Bez obzira koliko netko ima staža u ovom sportu, prije ili kasnije dođe do zasićenja, gubitka motiva za trening i posljedičnog gubitka nabrijanosti i žara za trening. Smatrate li da se s time nikada niste susreli, smatrajte se sretnom manjinom, a s druge strane očekujte da će se to kad-tad dogoditi. Gubitak motivacije je možda jedina poveznica između vježbača početnika i drugog ekstrema - natjecatelja.

Svi znamo na što se otprilike pojam motivacije odnosi, ali ako se zagledamo malo dublje, motivacija je prilično kompleksan pojam. Po jednoj od definicija, motivacija je psihološki kompleks koji pospješuje i usmjerava ponašanje. To je unutarnji pokretač ili neurološki proces koji se ne da direktno promatrati, već se ogleda u vanjskom ponašanju.

Bitno je razlikovati dva tipa motivacije:

1. Intrinzična motivacija - pozitivan osjećaj zadovoljstva; implicira istinsku ljubav prema iskustvu treninga i osjećaj zadovoljstva za vrijeme njegovog trajanja
2. Ekstrinzički motivirano ponašanje - angažiranje oko nečega da bi se dobila neka nagrada; u našem slučaju nagrada bi bila rezultat treninga: skladno, snažno, masivno, izdefinirano, oku ugodno tijelo! Ovaj oblik motivacije ne uključuje nužno uživanje ili ljubav prema samom procesu koji nas dovodi do rezultata.

Ova dva oblika motiviranog ponašanja se ne suprotstavljaju (kako se na prvi pogled može činiti), nego su međusobno isprepleteni i nadopunjuju se u tzv. konceptu internalizacije. Zajednička poveznica u oba slučaja je da se osoba nečim bavi zbog vlastitog zadovoljstva i ispunjenosti, a ne da bi ispunio nečija tuđa očekivanja.

Tu možemo naći i poveznicu zašto su djeca ambicioznih roditelja koji ih gledaju kao svoj projekt nesretna i sama po sebi nemotivirana za aktivnost (sport) kojom se bave zbog tuđih (roditeljskih) ambicija.

Pojedinci koji inicijalno pokazuju intrinzičnu motivaciju imaju više šanse da se dulje vremena zadrže u vježbanju (kontinuitet!) od onih koji je nemaju. Intrinzična motivacija je najs(p)retniji splet faktora posloženih u glavi koji kao rezultantu daju perpetuum mobile učinak. Drugim riječima, takve osobe su treningoholici. Normalno da je svakom bitan rezultat, ali intrinzički motivirani pojedinci već na samom treningu dobivaju nagradu u obliku, jednostavno - gušta!

Što, dakle, ako nemate motivaciju, a svejedno biste htjeli taj veliki, potkovasti triceps...Ili pak leđa ko ormar...ili masivne trapove...podlaktice kao Popeye...ili...ili pak sve to u kompletu kao što bi propisno motivirani vježbač i želio?

Evo nekoliko prijedloga za prevladavanje (ili bolje prevenciju) gubitka motivacije:

1. Postavite ciljeve

Ciljevi nisu ništa drugo nego snovi s datumom. Ako nešto želimo postići, a ne definiramo do kada će se to desiti, sve ostaje na željama, tj. snovima. Naravno, potrebno je biti realan i odrediti kratkoročne, realistične (ostvarive) ciljeve. Tako nanizani (i ostvareni) kratkoročni ciljevi će nas jedan za drugim dovesti do glavnog, dugoročnog cilja. Odredite sami svoj individualni dugoročni cilj (npr. sljedeće ljeto forma za plažu, do xx događaja izgubiti xx u struku, ili priprema za točno određeno natjecanje u nekoj od kategorija u fitnessu ili bodybuildingu za one sa nešto dužim stažom u treningu) i nemojte se iznevjeriti.

2. Trenirajte s partnerom

I go - you go sistem je vrlo učinkovit za motivaciju, a kao bonus dobivamo i efikasnije provedeno vrijeme u treningu. Samo, oprezno s pauzama da se trening ne pretvori u "druženje" pa ćemo onda imati suprotni efekt!

3. Motivirajte se

U dane kad vam se ne da krenuti na trening, od pomoći može biti neki motivacijski video kojih je internet prepun. Samo, mudro birajte izvor takvih videa (npr. "Awkward Gym Moments" nije najbolji izbor!). Kao bonus, možete dobiti koju ideju za dobar trening, da se odmaknete od ustaljene rutine i prekoračite taj plato na kojem ste eventualno zapeli.

4. Mjerenje

Mjerenje može biti vrlo moćno motivacijsko sredstvo. Za one kojima je primarni cilj izgubiti višak masnog tkiva, mjerenje opsega trakom na specifičnim mjestima i primjetno smanjivanje opsega npr. struka može djelovati izuzetno motivirajuće.

Još bolja je motivacija smanjenje %BF izmjereno kaliperom. Za one, pak, kojima je cilj dobivanje mišićne mase, povećavanje opsega pojedinih mišića će sigurno biti dobra motivacija. Treba napomenuti da je ovo dobar način motivacije, ali ne i mjerodavan pokazatelj napretka, jer ne uzima u obzir simetriju i proporcije.

5. Vaga

Iako je ne volim uzimati kao mjerilo, vaga je još uvijek većini velika motivacija. Očiti nedostatak je što ne pokazuje (kao ni BMI) o kojoj se vrsti tkiva radi.

6. Slikajte se

Neka vam netko napravi kvalitetne fotografije prije nego krenete sa nekim režimom iz nekoliko kuteva. Zatim, u istim uvjetima (ista rasvjeta i na istom mjestu), ponovite photo session. Možete na te sessione koji će uslijediti gledati kao na kratkoročne ciljeve, tj. datume do kojih treba postići određene jasno definirane promjene.

7. Dnevnik treninga

Vodite dnevnik treninga (training log). To je jednostavno tablica sa relevantnim podacima za trening (koja mišićna skupina, koje vježbe, koliko serija i ponavljanja, kolike su pauze između serija,itd.).

Analizirajući takvu tablicu kroz neko vrijeme možemo vidjeti svoj napredak, što je samo po sebi motivirajuće. S druge strane, ako se ne vidi napredak, može se zaključiti što treba mijenjati kako bismo se pomaknuli s te mrtve točke, što je također korisno.

8. Osobni trener

Last, but not least - angažiranje osobnog trenera. U radu s dobrim osobnim trenerom ne možete biti drugo nego motivirani. Tu nema lutanja, idete direktno, vođeni ka svome cilju. Nema ni zabušavanja jer vas netko usmjerava i "tjera" za cijelo vrijeme treninga.

Osobito je ova varijanta motivacije dobra za osobe bez intrinzične motivacije, a koje su svjesne potrebe da sa svojim tijelom moraju nešto promijeniti. Često ljudi odustaju od treninga jer im postane dosadno. Naravno, da je shvatljivo da ako je nešto dosadno, ne može motivirati da se time nastavimo baviti. Osobni trener tu ima nezamjenjivu ulogu u osmišljavanju programa koji će biti zanimljiv klijentu, a istodobno mu donositi željene rezultate te ga voditi ka cilju.

Osobno smatram da osnovna motivacija koja nas treba voditi je rezultat toga što radimo. Npr. trening u teretani, osobito ako nemate puno znanja o istom, može postati dosadan, ali uz malo informiranja proširit ćete paletu vježbi na treningu.

Na kraju se moram osvrnuti na vježbanje u grupi kao jedan oblik motivacije. Mnogo je pristaša grupnih cupkajućih programa (bez ikakvog opterećenja), koji sudionicima daju privid da su sa sobom radili nešto korisno jer su se uspuhali i oznojili. Osim toga tu je i grupa koja te "gura" pa si motiviran. Na žalost, takvi programi su muscle-loss programi koji narušavaju primarni cilj svakoga - čvrsto, utegnuto tijelo. Stvar pogoršava činjenica da se gubi "na vagi" što neupućenog dodatno motivira.

Neusporedivo bolja varijanta grupnog treninga (ako vam baš treba grupa za motivaciju) je crossfit tip treninga koji puno i efektivnije koristi vrijeme, mada ni taj trening nije lišen mana i raznih kontroverzi.

Eto, nakon toliko nabrojanih načina na koji se osoba može motivirati, sve isprike za neodlazak na trening padaju u vodu!

Objavljeno 11.07.2017.