Sportsko stopalo, latinskog naziva Tinea pedis, zarazna je gljivična infekcija koja pogađa kožu i nokte na stopalu. Naziv je dobila zbog činjenice da često pogađa sportaše. Većinom ne predstavlja ozbiljan zdravstveni problem, ali potreban je duži period kako bi ga se uspješno riješilo.

Bolest se najčešće prenosi u vlažnim, zajedničkim prostorijama kao što su bazeni, svlačionice teretana i sportskih dvoranama gdje ljudi hodaju bosonogi. Kada osoba dobije infekciju daljnjem razvoju pogoduju topli i vlažni uvjeti kao što su unutrašnjost obuće i čarapa, kao i pojačano znojenje nogu.

Uzroci pojave sportskog stopala

Iako do nje dolazi zarazom od druge osobe, loša higijena i navike uzroci su razvoja gljivične infekcije stopala. U sprječavanju infekcije najvažnija je higijena stopala koja podrazumijeva redovito pranje stopala, održavanje noktiju i redovito mijenjanje čarapa. Pažnju treba pridodati i obući koju nosimo.

Nakon tjelesne aktivnosti obuću obavezno provjetriti, stare i potrošene uloške zamijeniti novima i izbjegavati nositi obuću koja je tijesna, jer to ubrzava znojenje stopala. S obzirom na to da su bazeni i sportske svlačionice česti izvori gljivičnih infekcija, preporučuje se izbjegavanje hodanja bosim nogama u takvim prostorijama. Osobe oboljele od dijabetesa i slabijeg imuniteta podložnije su gljivičnim infekcijama.

Simptomi i znakovi sportskog stopala

Sportsko stopalo karakteriziraju suha koža koja se ljušti, a kod težih slučajeva pojavljuje se crvenilo, mjehurići, neugodan miris, rane, svrbež i osjećaj pečenja. Koža na petama postaje izrazito suha i ispucala, a ako se infekcija proširi na nokte oni postaju lomljivi, zadebljani i mutnog izgleda.
S obzirom na mjesto gdje se infekcija javlja razlikujemo:

• interdigitalni tip: najčešći oblik, promjene se dominantno događaju između četvrtog i petog nožnog prsta
• mokasinski tip: promjene zahvaćaju tabane, često dugotrajan oblik infekcije
• upalni tip: pojavljuju se mjehurići na površini kože
• ulcerozni tip: rijedak akutni oblik koji često pogađa dijabetičare i bolesnike slabijeg imuniteta

Liječenje infekcije

Simptomi su dugotrajni, stoga liječenju treba pristupiti metodično i držati se preporuka liječnika. Prvo na što treba obratiti pozornost očuvanje je higijena stopala što podrazumijeva čistoću i suhoću stopala. Čarape bi trebale biti od pamuka, a obuću treba redovito čistiti.

Liječnik će ovisno o obliku i stupnju infekcije propisati jedan od antimikotičkih lijekova u obliku praha, masti ili kreme. Nakon nekoliko tjedana infekcija se u potpunosti povlači. Kod težih i dugotrajnih slučajeva gdje infekcija često zahvaća i nokte može se propisati i oralna terapija.

Prevencija pojave infekcije

Mali broj ljudi ima genetsku sklonost razvoja infekcija, a jedan dio onih koji su se oporavili od infekcije skloniji su ponovnom pojavljivanju infekcije, stoga je potrebno poduzeti preventivne mjere:

• pranje nogu najmanje jednom dnevno i temeljito sušenje
• promjena čarapa nekoliko puta dnevno u slučajevima pojačanog znojenja
• odabir obuće koja omogućava kvalitetnu cirkulaciju zraka
• higijena sportske obuće
• izbjegavanje bosonogog hodanja u prostorijama u kojima postoji veći rizik za infekciju (bazeni, saune, svlačionice)
• preventivno korištenje protugljivičnog praška

U preglednom radu iz 2014. godine objavljeno je da će otprilike 70% populacije tijekom života imati problema s gljivičnim infekcijama. Sportsko stopalo ne predstavlja po život opasan zdravstveni problem, ali može postati neugodan ako ga se na vrijeme ne liječi. Pravilna higijena stopala i obuće u velikoj mjeri osigurava uvjete kako bi naša stopala bila zdrava.

Reference:

1. Ilkit, Macit & Durdu, Murat. (2014). Tinea pedis: The etiology and global epidemiology of a common fungal infection. Critical reviews in microbiology. 41. 10.3109/1040841X.2013.856853.
2. Kumar, Vikas & Tilak, Ragini & Prakash, Pradyot & Nigam, Chaitanya & Gupta, Richa. (2011). Tinea Pedis– an Update. Asian Journal of Medical Sciences. 2. 134-138. 10.3126/ajms.v2i2.4430.

Objavljeno 08.02.2021.