O štitnjači smo pisali već nebrojeno puta, no s dobrim razlogom – naime, sa svojih samo 30 g težine ova žlijezda leptirastog oblika ima neizrecivu moć s obzirom na to da može znatno narušiti cjelokupno zdravlje i opću kvalitetu života pojedinca ako ne funkcionira na pravilan način.

Procjenjuje se da u svijetu milijarda ljudi boluje od nekog poremećaja rada štitnjače, a ako uzmemo u obzir da mnogo ljudi nije ni svjesno da ima taj problem stvaran broj je vjerojatno i puno veći. Bilo da se radi o hipotireozi, hipertireozi, autoimunim poremećajima poput Hashimoto sindroma, Gravesove bolesti ili čvorovima na samoj štitnoj žlijezdi - svaki od ovih poremećaja nosi svoje razorne efekte na gotovo sve organske sustave. Najveći problem je u tome što se ti efekti, ako se poremećaji ne otkriju na vrijeme i adekvatno liječe, s vremenom pogoršavaju i dovode do problema koje radi nepotpunog dijagnosticiranja i čestih simptoma nerijetko vežemo za neke druge uzroke.

Veća dostupnost informacija velikim je dijelom pomogla u ranijem i uspješnijem otkrivanju eventualnih neravnoteža rada ove žlijezde s obzirom na to da su ljudi danas mnogo informiraniji o raznim zdravstvenim poremećajima. S druge strane ta ista dostupnost dovela je i do određene zbrke u razumijevanju jer su u moru dobrih savjeta zalutali i oni pogrešni, a običnom laiku nije uvijek lako odrediti razliku između zdravih činjenica i mitova. Pogotovo onda kada mitovi zvuče tako uvjerljivo i/ili obećavaju lagan put do izlječenja.

I dok su neki od tih mitova sasvim bezazleni, drugi vam mogu ugroziti život i zato je tako bitno zaustaviti njihovo širenje. To je namjera ovog članka - slijedi 10 mitova o štitnjači u koje biste već danas trebali prestati vjerovati.

Mit 1: Samo žene boluju od usporenog rada štitnjače

Lako je povjerovati u ovaj mit s obzirom na to da je kod žena zaista zabilježena mnogo veća prevalencija usporenog rada štitnjače, čak pet do osam puta u odnosu na suprotan spol. Ipak, činjenica je ta da se hipotireoidizam jednako može razviti i kod muškaraca stoga bi isti trebali biti svjesni rizika i obratiti pozornost na simptome - pogotovo ako su pod utjecajem određenih rizičnih faktora poput obiteljske anamneze bolesti štitnjače.

Pročitajte što jesti kod dijagnosticiranog usporenog rada štitnjače.

Mit 2: Bolest zahvaća samo starije ljude

Istina je da se sklonost bolestima štitnjače povećava kako starimo, a rapidno raste nakon šezdesetog rođendana, no pogrešno je misliti da nam mladost daje sigurnost po tom pitanju. Tu je posebno bitno naglasiti rizik trudnoće – naime, mlade žene mogu razviti poremećaj rada štitne žlijezde tijekom trudnoće ili u periodu nakon poroda, pogotovo ako je funkcija štitnjače bila ugrožena i prije trudnoće, a da osoba toga nije bila svjesna. Stoga budite svjesni simptoma i potražite pomoć liječnika na vrijeme, bez obzira na to što možda mislite da vas godine čuvaju.

Mit 3 : Da imam problem, znao/la bih

Možda i ne, ako uzmemo u obzir procjenu da veliki postotak populacije pati od poremećaja nepravilnog rada štitnjače, a da to ni ne zna – odnosno da im poremećaj nije dijagnosticiran od strane liječnika. Problem je u tome što se rijetko kad radi kompletna pretraga hormona štitnjače i antitijela, ali i u tome da se najčešći simptomi usporenog rada iste poput umora, dobitka na tjelesnoj težini, nesanice i tjeskobe često pripisuju mnogim drugim bolestima ili uzrocima.

A ne pomaže ni to da nekad trebaju proći godine ili čak desetljeća da se razviju simptomi što dijagnostiku čini još i težom jer osoba nije svjesna da ima problem ili pak svoje blage simptome poput nesanice ili povećanja tjelesne težine pripisuje stresu ili nepravilnim životnim navikama. Zato je bitno ne zanemariti simptome te odraditi kompletnu pretragu štitnjače ukoliko postoji opravdana sumnja da se nešto događa s njenim radom.

Mit 4: Nemoguće je izgubiti na tjelesnoj težini ako imam usporenu štitnjaču

Ovo je jedan od najčešćih mitova koji nije postao toliko popularan bez razloga. Naime, usporena štitnjača često se veže uz nagli dobitak kilograma kao i njihov otežan gubitak pa je prirodno da su ljudi svoj neuspjeh s gubljenjem težine počeli isključivo pripisivati štitnjači i tako se prestali truditi.

Činjenica je da zbog manjka aktivnosti pa time i gubitka mišićne mase koja metabolizam održava zdravim s godinama postaje sve teže održavati zdravu kilažu. Isto tako, činjenica je da usporen rad štitnjače znači i usporen rad metabolizma što znatno otežava nastojanja da se izgubi višak tjelesne težine. No ključna riječ je otežava, a ne onemogućava jer je uz sve navedeno činjenica i to da, jednom kada se počne s terapijom i ciljanim promjenama životnih navika, osoba koja boluje od poremećaja štitnjače zaista može na pozitivan način utjecati na svoju tjelesnu težinu i uspjeti u svojim namjerama.

Pročitajte kako vježbati s bolestima štitnjače (hipertireoza, hipotireoza).

Mit 5: Moram izbjegavati povrće ako imam usporenu štitnjaču

Krstašice ili kupusnjače kao što su brokula, cvjetača, prokulice i kelj desetljećima su se smatrale zabranjenim namirnicama kad se o problemima sa štitnjačom radi, prvenstveno zbog njihove sposobnosti blokiranja apsorpcije joda koji igra ključnu ulogu u proizvodnji hormona štitnjače, ali i zbog goitrogena koje sadrže. No, razvoj prehrambene tehnologije učinio je svoje, a i nove studije pokazale su nam drugu stranu priče – ne samo da možete jesti navedeno povrće već biste ga s obzirom na bogatstvo nutrijenata koje sadrži baš trebali jesti ako nemate neki drugi valjani razlog da ga eliminirate iz prehrane.

Krstašice su dio zdravog i uravnoteženog načina prehrane te se kao takve preporučuju svima, pa i onima s poremećajima rada štitnjače. Trebali bi pojesti zaista velike količine povrća da bi ono ostvarilo negativne učinke, a i samo kuhanje istog pomaže u otklanjanju goitrogenih spojeva koje bi mogli utjecati na pravilan rad iste.

Pročitajte kojih je to 7 najgorih namirnica za zdravlje vaše štitnjače.

Mit 6: Ako počnem s terapijom morat ću je uzimati do kraja života

Ovo ne mora nužno biti istina s obzirom na to da sam način i dužina terapije ovise o uzroku poremećaja, a uzroka je mnogo – od genetike, stresa, nutritivnih deficita, autoimunih napada te toksina iz okruženja. Neke žene probleme sa štitnjačom razviju tijekom trudnoće ili nakon poroda te jednom kada se hormoni uravnoteže nestaju i simptomi. Također, i sama terapija se tijekom života može mijenjati ovisno o potrebama.

U svakom slučaju, strah od doživotne ovisnosti o terapiji ne bi trebao biti razlog izbjegavanja iste – često je to zaista jedini način da se normalizira funkcija štitnjače i, s obzirom na mnoge posljedice koje sa sobom vuku neliječeni poremećaji rada iste, nastavi živjeti normalan i zdrav život.

Mit 7: Više hormona – bolji učinak!

Ako nam terapija hormonima štitnjače pomaže da se osjećamo dobro, znači li to da bi nam s većom dozom bilo još bolje? Nikako, ovo je još jedan mit koji može dovesti do ozbiljnih posljedica poput nesanice, tremora i poremećaja rada srca. Jača terapija neće nam dati više energije niti nam olakšati gubitak kilograma – vrlo je važno pronaći pravu dozu hormona kako bi tijelu dali točno onoliko koliko mu treba. Ako osjetite bilo koji od gore navedenih simptoma obratite se svom liječniku kako bi vam pomogao pronaći adekvatnu terapiju i uspostaviti hormonsku ravnotežu.

Mit 8: Pravilna prehrana je dovoljna za liječenje poremećaja štitnjače

Ovaj mit često se veže uz bezglutensku prehranu i dodatke joda koji se preporučuju kao alternativa klasičnim načinima liječenja bez obzira na to o kakvom se poremećaju štitnjače radi i da li uopće postoji opravdana potreba za istim. Iako je pravilna prehrana bez sumnje ključna za održavanje dobrog zdravlja, kod ozbiljnih poremećaja rada štitnjače može biti nedovoljna zamjena za terapiju te tako znatno produžiti vrijeme razvoja bolesti i liječenje učiniti kompleksnijim.

Stoga, vodite brigu o pravilnoj prehrani, ali budite oprezni kojim savjetima vjerujete. Osvijestite znakove koje vam vaše tijelo šalje i potražite stručnu pomoć na vrijeme.

Objavljeno 01.10.2023.