Triatlon je izrazito moderan i jedan od najbrže rastućih sportova današnjice koji se sastoji od 3 discipline: plivanja, vožnje bicikla i trčanja. Zvuči poprilično jednostavno. No kad sva ta tri sporta pokušate spojiti, dodate im tranzicije, počnete voditi brigu o logistici i taktici, početna predodžba se brzo mijenja.

Poredak disciplina je uvijek isti, samo su udaljenosti različite. Osim klasičnog triatlona postoje i razne izvedenice ovog sporta, gdje se pojedine discipline zamjenjuju alternativnim sportom, međutim njihova je popularnost znatno manja. Od svojih početaka triatlon svakim danom privlači sve više poklonika, te je danas jedan od najbrže rastućih sportova u svijetu.

Ta se spektakularnost može pripisati činjenici da je triatlon sport za ljude svih dobnih skupina, svih razina sportske pripremljenosti, ne poznaje spolne granice i uključuje ljude iz svih razina društva. Triatlon je uistinu za svakoga i nudi jako puno za sve one koji se odluče pokrenuti i promijeniti svoj način života.

Discipline u triatlonu

Ako promatramo energetsku komponentu, triatlon spada u grupu aerobnih sportova. Opisujemo ga kao sport izdržljivosti i kao takav najviše privlači upravo sportaše koji uživaju u dugim aerobnim aktivnostima. Budući da zahtjeva iznimnu fizičku i psihičku snagu često se zna reći da je najteži sport koji danas poznajemo (ako uzmemo u obzir komponentu izdržljivosti i energetsku potrošnju mišića).

Prema pravilniku Hrvatskog triatlon saveza, za seniore postoje sljedeće udaljenosti natjecanja na triatlonskim utrkama:

Olimpijski triatlon je disciplina koja je priznati olimpijski sport (od Sidneya 2000. godine kada ga je pratilo preko 120 000 gledatelja uz stazu).

Pod okriljem World Triathlon Corporation (WTC) odvijaju se i Ironman natjecanja na udaljenostima 3,8 km - 180 km - 42,2 km kao i popularni poluironman na dvostruko kraćoj distanci (1,9 km - 80km - 21km).

Povijest

Počeci triatlona datiraju iz daleke 1920. godine kada su se u Francuskoj održavale utrke pod nazivima "Les trois sports" (3 sporta), "La Course des Débrouillards" (utrka snalažljivih) "La course des Touche a Tout" (utrka koja se dotiče svega). Utrke su se održavale svake godine u gradovima Joinville le Pont, Meulan i Poissy.

Danas se ove utrke održavaju svake godine blizu mjesta Joinville le Pont, u Meulanu i u Poissyu. 1920. godine časopis 'L´Auto' je izvijestio o utrci koja se sastojala od 3 km trčanja, 12 km bicikle te plivanja preko kanala Marne.

Nakon tih godina triatlon nije bio organiziran, odnosno nije bilo podataka o natjecanjima, sve do natjecanja ‘Mission Bay Triathlon’ održanog 25. rujna 1974. godine. Taj se datum danas bilježi kao početak modernog triatlona. Četiri godine kasnije prvi Ironman triatlonci prošli su ciljnu liniju u vremenu od 11:46.58h u utrci na Havajima.

Plivanje

Da bi bili dobar triatlonac ne morate briljirati u sve tri discipline. Većina triatlonaca ima disciplinu koja im ne leži najbolje, međutim da bi popravili ukupni rezultat potrebno se u treningu fokusirati upravo na ovu najslabiju točku. Tako ćete najviše napredovati.

Plivanje je od strane zdravstvenih i sportskih djelatnika prihvaćeno kao gotovo savršena aktivnost za poboljšanje aerobnog kapaciteta, fleksibilnosti, snage, koordinacije, a koja pritom zbog medija u kojem se odvija, ne opterećuje zglobove.

Od sva tri sporta sa kojima ćete se susresti u triatlonu, plivanje je tehnički najzahtjevnije te stoga najčešće iziskuje i najviše treninga. Za razliku od npr. trčanja, pokreti koje koristimo u plivanju nisu prirođeni, te sam boravak u bazenu i plivanje nisu dovoljni kako bi se poboljšala tehnika.

Kažu da vrhunski plivači imaju efikasnost od 9% - toliko se potrošene energije pretvara u gibanje prema naprijed, dok se ostatak troši za svladavanje otpora u različitim oblicima. Loši plivači pretvaraju svega 2% napora u gibanje prema naprijed. Zato valja naučiti kako dobro i efikasno plivati i izbjeći te sile.

Naučiti ispravno plivati u odrasloj dobi poprilično je teško. Zbog toga dio triatlonaca odustaje od pokušaja ostvarivanja velikog napretka u plivačkom segmentu ili pak počinju s velikim volumenom plivačkih treninga u nadi da će doći do poboljšanja.

Ipak, kondicija nije glavni razlog slabijeg plivanja kao niti nedostatak plivački specifične snage. Najčešći razlog je slabija tehnika plivanja. Zato bi slabiji plivači trebali biti maksimalno koncentrirani na svaki zaveslaj prilikom plivanja, a pri tome mogu pomoći i određeni alati (peraje, lopatice, trake).

Kako bi što bolje unaprijedili svoje plivačko umijeće valja poslušati sljedeće savjete:

• Upotrebljavajte različite tehnike plivanja prilikom treniranja- razviti ćete različite mišićne skupine i dobiti bolji osjećaj za vodu kao medij.
• U trening uključite brze intervale- u utrci su česti intervali kada treba pojačati tempo (npr. kod starta).
• Pratite trening periodičkim testovima - pomoću broja otkucaja srca ili np. 10x100 s 30 sek pauze.
• U trening uključite i vježbe plivanja u otvorenim vodama - potrebno je biti spreman za start, za navigiranje prema bovi i oko bove.
• Budite uporni- pozitivni pomaci najviše će doći do izražaja ako budete uporni u treningu.
• Najbolji napredak postići će se s barem 3 treninga plivanja tjedno - jedan trening visokog intenziteta (intervali), jedan trening koji uključuje plivanje različitim stilovima i jedan trening koji uključuje dužinu.
• Ukoliko imate mogućnosti plivajte pod nadzorom obučenog trenera, individualno ili u grupi.

Biciklizam

Biciklistički dio triatlonske trke stavlja pred organizam jedinstvene fiziološke i biomehaničke zahtjeve te se itekako razlikuje od biciklizma zasebno. Za razliku od plivanja biciklizam se smatra sportom u kojem motorička vještina ima malu ulogu za ishod, ali čak i u biciklizmu razvoj vještine nudi potencijal za poboljšavanje rezultata i smanjenje stope ozljeđivanja.

Izuzetna bitna stvar kod biciklizma u triatlonu je odabir samog bicikla. Za triatlonska natjecanja preporučuje se cestovni bicikl, iako ni brdski, treking ili neki treći nisu zabranjeni.

Prema pravilima bicikl na distancama supersprint, sprint i olimpijskog triatlona ne bi smio imati aerobarove, barem ne one koji su dulji od najudaljenije točke ručica kočnice te, ako postoje, moraju biti spojeni međusobno u sredini. Na utrkama dugog triatlona odnosno Ironmana i Poluironmana dozvoljeni su i triatlonski odnosno kronometarski bicikli.

Budući da su dionice na biciklu relativno duge, valja također naći pravilan položaj na biciklu kako bi vožnja bila što udobnija i kontrolirana, te kako bi se što više smanjio stupanj otpora. Najbolje je odgovarajuću aerodinamičku poziciju na biciklu potražiti isprobavanjem-započinjanjem vožnje u udobnom, relativno uspravnom položaju te postupno spuštati svoj položaj obraćajući pažnju na udobnost, položaj leđa i mogućnost stvaranja odgovarajuće snage prilikom pedaliranja.

"DRAFTING"

Termin "drafting" ili "draftanje" označava vožnju neposredno iza vozača koji se nalazi ispred kako bi se smanjio otpor zraka. Rezultat je brža vožnja uz manji utrošak energije nego da se vozimo sami. Procjenjuje se da se količina utrošene snage smanjuje za 25% da bi se održala ista brzina prilikom vožnje u zavjetrini naspram samostalne vožnje. Korist je to veća što je viša brzina vožnje i što je više vozača ispred.

Trčanje

Od sva tri sporta u triatlonu, trčanje je najviše stresno za tijelo i za mnoge triatlonce najteža disciplina. Trčanje je također disciplina koja uzrokuje najviše ozljeda, bez obzira radi li se o početnicima ili iskusnim trkačima ili triatloncima.

Trčanje je posljednja od tri discipline u triatlonu. Kada započinjemo trkači segment utrke iza nas se već nalaze plivačke muke, maksimalan trud na biciklu, dvije odrađene tranzicije. Noge su tvrde i polako nestaje energije. Iz tog razloga trčanje djeluje kao najteža disciplina.

Bilo kako bilo tu se najčešće određuju pobjednici utrke i zato je dobro biti trkački pripremljen i osjetiti zadovoljstvo prestizanja natjecatelja bržih u prethodim segmentima utrke.

Ukoliko ste početnik u trčanju i trčanje vam nije jača strana krenite polako i budite strpljivi. Tijelo se mora adaptirati na novu aktivnost. Broj kilometara tjedno dižite polako. Uobičajeno pravilo je da se tjedna kilometraža povećava za 10%.

Tranzicija

Većini triatlonaca tranzicija predstavlja 4. disciplinu i da bi ju izveli brzo i efikasno korisno je u trening uključiti i trening tranzicije. Na tipičnim natjecanjima ITU Svjetskog kupa triatlonci obave tranziciju s bicikla na trčanje za otprilike 15-20 sekundi dok najiskusniji rekreativci izgube i do dvije minute po tranziciji. Dakle, tu se krije čisto dobivanje vremena koje je teško nadoknaditi trčanjem.

Kod prve tranzicije kada prelazimo s plivanja na bicikl redoslijed radnji je otprilike sljedeći: skinite kapu, naočale za plivanje i odijelo za plivanje. Iako se rukavice i čarape mogu činiti potrebnima, njihovo oblačenje jako produljuje vrijeme tranzicije. Kako bi se smanjilo petljanje oko odjeće, poželjno je nabaviti triatlon dres u kojem se može i plivati.

Kaciga se ostavlja na biciklu naopako kako bi se lako primila i zakopčala na glavu. Iskusni triatlonci sprinterice pričvršćuju za pedale kako bi u trku mogli samo uskočiti u njih. Kako bi sprinterice ostale u vodoravnom položaju koriste se gumice koje će kasnije kad zapedalirate jednostavno puknuti.

Čim dotrčite do bicikla prvo stavite sunčane naočale pa zatim kacigu koju je obavezno zakopčati u tranziciji. Krenite trčati s biciklom i u trku skočite na bicikl. Nađite pravi trenutak kad ćete staviti noge u cipele i zakopčati ih.

Druga tranzicija označava prelazak s bicikla na trčanje. Prije dolaska u tranziciju potrebno je odvezati biciklističke cipele, izvaditi noge iz njih za vrijeme vožnje tako da dok dođete do linije možete lako sići s bicikla. Opremu za trčanje poželjno je minimalizirati kako bi oblačenje bilo što brže i jednostavnije. Obucite tenisice dok stojite, dok ostalu opremu (kapu, naočale i sl.) stavite na sebe dok već trčite. Pokušajte se naviknuti i na to da trčite bez čarapa jer će vam to uštedjeti mnogo vremena u tranziciji. Naravno, to neće biti jednostavno i velika je vjerojatnost da ćete dobiti žuljeve. Kako bi to spriječili pokušajte koristiti vazelin ili baby pudere.

Oprema u triatlonu

U triatlonu se koristi uglavnom klasična oprema za tri sastavna sporta.

Kod plivanja to su kupaće gaće (za trening ili ispod dresa), triatlonski dres, naočale za plivanje i kapica. Moderni triatlonski dresovi izrađeni su od brzo sušećih materijala koji svojim karakteristikama i dizajnom omogućavaju najbolje rezultate kod plivanja. Osim toga smanjuju otpor zraka pri vožnji bicikla, te dizajnom uloška ne smetaju pri trčanju.

Naočale za triatlon slične su običnim plivačkim naočalama, samo imaju mekši obrub oko očiju kako prilikom masovnih startova ne bi došlo do povreda, imaju širi vidni kut i prilagođene su za dugotrajnije nošenje.

Za dionicu bicikla potrebni su vam bicikl, kaciga, sprinterice i triatlonski dres ili biciklistička majica dok su za trčanje potrebne samo tenisice. Kod tenisica je poželjno da nemaju vezice ili da imaju tzv. " lace locks".

S obzirom na sve što smo naveli možemo zaključiti da je triatlon iznimno zahtjevan i težak sport koji traži puno treninga i odricanja. Vrhunski triatlonci dnevno odrade 5-6 sati treninga, a ponekad i više, i samo je uz takav pristup moguće ostvariti vrhunske rezultate.

Ukoliko se triatlonom namjeravate baviti rekreativno, onda će to biti puno jednostavnije. Nađite neki triatlon klub, krenite polako i ono najvažnije, uživajte u svakom odrađenom kilometru.

Objavljeno 12.04.2013.