O ovom ozbiljnom problemu ima toliko literature da bi se mogla napisati posebna knjiga! Brojnim istraživačkim radovima potkrijepljena je tvrdnja da dehidracija kobno djeluje kako na fizičke tako i na mentalne sposobnosti vrhunskih športaša. Tako je primjerice ispitano 11 dobrovoljaca na gubitak vode u visini od 2% tjelesne mase.

Pokus je proveden prema svim znanstvenim principima;  definitivno je utvrđena umanjena sposobnost memoriranja, umanjena sposobnost računanja i sposobnost vizualnog praćenja. Koliko je to važno kod nekih sportova posebno kod tenisa - nije potrebno podvlačiti.

Ništa manji utjecaj dehidracija ima i na fizičke sposobnosti; već gubitak vode u količini od 1% u odnosu na tjelesnu masu kvari temeljni fiziološki status sportaša nakon duljeg treninga. Što vrijeme treninga dulje traje, fiziološki status se pogoršava. Istraživači su otišli i korak dalje pa su izračunali da sportašu od 75 kg koji izgubi 2% tjelesne mase znojenjem (oko 1,5 kg), opadnu fizičke i psihičke sposobnosti za čitavih 20% što je zaista mnogo.

Često se griješi kod izračuna rehidracijske otopine pa se vjeruje u izostanak dehidracije, a zapravo ona je i pored uzimanja tekućine već na djelu, a posljedice - su iznenađujuće. Primjerice, ako je skijaš na treningu izdržljivosti 3 sata (slijedeći ACSM preporuke), on bi trebao dobiti najmanje 30-60 grama ugljikohidrata svakog sata. To je praktično vrlo teško postići jer on je stalno u pokretu.

Da bi dobio tu količinu ugljikohidrata on bi morao konzumirati 0,5 litara tekućine koja sadrži 6%.ugljikohidrata. On to u pravilu ne dobiva pa je kronično dehidriran i zakinut na kalorijama!

Nitko nije iskusio sve stravične posljedice dehidracije na tijelu kao biciklisti, zbog čega vrhunski sportaši ove discipline tom problemu posvećuju izuzetnu pozornost. Bidoni su izmišljeni upravo za bicikliste i najveći broj rehidracijskih otopina je razvijen upravo na biciklistima! Da bi otklonili visoku produkciju topline, moraju se hladiti a da bi se učinkovito hladili moraju se znojiti. Što je tijelo ugrijanije, više gubi znoja, a što ga više izgubi tijelo je slabije.

U potrazi za maksimalnom adaptacijom novoj situaciji, tijelo je podvrgnuto stresu! Sve zajedno - tortura! Da bi se sve to na neki način kontroliralo, biciklisti se prije utrke - važu kako bi na kraju znali koliko su izgubili. Premda stalno piju, oni stalno "kaskaju" iza dehidracije, a dužinom pređene distance ta se razlika povećava.

Što se tada događa u njihovu pregrijanom tijelu? Tijelo traži vodu jer voda razrjeđuje krv i donosi kisik te hranjive tvari do umornih mišića i mozga. Naravno, vode nema dovoljno, smanjuje se volumen krvi, srce teže radi, ne može se proizvesti dovoljno znoja za hlađenje. Tijelo formalno "gori" a žile su nabrekle dovodeći krv na površinu..U pitanju je pojava naglog umora, glavobolje, pa i toplinskog udara, što sve skupa ima za posljedicu osjetan pad performansi. Takav biciklist sanja o tome da legne u travu! No, asfaltu nema kraja a momci neumoljivo tjeraju dalje.

Mišići i mozak najviše trpe zbog dehidracije! Da, upravo mišići su važni jer u njihovom kemijskom sastavu voda čini čak oko 75%. Mali nedostatak te dragocjene tekućine i mišići nisu više ono što se od njih očekuje. Naime, ne treba zaboraviti da je kontrakcija posljedica podražaja koji izazivaju živci na mišićna vlakna u elektrolitskom okruženju. Elektroliti (natrij, kalij, klorid) se tope u vodi pa je jasno da bez otapala nema - reakcije. 

Što je vrijeme trajanja dehidracije dulje, problem je veći i treba duže da se popravi! Da bismo bili potpuno vjerodostojni, recimo činjenicu da dehidracija od 2-4% u odnosu na tjelesnu masu ima za posljedicu pad fizičke sposobnosti (trening i natjecanje) za ravno 21%, a kada se radi o aerobnoj aktivnosti onda čak za 48%. Dakle, tko zna s rehidracijom, ima u rukama jedan od ključeva uspjeha! 

Kada je mišićno vlakno dobro rehidrirano povećana je sinteza i usporena razgradnja proteina i obrnuto, a ako nećemo tzv. kasne posljedice (intoksikacija), onda je ravnoteža između ta 2 procesa izuzetno važna.

Ako je organizam na visoko proteinskoj hrani, onda mu treba i dodatna količina vode radi detoksikacije oslobođenog amonijaka. Kada je u pitanju proces mršavljenja (skidanje masnih naslaga) voda mu je opet prijatelj. Zašto? Što više vode pijete, bolje otapate otrove koji nastaju razgradnjom i brže ih se oslobađate. 

Osim na nedostatak kisika, mozak je vrlo osjetljiv na dehidraciju jer se naprosto više ne može postići vrhunska koncentracija. Ne treba smetnuti s uma da i moždane struje nastaju kao posljedica biokemijskih procesa u tekućem mediju.

Brojna istraživanja to su potvrdila; igrači natjerani na igru po vrlo vrućem vremenu testirani standardnom metodologijom i pokazali su pad svih parametara. Ako je dehidracija bila samo 2% u odnosu na tjelesnu masu, rapidno opadaju koncentracija, sposobnost memoriranja, konstruktivno razmišljanje i donošenje brzih odluka. 

Kada elitni nogometaš u 80 toj minuti igre promaši jedanesterac ili mu ga golman lako obrani, upravo to je u pitanju - toplinski stres i dehidracija!. Kod prolongiranih teniskih mečeva koji traju 5 setova, to se najbolje vidi pri kraju.

Utjecaj dehidracije na performanse je ogroman, stoga budite oprezni i vodite računa o pravilnoj rehidraciji!

Objavljeno 22.02.2012.