Kad bi samo znali ljubitelji blagdanskih običaja, koliko je nutritivno bogata zelena pšenica koja krasi stolove za Božić, zasigurno bi je pojeli kao prilog blagdanskom meniju. Mlade zelene izdanke pšenice prepoznali su još stari Egipćani, 5 tisućljeća pr. Kr. uzgajajući je u plodnim dolinama Nila, nešto kasnije i Grci pa i Rimljani, a postoje zapisi i o primjeni u medicini. Stari Kinezi koristili su je za „čišćenje krvi“ jer veže za sebe teške metale poput žive i odstranjuje ih iz organizma; za jačanje imuniteta i kao lijek protiv upala. Ipak, svoje podrijetlo vuče s Alpa, o čemu postoje zapisi, a osim u Egiptu i Kini, koristili su je i Sumerani , Indijci i Esenska zajednica.

Potječe od pira ili prapšenice, dakle biljke od koje su se razvile nove vrste pšenica koje i danas poznajemo; jednostavne su za uzgoj jer su otporne na mnoge vremenske neprilike, a uzgoj je moguć na gotovo svakom tlu.

Bogatstvo vitamina i minerala

Pšenična trava bogata je vitaminima A i C, čak je jedan od najbogatijih izvora istih, a sadrži i veće količine vitamina E, F, K , B i B17 ili leatrile, ali i druge enzime kao što su proteazi koji olakšavaju probavu bjelančevina poput citokromia– neophodni za disanje stanica, amilaze koji olakšavaju probavu škroba; lipazima koji rastvaraju mast (stoga je dobra za mršavljenje) i dr.

Bogata je beta karotenom te cijelim spektrom minerala poput magnezija, željeza, kalcija, mangana, bakra, kalija, ali i antioksidantima, prije svega klorofilom – koji pomaže obnovu i izgradnju stanica, djeluje kao antiseptik te ima snažno djelovanje protiv slobodnih radikala, na način da smanjuje mogućnosti vezivanja kancerogenih tvari za DNA u jetri, ali i u ostalim organima. Njegova molekularna struktura ista je kao struktura hemoglobina, a razliku čini atom željeza u prvom i atom magnezija u drugom.

Zahvaljujući antiseptičkim svojstvima, pomaže u borbi protiv virusa i bakterija, a ujedno sprečava i razvoj gljivica. Alkalan je i stoga djeluje na pH cijelog organizma. Poznato je da pomaže i oboljelima od Heliobacter Pylori, ali i kod probavnih smetnji te oboljelima od čira – ne samo kao lijek već i u prevenciji.

Pšenična trava sadrži i pravi omjer esencijalnih masnih kiselina, čak 19 vrsta aminokiselina, a među njima svih 9 aminokiselina koje ljudski organizam ne može sam sintetizirati te je s pravom možemo nazvati jednim od najboljih izvora proteina ( više od 16%) jer ih sadrži više nego meso i jaja. Upravo zahvaljujući međusobnom djelovanju vitamina, minerala, bjelančevina, enzima i antioksidanata, čije se velike vrijednosti nalaze u pšeničnoj travi, ova „biljčica“ pravi je saveznik u borbi za zdravlje!

Utjecaj na zdravlje

Poznato je da djeluje na više „frontova“ – od jačanja imuniteta i detoksifikacije do sanacije prehlada, kašlja, probavnih problema i groznica, djeluje protiv reumatoidnih i kožnih bolesti. Učinkovita je u reguliranju razine šećera u krvi, pomaže zdravlju zubi i usne šupljine, normalizira rad štitnjače, poboljšava probavu, ali pomaže i u ozbiljnijim stanjima kao što su karcinomi i bolesti srca i krvnih žila te za liječenje anemije.

Provedeno je iscrpno istraživanje u kojem je sudjelovalo 60 žena koje su bolovale od raka dojke te su podvrgnute kemoterapiji. Upravo je sok od pšenične trave pomogao da se ublaže štetne posljedice kemoterapije na organizam, a da istovremeno ne utječe na njezino djelovanje na maligne stanice. Sok od pšenične trave ima sjajno djelovanje na čišćenje limfe.

Kao i u navedenom slučaju, većina ljudi pšeničnu travu konzumira prerađenu u sok zbog toga što je sama po sebi teže probavljiva. Osim u trgovinama zdravom prehranom gdje možete nabaviti prah pšenične trave topiv u vodi, juhama, smoothiejima i shakeovima, svoju dragocjenu biljčicu možete uzgojiti i sami.

Kao i blagdansku, pšenicu natopite i ostavite da proklija na toplom mjestu. Nakon klijanja, prebacite u posudu u kojoj će vaša pšenica dalje rasti, na rastresitoj zemljanoj podlozi. Bilo bi dobro da je zatim pokrijete sa par novinskih listova i zamotate plastičnom vrećom koju treba probušiti na nekoliko mjesta, kako bi se održala izmjena plinova unutar vreće, ali i istovremeno održavala optimalna vlažnost.

Nakon nekoliko dana zemlju treba otkriti, ali i dalje neprestano održavati vlažnom. Posudu s pšenicom treba držati na svjetlom mjestu, ali ne i sunčanom. Na sunce ju je potrebno prebaciti desetak dana do dva tjedna kasnije na par dana, kako bi sintetizirala što više klorofila prije sjetve.

Rezati je možete običnim škarama i zatim pripremati dalje ovisno o vlastitom ukusu – kao sok, ukoliko vlati uzdužno prerežete i prešanjem ocijedite u sokovnik ili nasjeckanu kao prilog salatama, juhama ili drugim jelima – termički neobrađenu.

S obzirom na jednostavan uzgoj, laku pripremu i kvalitetu sastojaka, vrlo jednostavno se može dogoditi da pretjerate s upotrebom pšenične trave, ukoliko ne znate da zapravo ima štetnih posljedica od prekomjernog konzumiranja – u nekim slučajevima zabilježena je pojava glavobolja i mučnina, ali i oticanja sluznice i grla. Proizvođači praha uglavnom preporučuju čajnu žličicu ili dvije dnevno, što vrijedi i za sok koji ste sami pripremili!

Pšeničnu travu možete naručiti na Fitness.com.hr web shopu: Pšenična trava u prahu.

Objavljeno 25.07.2014.