Slušanje glazbe može pozitivno utjecati na motivaciju i raspoloženje. Primjerice, Michael Phelps (jedan od najboljih plivača u povijesti) slušao je isključivo rap/hip hop glazbu prije nastupa na Olimpijskim igrama jer je osjećao da mu ovaj tip glazbe najviše podiže motivaciju.

Iako se glazba pušta u svakoj teretani malo se zna o tome koliko glazba može utjecati na kvalitetu treninga. Vjerujem da nisam jedini koji si pusti motivacijsku glazbu tijekom treninga, a naročito prije serija u kojima treniram do mišićnog otkaza ili podižem maksimalna opterećenjem.

Na našu sreću, postoji nekoliko znanstvenih radova koji su istraživali kako slušanje glazbe utječe na izvedbu treninga s opterećenjem. Vjerujem da će vam ovi rezultati dati do znanja koliko glazba zapravo može biti važna da ostvarite maksimalne efekte od svog treninga.

Slušanje 'brze' vs. 'spore' glazbe

U jednom takvom radu, Karageorghis i suradnici (1996) ispitivali su kako slušanje glazbe koja je karakterizirana kao 'stimulativna' te ona koja je karakterizirana kao 'sedativna' utječe na jakost mišića. Stimulativna glazba bila je pjesma 'Let Me Be Your Fantasy' izvođača Baby D. U ovoj pjesmi tempo je bio 134 bpm.

Sedativna glazba je bila 'We Have All the Time in the World' Louisa Armstronga – tempo od 90 bpm. Ako ne znate ove pjesme, ne brinite, to nisu neki trenutni hitovi jer je rad još iz 90-ih godina prošlog stoljeća.

Ispitanici su slušali ove pjesme prilikom izvedbe testa koji je uključivao stisak šake na ručnom dinamometru. Rezultati ovog istraživanja su pokazali kako je slušanje stimulativne glazbe rezultiralo s većom produkcijom sile tijekom ovog testa (Prikaz 1).

Prikaz 1 – Efekti slušanja stimulativne glazbe (pjesma 'Let Me Be Your Fantasy' od izvođača Baby D, tempo: 134 bpm) i sedativne glazbe (pjesma 'We Have All the Time in the World' od Louisa Armstronga, tempo: 90 bpm) na mišićnu jakost

Slušanje tihe vs. glasne glazbe

Iako se čini se da tempo glazbe može imati značajan utjecaj na mišićnu jakost pitanje je koliko glasnoća glazbe utječe na izvedbu. Drugi rad Karageorghisa i suradnika (2018) ispitivao je utjecaj glazbe s različitom glasnoćom na mišićnu jakost.

U ovom radu, istraživači su puštali Rihanninu pjesmu 'Umbrella' (ovu pjesmu vjerujem da ipak većina zna). Pjesma je imala dvije verzije, jednu u kojoj je tempo bio spor – 87 bpm – odnosno originalnu verziju ove pjesme, dok je brza varijanta ove pjesme bio Jody den Broeder Remix (tempo: 125 bpm).

Osim varijacije u tempu, ispitanici su slušali obje verzije tako da je glazba bila glasna ili tiha. Što mislite pod kojim uvjetom je jakost bila najveća? Brzi tempo i pojačana glazba producirala je najveću silu dok je spori tempo s tihom glazbom rezultirao s najmanjom generiranom silom (Prikaz 2). Zbog toga, ako želite biti jači na treningu, nemojte se bojati pojačati glazbu.

Prikaz 2 – Efekti slušanja Rihannine pjesme 'Umbrella' u sporoj (87 bpm) i brzoj verziji (125 bpm) koja je bila puštena glasno ili tiho na mišićnu jakost

Ne slušanje vs. slušanje glazbe

U radu Bartolomeia i kolega (2015) jedna grupa ispitanika je radila bench press do otkaza tako da je slušala glazbu prema vlastitom odabiru dok druga grupa ispitanika nije slušala nikakvu glazbu tijekom treninga. U ovom radu, ispitanici koji su slušali glazbu su uspjeli u prosjeku napraviti jedno ponavljanje više u bench pressu nego oni koji nisu slušali nikakvu glazbu.

Iako nam ovi rezultati govore da je bolje slušati glazbu nego trenirati bez nje, u komercijalnim teretanama se najčešće pušta barem neki tip glazbe. Zbog toga, puno nam je važnija usporedba utjecaja glazbe koja nam se sviđa i koju volimo slušati s onom koja nije naša preferencija.

Slušanje glazbe koja vam se sviđa vs one koja vam se ne sviđa

Ballmann i kolege (2018) su radili usporedbu glazbe za koju su ispitanici rekli da im se sviđa s onom za koju su rekli da im se ne sviđa i njihov utjecaj na izvedbu na treningu.

Od ponuđenih opcija, 11 od 12 ispitanika je odabralo rap/hip hop za glazbu koja im se sviđa dok je jedan ispitanik odabrao rock and roll. Deset ispitanika su odabrali country glazbu, a dvojica elektronsku glazbu za onu koja im se ne sviđa.

Kada su slušali glazbu za koju su odabrali da im se sviđa, ispitanici su u prosjeku napravili dva ponavljanja nego kada su slušali glazbu koja im se ne sviđa. Iako se dva dodatna ponavljanja ne čini puno, ako pogledamo te efekte u dužem kontekstu (kroz tjedne i mjesece treninga) vrlo je vjerojatno da će slušanje glazbe koja vam odgovora na treningu imati pozitivan utjecaj i na adaptacije od tog treninga.

Zaključak:

1. U usporedbi brze vs. spore glazbe na treningu, slušanje brze glazbe rezultira s akutnim povećanjem jakosti.
2. U usporedbi glasne vs. tihe glazbe na treningu, glasna glazba rezultira s akutnim povećanjem jakosti.
3. Slušanje bilo kakve glazbe na treningu može rezultirati s boljom izvedbom nego trening bez ikakve glazbe.
4. U usporedbi s glazbom koja vam se ne sviđa, slušanje glazbe koja vam se sviđa može pozitivno utjecati na ukupan broj ponavljanja koji možete napraviti na treningu.

Glazba može imati generalno pozitivan utjecaj na trening te zbog toga, idući put nemojte zaboraviti slušalice na treningu.

Reference:

1. Ballmann CG, McCullum MJ, Rogers RR, Marshall MM, Williams TD. Effects of Preferred vs. Nonpreferred Music on Resistance Exercise Performance. J Strength Cond Res. 2018.
2. Bartolomei S, Di Michele R, Merni F. Effects of Self-Selected Music on Maximal Bench Press Strength and Strength Endurance. Percept Mot Skills. 2015;120(3):714-21.
3. Karageorghis CI, Cheek P, Simpson SD, Bigliassi M. Interactive effects of music tempi and intensities on grip strength and subjective affect. Scand J Med Sci Sports. 2018;28(3):1166-1175.
4. Karageorghis CI, Drew KM, Terry PC. Effects of pretest stimulative and sedative music on grip strength. Percept Mot Skills. 1996;83(3 Pt 2):1347-52.

Objavljeno 24.03.2024.