Bez energije nema života. Za razliku od biljaka, čovjek nema sposobnost fotosinteze, stoga kalorije treba unositi egzogenim putem, hranom. Energija oslobođena razgradnjom hrane omogućava adekvatno funkcioniranje svake stanice, tkiva, organa, organskih sustava te u konačnici cjelokupnog organizma. I tako iz dana u dan, od rođenja pa do smrti. Energija nam je potrebna za: bazalni metabolizam, razgradnju pojedene hrane (TEF), namjernu (sportsku) te „spontanu“ tjelesnu aktivnost (NEAT).

Odakle možemo dobiti tu energiju? Iz makronutrijenata (ugljikohidrati, masti, proteini) te alkohola. Njihovom razgradnjom u našem probavnom sustavu iz svakog grama, redom se oslobađa (zaokruženo bez decimala): 4 kcal, 9 kcal, 4 kcal i 7 kcal (postoje iznimke poput vlakana te poliola koji spadaju u skupinu ugljikohidrata, a čija je energetska gustoća 2, odnosno 2,4 kcal/g). Koliko ćemo kojeg makronutrijenta prehranom unijeti, ovisi o zaista brojnim faktorima:

• stupnju (ne)spontanosti naše prehrane
• stečenim prehrambenim navikama
• ciljevima koje želimo ostvariti
• znanju o zdravoj prehrani
• okusnim preferencijama
• ekonomskoj moći
• uvjetima života

Neosporiva je činjenica kako veliki broj ljudskih stanica preferira ugljikohidrate, točnije šećer glukozu kao primarni energetski supstrat za svoj rad, međutim prilikom kontinuiranog niskog unosa ugljikohidrata u prehrani, ljudsko tijelo se prebacuje na rezervnu varijantu, masne kiseline i ketonska tijela.

Što se događa u nestašici ugljikohidrata?

Naime u čovjekovoj prošlosti dugi periodi bez unosa ugljikohidrata ili generalno bez hrane su bili realni i česti, a zalihe tjelesnih ugljikohidrata (glikogen) su bile ograničene i ispraznile bi se već kroz nekoliko dana izostanka konzumacije ugljikohidrata. Ipak, kao i na sve druge životne uvjete kojima je bilo izloženo kroz svoju evoluciju, kako bi preživjelo, ljudsko se tijelo prilagodilo i razvilo sposobnost oslanjanja na praktički neograničene izvore energije, masno tkivo, procesima beta oksidacije te ketogeneze.

Oba metabolička puta uvjetuju prisustvo „energetskih centrala“, tzv. mitohondrija, u stanici kako bi se energija skrivena u kemijskim vezama tih masnih kiselina, zaista mogla i iskoristiti, ali postoji jedan problemčić, pojedine stanice ljudskog tijela što, zbog ekonomičnih što, zbog egzistencijalnih razloga, ne posjeduju mitohondrije:

• eritrociti
• stanice srži bubrega
• stanice mrežnice oka
• stanice leće oka

Za navedene stanice koje nemaju mitohondrije i isključivo su ovisne o glukozi tijelo se pobrinulo te „izmislilo“ biokemijsku reakciju glukoneogeneze ili procesa sinteze glukoze iz ne ugljikohidratnih preteča (aminokiseline, piruvat, glicerol, laktat).

U prijevodu, čak i onda kada u kontinuitetu ne unosimo ugljikohidrate (pr. ketogena prehrana), tijelo će pronaći način da stvori unutar sebe glukozu pa makar moralo žrtvovati i proteine naših mišića. Zapravo je ta mogućnost glukoneogeneze, razlog zašto ne možemo reći da su ugljikohidrati u prehrani nužni za preživljavanje.

Zašto tijelo može samo stvoriti ugljikohidrate?

Razlog je vrlo intuitivan, zato što su ugljikohidrati esencijalni, odnosno nužni za preživljavanje ljudskog tijela.

Esencijalne uloge ugljikohidrata:

• Glukoza (laktat) je isključivi izvor energije za stanice koje nemaju mitohondrije
• Glukoza je nužna preteča za sintezu deoksiriboze koja se ugrađuje u DNA
• Glukoza je nužna preteča za sintezu NADPH koji inače omogućava funkciju antioksidansa glutationa
• Ugljikohidrati su dijelovi u glikokonjugata molekula nužnih u radu imunološkog sustava i generalno u prijenosu informacija između stanica

Ako ne moramo unositi ugljikohidrate, zašto onda ketogena prehrana nije optimalna?

Jasno je kako možemo preživjeti i živjeti bez unosa ugljikohidrata putem hrane, ali preživjeti, nije isto kao i optimalno živjeti. Tjelesne aktivnosti visokog intenziteta, a osobito maksimalnog, nemoguće su bez unosa ugljikohidrata, a to vrijedi i za oporavak od istih. Odnosno moguće su, ali na ketogenoj prehrani sigurno nećete biti jednako sposobni za obavljanje primjerice kružnog treninga ili pak bicikliranja na neku uzvisinu.

S druge strane ukoliko ne unosite vlakna (također spadaju u ugljikohidrate) propuštate njihov pozitivan učinak na vašu crijevnu mikrofloru, razine kolesterola, ali i generalno zdravlje probavnog te imunološkog sustava.

Ne treba zaboraviti da hrana nisu samo kalorije, nutrijenti i zadovoljavanje fizioloških potreba, već da hrana ima ulogu i u našem socio-psihološkom aspektu života, a jela i/ili namirnice koja su često dio kulture i tradicije nekog podneblja, dio društvenih događaja te u konačnici izazivaju ugodu prilikom konzumacije, upravo su ona jela bogata ugljikohidratima.

Zaključak

Ugljikohidrati su nužni za naše svakodnevnog egzistiranje, ali ih ne moramo unositi prehranom da bismo preživjeli. Ipak život s ugljikohidratima u prehrani je mnogim ljudima ljepši i bolji u svim aspektima.

Reference: 

1. El Bacha, T., Luz, M. & Da Poian, A. (2010) Dynamic Adaptation of Nutrient Utilization in Humans. Nature Education 3(9):8
2. George F. Cahill. (2006) Fuel metabolism in starvation. Jr.Annu. Rev. Nutr. 26:1–22
3. R. Stick & S. Williams. (2008) Carbohydrates: The Essential Molecules of Life 2nd Edition, Elsevier Science
4. Monireh Dashty. (2013) A quick look at biochemistry: Carbohydrate metabolism. Clin. Biochem. 46 1339–1352

Objavljeno 01.06.2021.