U fitness industriji ne postoji jedinstvena definicija funkcionalnog treninga, a treneri čak i sam pojam „funkcionalno“ dovode u pitanje, ističući da to podrazumijeva postojanje i nekog „ne-funkcionalnog treninga“ što nije realnost.

Ako pojam funkcionalnog potražimo u rječniku hrvatskoga jezika, onda ćemo pod značenjem pronaći „koji je sposoban djelovati“ i „koji je izmišljen, projektiran, predviđen i sl. za određenu svrhu ili potrebu“.

Ipak, većina se usuglasila da pojam „funkcionalni trening“ označava koncept treninga kojim se utječe na istovremeni razvoj što većeg broja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i osobina te na sastav tijela. Drugim riječima, funkcionalni trening će utjecati na razvoj motoričkih sposobnosti (snaga, jakost, koordinacija, ravnoteža, mišićna izdržljivost, brzina, fleksibilnost), energetskih sustava (fosfatni, glikolitički i aerobni) te na smanjenje masnog tkiva (potkožnog i visceralnog) i povećanje mišićne mase.

Ono što razlikuje ovaj trening od nekih drugih treninga (powerlifting, weightlifting, bodybuilding..) nije njihova ne-funkcionalnost već izbor rekvizita, vježbi te definiranje trenažnih operatora u smisleni trening.

Specifične i opće vježbe

Vježbe se dijele na specifične i opće.

Pod specifičnim vježbama se podrazumijevaju aktivnosti slične ciljanim aktivnostima: svakodnevnim pokretima, u treninzima s ciljem rehabilitacije ili u pokretima u specifičnim sportovima kod treninga sportaša pojedinih sportova. Princip specifičnosti se provodi tako da se odabere vježba čiji je pokret i mišićna i zglobna aktivacija slična ciljanoj aktivnosti.

Opće vježbe podrazumijevaju ponajprije složene i izolacijske vježbe snage uz korištenje slobodnih utega, rekvizita i mašina – njihov je cilj povećanje mišićne mase, gustoće kostiju, zdravlja zglobova i vezivnog tkiva te motoričkih sposobnosti. Iako ovi pokreti ne oponašaju neke druge specifične pokrete, njihov zadatak je također poboljšanje performansi. Primjerice, povećana gustoća kostiju i kvaliteta vezivnog tkiva svakako je segment poboljšanja opće funkcionalnosti pojedinca.

Karakteristike funkcionalnog treninga

Dakle, funkcionalni trening priprema mišiće na zajedničko djelovanje u svakodnevnim životnim aktivnostima, a s obzirom da istovremeno koristi različite mišiće iz više mišićnih skupina, funkcionalni trening stavlja naglasak na mišiće corea i stabilnost koju oni daju cijelom tijelu.

Također, funkcionalni trening je vrsta tjelesne aktivnosti koja istovremeno aktivira više mišića, više mišićnih skupina i više zglobova. Na taj način se olakšava izvođenje svakodnevnih aktivnosti, smanjuje opasnost od ozljeda i, posljedično, značajno poboljšava kvaliteta života. Kod sportaša, funkcionalni trening poboljšava performanse u matičnom sportu, a njegova individualizacija i prilagodba pojedinačnim potrebama i karakteristikama, garantira učinkovitost i povećanje ukupne funkcionalnosti.

Elementi funkcionalnog treninga

Funkcionalni trening mora, da bi se maksimizirala njegova efikasnost, sadržavati niz različitih elemenata koji su prilagođeni pojedinačnim sposobnostima, potrebama i ciljevima vježbača. Među njima su:

• Baziranost na funkcionalnim zadacima usmjerenima prema svakodnevnim aktivnostima.
• Individualiziranost - trening mora biti prilagođen svakom pojedinom vježbaču, a u skladu s njegovim ciljevima, osobnim karakteristikama i sposobnostima te utvrđenom zdravstvenom stanju.
• Integriranost – trening mora sadržavati raznovrsne vježbe koje promoviraju fleksibilnost, snažan core, balans, snagu, fokusirajući se na kompleksne pokrete i vježbe.
• Progresivnost – trening mora biti planirano progresivan, uz postupno otežavanje zadataka.
• Periodizacija - podjela treninga na cikluse koji imaju vlastite ciljeve, sredstva i metode, te su povezani u zajednički plan omogućuju postizanje krajnjeg cilja.

Pravi funkcionalni trening je najkompletniji način treniranja jer se radi na svim bitnim značajkama; snazi, kondiciji, eksplozivnosti, brzini i izdržljivosti. Moglo bi se reći da je iz svih sportova uzeto ono najučinkovitije te složeno u jedan veoma raznolik koncept, a pritom se vodi računa o gore navedenim elementima.

Upravo da bi se postigla željena mišićna snaga, čvrstoća zglobova i vezivnog tkiva, balans i fleksibilnost u svim aspektima pokreta, potrebno je izvoditi funkcionalne pokrete. Zbog toga je u ovoj vrsti treninga neophodno uključivati višezglobne i kompleksne vježbe koje zahtijevaju aktivaciju stabilizatora kako bi se pokret mogao izvesti ispravno. Sve ovo zahtijeva optimalan odgovor središnjeg živčanog sustava (CNS) te pravilnu mišićnu reakciju u željenom trenutku.

Stoga, da bi osmislio kvalitetan funkcionalni trening, trener mora postaviti realistične ciljeve i osvijestiti (upoznati se) s vježbačevim slabostima, dnevnim aktivnostima, ali i postojećim ograničenjima. Također, nužno je prije svega prepoznati i postojeće posturalne nepravilnosti, te u trening uvrstiti korekcijske vježbe. To zahtijeva poznavanje anatomije, funkcioniranja mišićnog sustava te motoričke uzorke.

Objavljeno 28.10.2015.