiti želju za jabukom. Dakle, objašnjenje nije toliko jednostavno.

Možda ste primijetili da je objekt specifične gladi uvijek hrana koju i inače volimo. Malo tko će osjetiti snažnu potrebu za npr. brokulom ako brokulu inače ne voli (uz izuzetak trudnica kod kojih, čini se, objašnjenje o nedostatku pojedinih tvari u organizmu zaista vrijedi). Ako znamo da se preferencije prema određenim vrstama hrane uče kroz život, možemo zaključiti da su i specifične gladi možda naučene – posebno ako nisu vezane za glad samu po sebi.

Ljudi i inače ne jedu samo kad su gladni, već i zato jer znaju da trebaju pojesti nešto kako bi spriječili da postanu gladni, jer imaju stečene navike jedenja u određeno doba dana, u društvu… Većina nas će teško odoljeti ponudi kad npr. odemo kod prijatelja koji upravo jedu i ponude nas ručkom, makar i nismo gladni. Prehrambene navike su uvjetovane kontekstom jednako kao i učenjem.

Dakle, ako smo naučili da npr. čokolada, čips ili jabuka imaju ugodan okus koji nam se sviđa (a to učimo od naše okoline jednako kao vlastitim iskustvom – ako već spomenuti prijatelji sa užitkom jedu nešto što nikad nismo probali, željet ćemo probati jer ćemo iz njihovih reakcija zaključiti da je ta hrana ukusna; samim time, veća je vjerojatnost da će i nama biti ukusna), moguće je da se specifične gladi javljaju zbog podsvjesne želje za nečim ukusnim, što god to bilo. Otud proizlazi i činjenica da različiti ljudi imaju različite specifične gladi, zbog različitih iskustva u učenju (autorica ovog članka ima povremenu snažnu specifičnu glad za maslinama koje veliki broj ljudi ne voli).

Neka novija istraživanja, koja povezuju oba objašnjenja specifičnih gladi, ukazuju da se specifična glad vrlo rijetko javlja za hranu koju često jedemo. Znači li to da bismo trebali jesti čokoladu svaki dan kako bismo izbjegli da nas "uhvati" specifična glad moram imati čokoladu sad i odmah? Ne! Ali povremeno uzimanje manjih količina može smanjiti vjerojatnost pojave specifičnih gladi. Dakle, svakih nekoliko dana pojedite kockicu čokolade, priuštite si čips s vremena na vrijeme, uzimajte povremeno, u malim količinama, upravo ono za čime vam se javljaju specifične gladi. Tajna zdrave prehrane je upravo u raznolikosti.

Objavljeno 01.03.2008.