Borilački sportovi su skupina sportova koja ima velik broj gledatelja, a o važnosti ovih sportova govori i podatak da na Olimpijskim igrama, čak 25% od ukupnog broja osvojenih medalja, dobivaju sportaši iz borilačkih sportova. U gotovo svim borilačkim sportovima, sportaši su klasificirani prema težini kako bi borbe bile što ravnopravnije u kontekstu tjelesne veličine, snage i agilnosti.

No, vrlo je čest slučaj da sportaši akutno smanjuju tjelesnu težinu u želji da upadnu u nižu kategoriju gdje će se boriti protiv lakših, manjih i slabijih protivnika. Unatoč nizu dokaza da rapidan gubitak kilograma ima niz negativnih učinaka na zdravlje, prevalencija (mjera zastupljenosti) agresivnih i štetnih postupaka za brzo smanjenje težine je vrlo visoka u većini borilačkim sportovima, kao što su hrvanje, judo, jiujitsu, karateu, taekwondou i boks.

No, iako nema dvojbe u negativne učinke rapidnog gubitka kilograma na fiziološke i zdravstvene parametre, utjecaj na natjecateljske performanse je ovisan o nizu drugih faktora, poput vremena u kojem je težina izgubljena, vremenu oporavka nakon vaganja te prehrani.

O učestalosti rapidnog gubljenja kilograma s ciljem "hvatanja kategorije" postoji niz studija koje potvrđuju da visokih 60-90% hrvača provodi ovu vrstu gubljenja kilograma. U judu taj postotak je sličan (63%), u jiujitsu 57%, karateu 70% i 63% u taekwondou. Većina sportaša, navode studije, skida u prosjeku 5-10% od ukupne težine i većina te kilograme skida u tjednu prije vaganja.

Među najčešćim metodama za rapidno gubljenje kilograma koriste se reduciran unos tekućine, korištenje sauna, plastična odijela za pojačano znojenje, smanjen energetski unos, post u danu prije vaganja te smanjen unos ugljikohidrata i masti. Agresivnije metode koje se koriste su povraćanje, laksativi i diuretici. No, upravo su diuretici zabranjeni od Svjetske antidopinške agencije, a većina slučajeva padanja doping testova u borilačkim sportovima jest upravo zbog diuretika.

Psihološki učinci rapidnog gubljenja kilograma

Među fiziološkim učincima koje rapidno gubljenje kilograma ima na sportaša bilježe se smanjenje kratkoročnog pamćenja, snage, koncentracije i samopouzdanja, kao i povećana zbunjenost, bijes, umor, depresija i izolacija, koji svi mogu negativno utjecati na sportske performanse.

Primjerice, smanjeno kratkoročno pamćenje može utjecati na sportaševu sposobnost da slijedi trenerove upute prije borbe. Isto tako, nedostatak koncentracije i fokusa može utjecati na sposobnost sportaša da se bori protiv distrakcija tijekom natjecanja, što rezultira lošim performansama.

Nisko samopoštovanje može dovesti do teškog ulaska u borbu, pogotovo protiv težih protivnika. Zbunjenost može negativno utjecati na sposobnost donošenja odluka tijekom borbe, a bijes može dovesti do gubitka kontrole i, unatoč važnosti agresivnosti u borilačkim sportovima, prekomjeran bijes može povećati broj izvedenih nedozvoljenih poteza. Depresija i izolacija mogu dovesti do poteškoća u provođenju rigoroznih treninga.

Dodatno, kod hrvača je čest slučaj s poteškoćama s prehranom i različitim poremećajima. Studije potvrđuju da čak 10-20% hrvača ima probleme s kontrolom unosa hrane, a postotak raste na 30-40% u periodu nakon natjecanja.

Stalna pažnja koja se pridaje tjelesnoj težini u ovom sportu povećava opasnost od razvoja prehrambenih poremećaja poput prejedanja, anoreksije i bulimije, a rizik je kod žena veći nego kod muškaraca. Očekivano, učestalost pretilosti je puno viša kod bivših boraca nego kod drugih sportaša koji tijekom svojih natjecateljskih karijera nisu imali praksu rapidnih gubitaka kilograma.

Fiziološki učinci rapidnog gubljenja kilograma

Većina provedenih studija potvrđuje da rapidno gubljenje kilograma smanjuje i aerobne i anaerobne performanse. Pad aerobnog kapaciteta je povezan s dehidracijom, smanjenim volumenom plazme, povišenim srčanim otkucajima, poremećaju u ravnoteži elektrolita, nepovoljnom i poremećenom termoregulacijom i padom mišićnog glikogena, smanjene anaerobne sposobnosti su prvenstveno povezane s niskom razinom glikogena i poremećaju u razinama elektrolita.

Čini se da rapidno gubljenje kilograma ne utječe izravno na maksimalnu snagu, iako je potvrđeno da kronično skidanje i vraćanje kilograma ima negativan utjecaj na priljev snage tijekom pripremne sezone.

Srećom, kako nakon vaganja većina sportaša ima između nekoliko sati i do cijeloga dana do natjecanja, većina uspije vratiti izgubljene kilograme i ponovo se rehidrirati što im direktno i popravlja i aerobne i anaerobne kapacitete.

Studije potvrđuju da, kad se govori o povezanosti rapidnog gubitna kilograma s rezultatom borbe, nema značajne povezanosti tih parametara, osim u slučaju sportaša koji nemaju ranija iskustva s rapidnim gubljenjem kilograma. To sugerira da postoje fiziološke adaptacije koje sportaši s iskustvom u ovakvoj vrsti gubljenja kilograma koriste kako ne bi izgubili na snazi niti ugrozili sportske performanse.

Umjesto zaključka

Dakle, iako nema direktne povezanosti rapidnog gubitka kilograma s rezultatom borbe, potvrđene su zdravstvene opasnosti koje ovaj način gubljenja kilograma ima kod sportaša. Kako bi se to izbjeglo postoji niz strategija koje se savjetuju borcima:

• preporučuje se postupni gubitak kilograma (1kg/tjedno) umjesto rapidnog gubljenja kilograma u kratkom periodu
• kod gubitka kilograma savjetuje se maksimalno topljenje masnoga tkiva uz očuvanje mišićne mase i izbjegavanje dehidracije
• ne savjetuje se skidanje više od 5% ukupne tjelesne težine
• ne savjetuje se, kad se govori o udjelu masti, spuštanje niše od 5% za muškarce i 12% za žene
• tijekom perioda skidanja kilograma treninga snage i suplementacija s BCAA mogu pomoći
• ne savjetuje se provođenje dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata jer one mogu utjecati na fizičke performanse
• ne savjetuje se rapidno gubljenje kilograma, dehidracija i smanjen unos ugljikohidrata ako sportaš između vaganja i borbe ima manje od 3 sata
• u periodu nakon vaganja sportašima se savjetuje veću količinu ugljikohidrata, tekućine i elektrolita. Kreatin je također pogodan ako između vaganja i borbe postoji duži period.

Stoga, iako rapidno gubljenje kilograma nema neke negativne učinke na sportske performanse u borbi za koju se sportaš priprema, ipak ova metoda "hvatanja" kategorije nije preporučljiva zbog niza fizioloških i fizičkih negativnih učinaka koje ostavlja na sportaševo tijelo i psihu.

Također, dugoročno gledano, ugrožavanje zdravlja, mogući poremećaji prehrane u postnatjecateljskom periodu i niz drugih rizika koji se ovim metodama povećavaju ne idu u koristi ovoj praksi pa se savjetuje gubljenju kilograma pristupiti sigurnije, sustavnije i kroz duži period.

Reference:

• Artioli GG, Gualano B, Franchini E, Scagliusi FB, Takesian M, Fuchs M, Lancha AH. Medicine Science of Sports and Exercise. 2010, 42: 436-442. (Link)
• Artioli GG, Iglesias RT, Franchini E, Gualano B, Kashiwagura DB, Solis MY, Benatti FB, Fuchs M, Lancha Junior AH. Journal of Sports Science. 2010, 28: 21-32. (Link)
• Burke LM, Cox GR. Combat Sports Medicine. 1st edition. 2009, London: Springer-Verlag, 1-20. (Link)
• Filaire E, Rouveix M, Pannafieux C, Ferrand C. Journal of Sports Science and Medicine. 2007, 6: 50-57. (Link)
• Fogelholm M. Sports Medicine. 1994, 18: 249-267. (Link)
• Horswill CA. Combat Sports Medicine. 1st edition. 2009, London: Springer-Verlag, 21-40. (Link)
• Langan-Evans C, Close GL, Morton JP. Strength Cond Journal. 2011, 33: 25-39. (Link)
• Saltin B. Journal of Applied Physiology. 1964, 19: 1114-1118. (Link)

Objavljeno 06.07.2016.