Dakle, prvo nešto o meni: 22god, studentica iz Zg, 175cm / 86kg.
Kada sam napisala svoj prvi post na ovom forumu - krajem mjeseca studenog 2012. - imala sam 93kg. A prije toga, početkom rujna 2012. punih 108kg.
Sa tih 108kg bila sam napuhnuti balon koji se nije osjećao ni dobro ni zdravo u svom tijelu. Ipak, cjeli život sam "punija" ali iz mene negdje unutra vrišti mršava osoba koja želi van!!! I tako, nakon godina, ali doslovno godina mučenja, raznih dijeta i "načina prehrane", krugova izgladnjivanja i prejedanja, te perioda "silovanja" sobnog bicikla po sat i pol u nadi za boljim sutra, moram reći da mislim da sam našla svoju sredinu.
Svaki početak je težak. Ali i sve se može kad se hoće :)
Moja promjena počela je u dućanu: utrpala puna kolica mesa, piletine, puretine, posnog sira, tune, začina, jaja, meda, maslinovog ulja, zobenih, malomasnih narezaka, integralne riže, pa povrća: graška, graha, slanutka, pelata, raznog voća, sjemenki i sveg ostalog što padne čovjeku na pamet. Izbacila sav junk, prerađenu bijelu tjesteninu, kruh, slatkiše, šećere - zaboravila kako izgledaju i kakav im je okus. U početku je bilo teško. Gledaš ljude oko sebe, svi te nude slatkišima i sokovima, žele ići jesti po raznim fast foodovima - no ovdje se radi kao i kad te netko ponudi drogom: JUST SAY NO!
Moj meni izgleda ovako nekako:
D- "fitness" kruh 50-100g + namaz od tune i posnog
MO - velika banana ili neko drugo voće + pola litre 0,9% jogurta
R - juha od rajčice sa "noklicama" od integralnog brašna + poveći komad pečene piletine + salata
MO - omlet od 2 jaja + 2 listića nemasne šunke
V - posni sir u raznim kombinacijama - tuna, domaće maslinovo ulje i začini, nemasna šunka, malo jogurta ... svaki put nešto drugo.
Dakle, nije da se ne jede. Baš suprotno. U početku sam mislila "ajme kad ovako krenem trebat će 10 godina da skinem sve kile"! A kad ono - evo me nakon 5 mjeseci: sretnije, zgodnije i 22 kile lakše!
E sad, uz svu tu reguliranu prehranu trebalo bi i nešto vježbati. Počela sam teško, prvo vježbanjem kod kuće. Naišla sam na vježbice J. Michaels koje su mi u svom kratkom trajanju od 30min zadavale najveće tegobe ikad. Jedva sam uspjevala pravilno izvesti 1 ženski sklek. Ali opet, nakon 10-ak dana već je bilo bolje. Zatim je slijedio jedan veći korak - upis teretane i fitnessa. Prvi dolazak u teretanu - muka, nervoza, kad sam došla pred vrata htjela sam se okrenuti i radije otići u slastičarnu preko puta. Lakše je sjediti i jesti kolače nego dizati utege, mislim si ja! Ali eto, ipak sam ušla. Onda slijedi još već muka - 1. sat fitnessa - step aerobik. Koreografija 0 bodova, mislim si "pa nikad nisam ja bila za plesove", a nakon 30min pokušavanja da se ne ubijem preko stepera slijedio je gori dio. Mislim da nikad neću zaboraviti osjećaj. Trbušnjaci, sklopke oćeš muške, oćeš ženske, + sve žive varijacije na temu od dizanja nogu, nekakvih bočnih trbušnjaka itd.itd. Nisam znala dal da se smijem ili da plačem. Sljedeći dan bolovi i jedva ustajanje iz kreveta. I mislim si užas, ali već sam uplatila članarinu za cjeli mjesec pa šta ću sad?! Drugi sat - ista situacija, par puta sam se i spotaknula preko stepera, šta ću kad sam šlampava, i još usred lijepo usklađene skupine žena koje skakuću bez problema po steperu samo ja, slon u pozadini, ističem se time što neznam ni stati na to čudo. Drugi dio treninga - još gore, svaki mogući oblik skleka, pa utezi, bučice... smrt za mene. Sljedeći dan nisam mogla čašu primiti u ruke. Ali tjeram se, idem i na sljedeći trening, idem, učim, radim, slušam trenera, ne odustajem i ne zalazim u slastičarnu preko puta. Nakon 2 mjeseca završila sam na naprednoj grupi.
Onda me vrag tjerao da probam nešto više, jer step aerobik mi sad dođe kao neka usputna rekreacija. I sjetim se Insanitya. Skinula sam ga još prije par godina kad sam imala napadaje kompulzivnog vježbanja i krugove izgladnjivanja - prejedanja. Ali tad nisam bila dovoljno jaka za to. Bez obzira što sam i tad vježbala puno, uz svu tu nepravilnu prehranu ja nisam mogla ni 10 minuta Insanitya izdržati. A sad, neki vrag me natjera da otvorim prvi video, i mislim si "ajde da vidim dal mogu, samo da vidim i to je to". Kad evo me na početku 2. mjeseca Insanity programa. Trčim, skačem, valjam se po podu - ali uspjevam iz dana u dan!!!
Rezultat prvog mjeseca Insanitya vidi se na dolje priloženim fotografijama. Razlika nije velika, u tom prvom mjesecu izgubila sam samo 2.5 kg. Ali dobila sam na snazi i brzini. Kad završi drugi mjesec dolaze i nove fotke, nadam se sa malo većom promjenom :)
Prva slika: 90kg, druga slika: 88.5kg
Objavljeno 27.01.2013.