Da, dobro ste pročitali, postoji zdravstveno stanje koje se naziva sindromom slomljenog srca ili takotsubo sindromom. Radi se o iznenadnom i akutnom obliku zastoja srca, a simptomi mogu biti jako slični srčanom udaru.

Poznat je i kao takotsubo kardiomiopatija, sindrom slomljenog srca, kardiomiopatija inducirana akutnim stresom i apikalno baloniranje (iznenadnu pojavu bola u grudima). Srčani mišić postaje iznenada oslabljen ili "omamljen", a lijeva klijetka (ventrikul), jedna od komora srca, mijenja oblik, što utječe na sposobnost srca da pumpa krv.

Takotsubo kardiomiopatiju prvi je put opisao 1990. godine dr. Hikaru Sato sa suradnicima u Japanu kod pacijentice nakon jakog emocionalnog stresa. Uočene su specifične promjene lijevog ventrikula koje su sličile obliku posude za lovljenje hobotnica koju koriste u Japanu i zove se takotsubo, te je po tome dodijeljen naziv ovom obliku kardiomiopatije.

Teško je utvrditi koliko je ljudi pogođeno ovim sindromom jer se radi o novootkrivenoj bolesti, no po nekim procjenama šest do sedam posto svih pretpostavljenih srčanih udara je uzrokovano sindromom slomljenog srca. Većina ljudi se oporavi, ali mali broj slučajeva (oko četiri posto) umire.

Koji je uzrok sindroma slomljenog srca?

Takotsubo sindrom ili sindrom slomljenog srca se obično javlja kod ljudi koji su proživjeli intenzivan emocionalni ili fizički stres. U nekim slučajevima nema prepoznatljivog okidača.

Više je teorija patofiziologije takotsubo kardiomiopatije, ističe Pelliccia:

1. spazam epikardnih koronarnih arterija (zbog povećanog lučenja kateholamina u stresu),
2. dinamička opstrukcija lijevog ventrikula (sigmoidan septum, „labavi“ mitralni zalisci),
3. disfunkcija koronarne mikrocirkulacije (moguć spazam mikrocirkulacije), i
4. direktna kateholaminska povreda kardiomiocita.

Znanstvenici rade na razumijevanju interakcije između srčanog mišića i emocionalnih signala u mozgu. Jedna teorija je da izlaganje emocionalno traumatskom događaju uzrokuje val adrenalina na razinama koje su štetne za srce.

Studija provedena od strane British Heart Foundation pojasnila je moguću patofiziologiju ovog sindroma. Znanstvenici vjeruju da u razvoju sindroma slomljenog srca ključnu ulogu igra imunološki sustav.

Naime, iako ne dolazi do nikakvih začepljenja koronarnih arterija, ovaj sindrom ima simptome slične srčanom udaru. Često je uzrok razvoju takotsubo kardiomiopatije značajan emocionalni ili fizički stres poput gubitka voljene osobe.

Istraživači sa Sveučilišta u Aberdeenu proučavali su upale u srčanom mišiću i krvi 55 pacijenata s akutnom takotsubo kardiomiopatijom pomoću magnetske rezonancije. Rezultati su pokazali da su osobe s takotsubom imale više razine upale u usporedbi sa zdravim osobama, a povišenje je trajalo najmanje 5 mjeseci nakon inicijalnog (stresnog) događaja.

Koji su simptomi sindroma slomljenog srca?

Početni simptomi takotsubo sindroma slični su simptomima srčanog udara - bol u prsima, otežano disanje ili kolaps.

Oko 10 do 15 posto ljudi koji su imali takotsubo epizodu imat će još jednu epizodu, a možda i više. Kod onih koji imaju ponovljene epizode, okidač može biti različit svaki put.

Većina osoba sa simptomom slomljenog srca započinje spontani proces oporavka, unutar nekoliko sati ili dana, ali može potrajati dulje vrijeme da se srčani mišić potpuno oporavi. Međutim, istraživanje na Sveučilištu Aberdeen pokazalo je da se potpuno ne oporave svi pacijenti. Umor, bolovi u prsima i nedostatak energije najčešći su simptomi koji se nastavljaju. 

Takotsubo kardiomiopatija je ozbiljno stanje izazvano stresom koje pogađa uglavnom žene i može uzrokovati dugotrajna oštećenja i ožiljke na srčanom mišiću. Nakon otkrića da je sa sindromom slomljenog srca povezano postojanje upalnih procesa, pred znanstvenicima je zadatak utvrditi hoće li lijekovi koji liječe upalne procese biti ključ za popravljanje slomljenih srca.

Reference:

1. Pelliccia, F. i sur. Pathophysiology of Takotsubo Syndrome. Circulation. 2017;135:2426–2441
2. Scientists discover possible explanation for broken heart syndrome.  British Heart Foundation. 2018. Pristupljeno 27. prosinca 2018.

Objavljeno 12.01.2019.