Prije nekih četvrt stoljeća nije nam bilo na kraj pameti cijeniti povrće i voće koje smo kupovali na obližnjem placu, meso kod mesara porijeklom je bilo iz bliže nam okolice, hranjeno - a kako drugačije nego sijenom, žitom, kukuruzom i sličnim, a znalo se redovito naići i na domaća jaja po "kvartovskim" trgovinama od bakica iz predgrađa što su po dvorištima držale svoje kokice koje su slobodno kljucale crviće i bubice, komadiće kukuruza ili nekih drugih žitarica.

Kako su godine prolazile polako su artikli u dućanima i na tržnicama uz fenomenalan izgled s reklame dobivali i pridjeve ogromni, lijepi, svi mahom jednaki – bez ijedne točkice ili reckice – jer tko je vidio da su u trešnjama ili jabukama crvići poželjni gosti, a mrkva da može biti mala, grbava i kvrgava (sjećate li se još takvih?) i da se ne može modernim pomagalima lako guliti?!

Odjednom, došli smo do mliječno bijelog češnjaka uvezenog iz Kine, jednakih češanja, gore spomenute mrkve zamotane u foliju, velikih, žarko crvenih korjenova, bez traga mirisne zemlje i mirisa mrkve, grožđa velikih boba, a jagode već nekoliko godina uopće nemaju okusa, ali mogu po nekoliko dana stajati u zamrzivačima prije nego sagnjile, baš kao i jabuke, breskve koje se užasavam kupovati po trgovačkim centrima jer budu hladne, tvrde i bezukusne, čuvane danima u hladnjačama, na putu do naivnih kupaca. Naivnih ili platežno nemoćnih?

Vjerujem da i nisu toliko naivni jer gotovo svi znamo da više ne postoji hrana na policama naših trgovina koja nije označena nazivom "organsko", a da vuče to podrijetlo. "Organsko podrijetlo" skupo se plaća, teško se uzgaja i ne sadi se masovno za masovne potrebe, a nalazi se u malim vrtovima obrađenim rukama savjesnih seljaka koji su otkrili isplativost bio uzgoja i sve veću potrebu za njim.

Također, znanstvenici su nam dokazali u nekoliko nedavnih studija kako je bio ili organski uzgoj uspio voću i povrću osigurati veću količinu hranjivih sastojaka, vitamina (naročito C) i minerala naročito željeza, magnezija i fosfora. Dakako, bio uzgoj omogućuje konzumiranje čak 15 % manje štetnih nitrata koji se nalaze u umjetnim gnojivima koja su isplativija za uzgoj voća i povrća u masovnoj proizvodnji pa se zato češće koriste.

Mogu li velike korporacije vidjeti zaradu u bio uzgoju pa da i mi mali smrtnici uzmemo dio kolača – zdravlje, koje proizlazi iz zdrave prehrane? Mlijeko bio proizvođača čak je tri puta skuplje od mlijeka proizvedenog u velikim kompanijama stoga si ga većina stanovništva siromašnijih krajeva i zemalja ne može priuštiti. Zdrava hrana za sada je (većinom) za dobrostojeće obitelji ili pojedince, koji si mogu dozvoliti taj trošak ili, na žalost za one koji nemaju izbora poput alergičara (čijim su alergijama i pesticidi i teški metali u zemlji jedan od uzroka), male djece, beba i trudnica. Hm, a nekad smo je jeli svi.

Ipak, postoji i najnovija lista namirnica koja prilikom uzgoja apsorbira manju količinu pesticida pa se (ipak) može nabavljati u ne-organskoj varijanti. Riječ je o luku, avokadu, ananasu, mangu, papajama, bananama i općenito egzotičnom voću, šparogama, grašku, patlidžanima, brokuli, rajčicama, slatkom krumpiru, lubenicama, kiviju, kupusu, kukuruzu šećercu i grahu.

Namirnice koje su rizične zato što apsorbiraju najviše štetnih pesticida, koji dovode do nastanka mnogih bolesti, uključujući rak dojke i jajnika te uzrokuju slabljenje imuniteta su breskve, jabuke, paprike, celer, nektarine, jagode, kelj, salata, grožđe, mrkva, kruške i trešnje. Savjetujemo vas da ove namirnice potražite pod oznakom „organska hrana“ ili da ih kupujete na lokalnoj tržnici, od poznatog prodavača, koji u svome vrtu uzgaja salatu, ne šprica ju pesticidima ili jabuke iz voćnjaka kumice kod koje je kupovala i vaša mama, a prodaje jabuke pune točkica, nepravilna oblika, neugledne do bola, ali mirisne i bogate okusom od kojeg će vam zazubice rasti barem tjedan dana.

Globalizacija polako, ali sigurno uništava sve ono što je nekada bilo zdravo i ukusno u hrani, pakirajući je pritom u pakete i označavajući je etiketama. Sva jaja su nam označena kompjuterskim bar kodovima, sa kompletnim menijem dotične kokice nesilice i obaveznim "kaveznim uzgojem" (dakle ista ne vidi ni sunca ni mjeseca) dok jednostavno nema jaja sa oznakom da su jaja proizvedena na nekoj farmi gdje su koke slobodno trčale i kljucale žito od kojeg su nam kolači bili žuti pa smo ih barem jeli s dobrim razlogom.

Predlažemo i trend koji je vani u svijetu vrlo popularan, a u zadnje vrijeme se i kod nas uvodi – zakup dijela gradske neobrađene površine i uzgoj vlastite organske hrane. Ukoliko imate imalo slobodnog vremena, a želite i opuštenu rekreaciju ovo je idealno rješenje da spojite ugodno s korisnim.

Ostali – javite se bakama na selu, nonama po otocima i djedovima u Lici, sjetite ih se povremeno, a njima će biti drago da vas mogu opskrbiti blitvom iz vrta i šljivama iz voćnjaka koje već generacijama uzgajaju.

Objavljeno 06.07.2010.