Pretilost predstavlja veliki zdravstveni problem na svjetskoj razini osobito otkako se povezuje s metaboličkim i kardiovaskularnim komplikacijama.

Masno tkivo se dijeli na supkutano i visceralno: Supkutano masno tkivo ima važnu ulogu u termoregulacijskim procesima, mehaničkoj potpori i zaštiti organizma, dok su visceralno masno tkivo lipidni depoi unutar ili oko drugih tkiva i organa sa značajnim utjecajem na metaboličke i aterosklerotske procese.

Prema posljednjim istraživanjima, visceralno masno tkivo (trbušna masnoća koja oblaže unutarnje organe) je važan prediktor razvoja kardiovaskularnih bolesti i inzulinske rezistencije, značajnije nego ukupno akumulirano masno tkivo u organizmu.

Leptin – „hormon pretilosti“

Jedan od hormona kojeg se smatra povezanih s procesima gubljenja viška kilograma iz organizma jest leptin. Naziva ga se još i „hormonom pretilosti“ ili „hormonom masti“, ali i „hormonom gladovanja“.

Ovaj hormon se upravo izlučuje prvenstveno iz masnih stanica, a njegova je funkcija, između ostalog, i signaliziranje mozgu o količini dostupnih masnih stanica za izgaranje. Osim masnih stanica leptin u manjoj mjeri luče želudac, placenta i poprečnoprugasti mišići.

Leptin je prvi puta identificiran kao genetski proizvod koji se javlja u manjoj količini kod pretilih miševa. Tada je u genetički debelih miševa utvrđen nedostatak ob/ob gena. Kod tih miševa je utvrđen recesivni genetički deficit koji se očitovao povećanim tekom, teškom debljinom, šećernom bolešću i neplodnošću. Kako je dokazano, leptin inhibira unos hrane te potiče procese termogeneze.

Funkcije leptina

Ovaj hormon je važan regulator održavanja energetske homeostaze i tjelesne mase. Također, s obzirom na to da je funkcija leptina vezana uz reprodukciju, potrebne su određene količine leptina za ulazak u pubertet te održavanje kapaciteta reprodukcije i u starijoj dobi. Konačno, dokazana je njegova povezanost s izlučivanjem hormona luteinizacije (hormon povezan s reproduktivnom funkcijom) i hormona rasta.

Otkrićem proizvoda ob gena, leptina i njegovom primjenom, fenotip debelih ob/ob miševa je preokrenut i oni brzo mršave. Ustanovljeno je da leptin djeluje kao signal sitosti u hipotalamusu tijekom stanja energetskog obilja, a njegova koncentracija raste eksponencijalno s količinom masnog tkiva, posebice potkožnoga. Dokazano je da leptin ima utjecaj na energetski metabolizam, imunološki sustav te neuro-endokrinu osovinu i regulaciju apetita kod ljudi.

Udio leptina proporcionalan je količini masnoga tkiva koji se nalazi u organizmu. Dakle, sinteza leptina odvija se u masnim stanicama odakle se otpušta u perifernu cirkulaciju. Potom, on djeluje u hipotalamusu inhibirajući neuropeptid Y (hormon koji potiče nakupljanje masnih stanica), što u konačnici dovodi do smanjenja unosa hrane u organizam.

Što utječe na razine leptina?

U gladovanju leptin pada i neposredno se potiču sveukupni hormonski, metabolički i kognitivni mehanizmi prilagodbe na nedostatak hrane te dolazi do pojačanja teka i smanjenja energetske potrošnje. U obrnutom slučaju, kod obilne ponude hrane, leptin smanjuje tek i pojačava energetsku potrošnju. Promjene razine leptina djeluju u smislu protivljenja promjeni težine u bilo kojem smjeru poput termostata.

Nažalost, u slučajevima prejedanja ili izgladnjivanja, mozak počinje ignorirati poruke koje mu ovaj hormon šalje, što se naziva rezistencijom na leptin. Dakle, leptin ima pozitivne učinke u slučajevima normalnog unosa hrane, a za njegove pozitivne učinke je bitno i polako jesti.

Leptinska rezistencija

Naime, u osoba s normalnom tjelesnom težinom homeostaza energije (unos – potrošnja) održava se na razini oko 20% masti u tjelesnoj težini, ali u debelih osoba ta ravnoteža je pomaknuta na više od 30 %. Razlog tog pomaka krije se u razvitku leptinske rezistencije: dolazi do smanjene osjetljivosti leptinske povratne sprege i neuspjeha povrata na prethodnu težinu uz porast leptina.

Debeli ljudi imaju dovoljno, zapravo čak povećane količine leptina, ali njihov hipotalamus ne uspijeva dobiti taj podatak o dovoljnoj količini energetskih zaliha.

Leptinska rezistencija je vrlo slična inzulinskoj rezistenciji kod dijabetesa tipa 2 kod kojeg gušterača proizvodi veće količine inzulina, ali tijelo na njega ne reagira uobičajeno. U slučaju leptinske rezistencije, leptin je jako visok, osoba nakuplja velike količine masti, ali mozak ne dobiva signale o tome. Drugim riječima, mozak se osjeća kao da je u fazi gladovanja, a tijelo je pretilo. Dakle, definicija pretilosti je u ovom slučaju: izgladnjivanje mozga.

Vraćanje normalnih razina leptina

Složene olfaktorne, vizualne, emocionalne, više kognitivne funkcije, a i nekoliko drugih signalnih putova utječu na hranjenje, međutim već u ovome osnovnom leptinskom mehanizmu povratne sprege (adipostatu) krije se patogeneza debljine. U suprotnosti sa svjesnom željom za mršavljenjem, snažni biološki podsvjesni mehanizmi održavaju tjelesnu težinu stalnom i razlog su neuspjeha većine ljudi u nastojanjima za smanjenjem težine.

Više je procesa u organizmu koji vraćaju razine leptina na normalne. Jedan uključuje stimulaciju nervusa vagusa (najduži parni moždani živac) koji se proteže od mozga do abdomena. „Nervus vagus je, pojednostavljeno, živac koji se povezan sa spremnicima energije. Svaka njegova aktivnost izaziva osjećaj gladi. Sve što ovaj živac čini je stvoreno da pohrani energiju u mast. Zašto? Da bi se stvorile veće količine leptina te da bi se razina leptina vratila u normalnu. To izaziva potrebu za hranom i vraćanje leptina na uobičajenu razinu.“, ističe Robert H. Lustig, MD s University of California, San Francisco, na kojem su se provodile studije o utjecaju nervusa vagusa na razine leptina.

Utjecaj leptina na ukupno zdravlje

Osim što je direktno povezan s pretilosti, leptin je hormon koji ima važnu ulogu u zdravlju srca i kostiju. Također, optimalne razine leptina održavaju organizma očuvanim od upalnih procesa i održavaju imunitet. U nedavno provedenim studijama povezana je povišena razina leptina s nekim oblicima karcinoma, posebno melanoma (karcinoma kože).

Nadalje, leptin utječe na plodnost u žena što se povezuje s potrebom organizma za određenom količinom masti, kako bi se mogla trudnoća iznijeti do kraja.  

Kako kontrolirati leptin?

Liječnici savjetuju da se razine leptina održavaju njegovim normalnim funkcioniranjem i izbjegavanjem uvjeta koji izazivaju leptinsku rezistenciju. Savjetuje se održavati inzulinsku osjetljivost te održavati niske razine triglicerida. Kako je rečeno, inzulinska rezistencija je direktno povezana s leptinskom rezistencijom. Osjetljivost na inzulin se održava niskim unosom jednostavnih i rafiniranih šećera te izbjegavanjem namirnica koje ih sadrže. Razine triglicerida su izravno povezane s osjetljivošću na inzulin pa se pridržavanjem onim uputama o izbjegavanju jednostavnih i rafiniranih šećera i razine triglicerida ostati niske.

Objavljeno 28.10.2015.