Bavljenje sportom donosi brojne povoljne učinke na ljudsko zdravlje. Opće je poznata činjenica da uključivanje u neki oblik bavljenja sportom od malih nogu pomaže pravilnom rastu i razvoju, stjecanju zdravih navika, izgradnju osobnosti i boljoj organizaciji vlastitog vremena.

Žlijezde s endokrinim izlučivanjem

Jedna od glavnih prednosti bavljenja sportom jest očuvanje zdrave ravnoteže rada i funkcioniranja žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, tj. endokrinih žlijezda. Pravilan rad hormona, glavnih proizvoda endokrinih žlijezda je presudan, kako u očuvanju općeg zdravlja, tako i postizanja željenih sportskih rezultata.

Najvažnije žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem obuhvaćaju hipofizu, štitnjaču, nadbubrežne žlijezde i spolne žlijezde. Središnja žlijezda je hipofiza koja dinamikom svoga rada nadzire rad svih ostalih žlijezda i čiji je utjecaj presudan na održanju zdravog hormonalnog miljea.

Prekomjeran ili nedovoljan rad samo jedne od endokrinih žlijezda može dovesti do ozbiljnih bolesti koje često imaju utjecaj na poremećenu funkciju cjelokupnog organizma, a u slučaju kasnog prepoznavanja, moguće su i smrtne posljedice. Poremećaj u radu endokrinih žlijezda ima uvelike nepovoljne učinke na kardiovaskularni sustav, a može dovesti i malignih bolesti, koji također čine prevelik udio u smrtnosti u suvremenom čovječanstvu.

Najčešće bolesti endokrinih žlijezda kod sportaša

Neosporna je činjenica da su sportaši natprosječno zdraviji u odnosu na opću populaciju i to je najvećim dijelom posljedica usvojenih zdravih životnih navika i veće angažiranosti u provođenju zdrave prehrane. Koje bi to onda bile najčešće bolesti iz područja sportske endokrinologije, koje pogađaju mlade i aktivne sportaše?

Poremećaji funkcije štitnjače

Nakon sportskih ozljeda, koje ipak u sportu drže vodeći uzrok obolijevanja, definitivno prednjače poremećaji funkcije štitnjače, koji češće pogađaju žene. Najčešći među njima je autoimuna bolesti štitnjače, poznata i pod imenom Hashimotoov tireoiditis s posljedičnim razvojem hipotireoze.

Njen podmukli razvoj koji puta otežava pravovremeno postavljanje dijagnoze. Klinički se manjkav rad štitnjače očituje kroničnim umorom, prirastom na tjelesnoj težini, poremećajima menstrualnih ciklusa, usporenom probavom, lošijom tolerancijom hladnoće, poremećajima raspoloženja. Navedeni simptomi i znakovi hipotireoze kratkoročno ne dovode do fatalnih ishoda, no u značajnoj mjeri remete kvalitetu života i onemogućuju kvalitetno treniranje, što ima za posljedicu lošije sportske rezultate. Kod ispravno postavljene kliničke sumnje, dijagnostika je u biti vrlo jednostavna.

Dijagnozu hipotireoze postavljamo na temelju povišenog nalaza TSH (tireostimulacijski hormon), uz nerijetko snižene periferne hormone-tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Dodatnu pomoć u dijagnostici predstavljaju antitijela na štitnjaču – antiTPO (antitijela na tireoidnu peroksidazu) i antiTg (tireoglobulinska antitijela). Liječi se uzimanjem nadomjesne terapije – levotiroksina i po postizanju optimalne regulacije u hormonskom statusu štitnjače nema razlike između oboljele osobe i druge potpuno zdrave osobe.

Nakon hipotireoze u sklopu Hashimotoovog tireoiditisa po učestalosti slijedi Gravesova ili Basedowljeva bolest, koja je najčešći uzrok pojačanog rada štitnjače, odnosno hipertireoze.

Klinički se manifestira prekomjernom aktivnošću sveukupnog metabolizma, poput prekomjernog znojenja, gubitka na tjelesnoj težini unatoč vidno pojačanom apetitu, ubrzanog rada srca, izbočenja jedne ili obje očne jabučice (egzoftalmus), tremora ekstremiteta, lošijeg podnošenja topline/vrućine, pojačane nervoze, ubrzane probave, različitih poremećaja menstrualnog ciklusa.

Iako je zbog jasnije simptomatske manifestacije hipertireozu znatno lakše prepoznati, ipak je potrebno potkrijepiti nalazima hormona, kada je očekivana snižena do suprimirana vrijednost TSH, uz koji puta višestruko povišene vrijednosti perifernih hormona (T3 i T4). Uz već spomenuta antitijela, dodatnu pomoć dijagnostici predstavlja antitijelo na TSH receptor (TRAb), specifično za hipertireozu.

Liječenje se provodi antitireoidnim lijekovima (tireostaticima), operacijom ili radioaktivnim jodom. Među poznatim sportašicama koje su se nosile s Gravesovom hipertireozom su olimpijska pobjednica i višestruka svjetska prvakinja i pobjednica svjetskog kupa u skijanju – Janica Kostelić i višestruka svjetska prvakinja u atletskom skoku u vis – Blanka Vlašić.

Poremećaji funkcije spolnih hormona

Druga najčešća skupina endokrinoloških poremećaja koja pogađa mlade sportašice i sportaše su poremećaji funkcije i metabolizma spolnih hormona. Kod žena se spomenuti metabolički poremećaji klinički očituju poremećenim menstrualnim ciklusima, od oligomenoreje (neredovitih menstrualnih ciklusa) pa do amenoreje (potpunog izostanka menstrualnih ciklusa u trajanju duljem od 6 mjeseci). Zatim daljnje manifestacije uključuju sindrom policističnih jajnika koji također mogu imati nepovoljan učinak na redovitost menstrualnih ciklusa.

Kod muškaraca se poremećena ravnoteža spolnih hormona očituje smanjenim libidom i smetnjama potencije. Posredno se poremećena ravnoteža spolnih hormona može manifestirati i poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, uvjetujući time i pojavu smanjene osjetljivosti na hormon inzulin (glavni regulator metabolizma šećera u krvi), čime dovodi do kliničkog entiteta poznatog kao inzulinska rezistencija.

Ono što dodatno nepovoljno utječe na hormonalnu ravnotežu spolnih hormona je uzimanje različitih supstanci na bazi kortikosteroida i testosterona, čime se narušava dotadašnja ravnoteža, a s ciljem neetičnog postizanja boljih sportskih rezultata. Nedostatna sigurnost i nepoznato porijeklo brojnih stimulativnih supstanci nose dodatne zdravstvene rizike, uključivo i preranu smrt. 

Sportska endokrinologija 

Sportska endokrinologija je nova znanstvena disciplina, čija je glavna zadaća prepoznavanje, dijagnostika i liječenje najčešćih poremećaja rada endokrinih žlijezda u profesionalnih i rekreativnih sportaša. Osim u spomenutom, značaj sportske endokrinologije je znanstveno utemeljenim spoznajama i kliničkim iskustvom, jasno i nedvosmisleno ukazati na sve prednosti bavljenja sportom.

Također je njen veliki značaj u sprječavanju i liječenju poremećaja rada endokrinih žlijezda do kojih može doći upravo uslijed bavljenja sportom, što je u manjoj mjeri izraženo u rekreativnom sportu, a puno više u profesionalnom sportu.

Pritisci kojima su najčešće mladi i perspektivni sportaši u svom profesionalnom razvoju izloženi, imaju potencijalno opasne posljedice po fizičko zdravlje, što dovodi do prerane smrti.

Tekst je napisan u suradnji s Poliklinikom Perić - Staničić.

Objavljeno 28.02.2019.