Skuplja hrana je bolja od jeftinije, margarin je zdraviji od maslaca, čokolada je štetna, svježe voće je bolje od sušenog, ne kuhajte povrće... Znate li još neku zabludu o prehrani?

Na stavove ljudi o prehrani od najranije povijesti djelovali su njihovi religijski stavovi, društveni običaji i različita individualna uvjerenja. Tragove tog naslijeđa osjećamo i danas, ali uz značajan utjecaj spoznaja i otkrića do kojih je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća doveo razvoj moderne znanosti.

1. Pravilno se hraniti znači skupo se hraniti

Krivim i pomalo "snobovskim" razmišljanjem prema kojemu je cijena proizvoda ujedno i garancija kvalitete, možemo se odreći dobrog, zdravog i jeftinog obroka. Takve predrasude definitivno moramo odbaciti, a to je vrlo lako na primjeru, od strane Svjetske zdravstvene organizacije prepoznate i preporučene, mediteranske prehrane. Među najskupljim namirnicama koje su temelj ove prehrane često se ističe riba. Potpuno pogrešno stajalište! Primjerice, plava riba u potpunosti zadovoljava stroge nutritivne i dijetetičke kriterije, i pri tome, najčešća i najjeftinija srdela, nalazi se na samom vrhu "top liste" nutricionistički visoko vrijednih namirnica.

2. Suho voće nije dobro kao svježe

Jedna od preporuka za pravilnu prehranu upućuje na dnevni unos pet serviranja voća i povrća. Pri tome, preporuka uključuje sušeno, konzervirano, smrznuto voće, voćne sokove, jednako kao i svježe voće.

Iako osušeno, voće još uvijek uspijeva zadržati niz dobrih sastojaka i čimbenika blagotvornih za zdravlje. Sušeno voće popularni je međuobrok velikog broja sportaša, pogotovo onih koji sudjeluju u sportovima koji iziskuju velike napore.

Dobar je izvor energije, sadržava značajne količine željeza, kalija, selena te značajne količine minerala i prehrambenih vlakana - što je svakako bolje od velikog broja slatkiša. Sušeno voće može pomoći osobama koje pate od konstipacije, sadržaj vlakana čini ga blagim laksativom, kao i osobama koje imaju anemiju, zbog značajnog sadržaja željeza. Također, zbog sadržaja kalcija, svrstava se u namirnice koje se preporučuju u svrhu prevencije osteoporoze.

3. Kuhanjem povrće gubi sve nutrijente

Točno je da gubici nutrijenata ovise o načinu obrade (temperatura, prisutnost kisika, svjetlo, voda, pH, trajanje termičke obrade) i vrsti namirnice.

Kulinarsku obradu najteže podnose vitamin A (povrće kuhanjem gubi 67%), vitamin C je vrlo osjetljiv na termičku obradu (savjet: povrće kuhati u što manje vode, a zamrznuto povrće ne odmrzavati prije kuhanja), folacin (gubici 60 % zbog njegovog prelaska u vodu za kuhanje) i B1 (gubici su 20-80 %, posebno je osjetljiv na lužnati pH; upotreba praška za pecivo za kolače i čokoladne proizvode uzrokuje gubitke > 50 %).

Niacin, biotin i pantotenska kiselina su prilično stabilni, a stabilnost nekih vitamina prilikom kulinarske obrade nije dovoljno istražena, posebno za vitamine D i K.

No, s druge strane, neki za zdravlje organizma vrlo vrijedni antioksidansi poput beta-karotena (mrkva), likopena (rajčica), luteina (špinat) i dr. karotenoida koji su odgovorni za pigmentaciju biljke, u organizmu imaju bolju iskoristivost ukoliko ih unosimo putem kuhanih namirnica. Stoga, kako bismo uistinu iskoristili sve blagodati koje nam povrće nudi, najbolje je u jelovnik podjednako uključiti kuhano i svježe povrće.

4. Većina soli u našoj prehrani je kuhinjska sol koju dodajemo pri pripremi jela

Količina soli koju unosimo ovisi o individualnim prehrambenim navikama. Najčešće 20 % ukupnog dnevnog unosa soli potječe od namirnica koje prirodno sadrže sol, primjerice jaja, meso i riba. Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unesemo oko 15% ukupno unesene soli. Ostatak od 75% ukupno unesene soli, potječe od procesiranih namirnica koje najčešće niti ne percipiramo kao slane jer sol prisutna u tim namirnicama oku nije vidljiva.

Iako još uvijek u potpunosti nije razjašnjena uloga soli u razvoju određenih bolesti i stanja, postoji pretpostavka da se organizam ipak nije u potpunosti uspio prilagoditi količini soli koju unosi današnji čovjek, a koja je 10 do 50 puta veća od količine koje je unosio njegov predak. Otuda i potječu brojne preporuke za smanjenjem unosa soli.

Kako smanjiti unos soli:

• Prilikom kuhanja, umjesto soli, hrani dodajte začine.
• Ne solite dodatno kuhanu hranu. U početku će Vam hrana biti bezukusna, no s vremenom ćete se prilagoditi novim okusima i shvatiti da nema potrebe za dosoljavanjem.
• Izbjegavajte namirnice bogate solju, primjerice, čips, slane krekere, sve vrste namirnica u rasolima .

5. Špinat je izvanredan izvor željeza u prehrani

Veliki broj onih koji su odrasli gledajući Popaja kako svoje mišiće jača špinatom uvjereni su da ga upravo željezo sadržano u špinatu čini snažnim. Istina, špinat sadrži značajne količine željeza, no sadrži i oksalate, tvari koje otežavaju apsorpciju željeza u tijelu.

Drugim riječima, iako ovo povrće sadrži značajne količine željeza, naše ga tijelo ne može iskoristiti u najboljoj mjeri. Ipak, špinat je jedna od nutritivno najvrednijih namirnica iz skupine povrća te njegovu vrijednost treba naglašavati kroz obilje drugih nutrijenata. Naime, špinat je izvanredan izvor vitamina C, luteina i beta-karotena. Nadalje, šalica kuhanog špinata osigurava oko 100 % dnevnih potreba za vitaminom K, 65,6 % dnevnih potreba za folnom kiselinom te oko 40 % dnevnih potreba za magnezijem. Istraživači su u špinatu identificirali 13 različitih flavonoida koji imaju antioksidativno djelovanje. Upravo ovakav njegov nutritivni profil čini ga važnim saveznikom u zaštiti od karcinogenih i kardiovaskularnih bolesti, osteoporoze, te očuvanju zdravlja mozga i očiju.

6. Čokolada...

• Uzrokuje akne

Ovaj mit je dugo vremena zabrinjavao adolescente, međutim, hormonalne promjene u adolescentskoj dobi su uzrokom akni, a ne čokolada.

• Sadrži velike količine kofeina

Čokolada sadrži kofein, ali u jako malim količinama. Naime, razina kofeina je premala da bi izazvala ovisnost, ali ipak neka istraživanja ukazuju na blago opojne učinke čokolade – smanjenje stresa i osjećaj blage, bezopasne euforije – koji se vjerojatno mogu pripisati drugim bioaktivnim tvarima porijeklom iz čokolade.

• Izaziva ovisnost

Netočno – iako neki ljudi imaju jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često konzumiranje čokolade može postati navika koja osigurava užitak i mnogo energije, ali samo jedenje čokolade ne može postati ovisnost.

U Europi su u sedamnaestom stoljeću čokoladi pripisivali ljekovita svojstva i koristili je za liječenje tuberkuloze, vrućice i gihta, i naravno, za jačanje srca. Moderna znanost došla je i do molekularne podloge nekih od drevnih postavki otkrivši impresivan kemijski sastav čokolade koja obiluje fitokemikalijama s cijelim nizom povoljnih učinaka na zdravlje i boljitak čovjeka. Čokolada, posebice ona tamna, sadrži antioksidanse i polifenole za koje je utvrđeno da smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Čokolada može pomoći i u borbi protiv malignih bolesti, i, što je posebno interesantno, može djelovati kao supresor apetita. Teobromin, teofilin i kofein, bioaktivne komponente kakaa imaju snažno supresivno djelovanje na apetit, djelujući na centralni živčani sustav tako da smanjuju apetit i stvaraju osjećaj sitosti. Tamnija čokolada pri tome je bolja jer sadrži veću količinu kakaa, a samim time i više bioaktivnih nutrijenata.

7. Margarin je 'zdraviji' od maslaca

Dugo se vjerovalo da je margarin, jer ne sadrži masnoće životinjskog podrijetla, već one biljnoga podrijetla, bolji izbor od maslaca. Međutim, pri industrijskoj proizvodnji margarina, primjenom djelomične hidrogenacije nastaju transmasne kiseline, skupina nezasićenih masti koje su se pokazale izrazito štetnima za zdravlje čovjeka. Tijekom 1990-ih proveden je niz istraživanja koja su ukazala na štetan utjecaj transmasnih kiselina na razinu štetnog kolesterola i posljedično povećanje rizika od koronarne bolesti srca. Te spoznaje pridonijele su povratku maslaca na stolove.

8. Namirnice koje sadrže aditive loše utječu ili štete zdravlju

Iako često osuđivani, prehrambeni aditivi u procesima pripreme hrane imaju vitalnu ulogu, a i višestoljetnu tradiciju upotrebe. Tako su još Rimljani upotrebljavali sulfite za dezinfekciju posuda u kojima se čuvalo vino, a med koristili kao konzervans, Europljani su u 13. i 14. stoljeću slavili Marca Pola jer ih je upoznao sa začinima Istoka koji su poboljšali okus, do tada, poprilično 'bljutavih' jela, a putnici su na putovanjima do Novoga svijeta meso oblagali solju kako bi spriječili njegovo kvarenje.

Aditivi u hrani imaju vrlo važnu ulogu koja se često uzima zdravo za gotovo. Oni pomažu u održavanju svježine namirnica, očuvanju konzistencije, poboljšanju teksture, okusa, boje te nutritivnog profila. Agencija za hranu i lijekove (FDA) kada odobri uporabu pojedinog aditiva, kreira regulative koje definiraju svrhu i količinu aditiva koje se mogu upotrijebiti i namirnice u kojima se mogu koristiti. Svi aditivi koje je odobrila FDA posjeduju GRAS (Genrally Regarded As Safe) – status, odnosno prepoznati su kao proizvodi sigurni za zdravlje. U Europskoj uniji, kako bi se racionalizirao opseg aditiva koji su već u upotrebi te kako bi identifikacija aditiva bila što lakša, uveden je E- sustav numeriranja (tzv.E-brojevi). Prefiks E označava da se radi o aditivima koji su primjenjivi u Europi, a oznakom proizvođač garantira neškodljivost svojega proizvoda, odnosno aditiva.

9. Kruh, tjestenina i krumpiri debljaju

Navedene namirnice same po sebi nemaju izrazito veliku kalorijsku vrijednost. Činjenica da su bogate ugljikohidratima, a zbog vjerovanja da unos ugljikohidrata pogoduje debljanju, svrstala ih je na 'crnu listu' namirnica mnogih osoba koje nastoje smršavjeti. Ipak, prekomjeran unos ugljikohidrata jednako pogoduje debljanju kao prekomjeran unos kalorija iz bilo kojeg drugoga izvora – masti, proteina. U pravilno izbalansiranoj prehrani, pa tako i onoj kreiranoj za skidanje suvišnih kilograma, 55-60 % ukupnog energetskog unosa trebaju osiguravati ugljikohidrati, do 15 % proteini i maksimalno 30 % masti.

10. Nova super dijeta! Jedete, ne krećete se, a mršavite

Svjedoci smo da su posljednjih nekoliko godina mediji prepuni novih redukcijskih dijeta, a tržište zasićeno različitim suplementima koji '100 % uspješno' pomažu kod redukcije tjelesne mase. Marketing se uvukao u sferu zdravstva i, logično, zbunio one kojima su točne informacije itekako potrebne. No, uspješan i adekvatan plan za redukciju tjelesne mase podrazumijeva promjene životnog stila koje valja zadržati tijekom cijelog života. Uz promjene prehrambenih navika, nužna je tjelesna aktivnost i savjet liječnika ili nutricionista.

Ne nasjedajte na trikove ako dijeta obećava:

• Vrlo brze rezultate
• Tvrdnje koje zvuče predobro da bi bile istinite
• Postoji hrana koja je obilježena kao 'dobra' i 'loša'
• Konzumira se manje od 1000 kcal dnevno
• Potreban je točno određeni vitaminsko-mineralni proizvod za zagarantiran uspjeh
• Sugerira se izbacivanje osnovnih skupina nutrijenata (masti, proteina ili ugljikohidrata)
• Nedostaju dugotrajne randomizirane znanstvene studije koje bi dokazale učinkovitost i sigurnost dijete.

Objavljeno 29.10.2007.