Koliko puta vam se dogodilo da na trening dođete bezvoljni i doslovno se jedva prisilite odraditi sve što ste naumili, a onda kad je trening gotov – sretni ste i zadovoljni i drago vam je da ste se odlučili pokrenuti. Naime, tijekom i nakon treninga tijelo proizvodi hormone koje vježbači prepoznaju kao osjećaj sreće nakon treninga.

Studija provedena u Finskoj, objavljena u Neuropsychopharmacology, potvrdila je da količina endorfina koja se luči u mozgu nakon fizičke aktivnosti, ovisi o intenzitetu aerobne aktivnosti. Endorfini su endogeni opoidi koji se oslobađaju iz hipofize i vjeruje se kako dovode do analgezije (smanjuju osjećaj boli), potiču euforiju i imaju nagrađivačku ulogu unutar mozga. 

Ovo je posebno važno jer razumijevanje kako iskoristiti snagu koju endorfin ima u borbi protiv bolova može povećati motivaciju za trening i olakšati pridržavanje trening režimu koji dovodi do realizacije zacrtanih ciljeva. Naime, kada bi čovjek osjetio sve bolove koje mu težak trening donosi, veća bi bila vjerojatnost da bi od treninga odustao ili ga ne bi ni izdržao.

Čini se da upravo HIIT (intervalni trening visokog intenziteta) potiče najsnažnije otpuštanje endorfina u mozgu i njegov prijelaz iz mozga u krvotok. Ovaj tip treninga sastoji se od dionica visokog intenziteta koje se izmjenjuju s dionicama umjerenog do slabog intenziteta. Kako stoji u rezultatima navedene studije, znanstvenici su potvrdili da HIIT trening značajno pojačava otpuštanje endorfina i drugih opioidnih peptida u područjima mozga povezanima s kontrolom osjećaja boli i emocionalnim sposobnostima.

Istovremeno, aerobik trening umjerenog intenziteta u trajanju od 60 minuta  nije izazvao lučenje endorfina usporedivo s onim koje je izazvao HIIT. Dodatno, umjerena do visokointenzivna fizička aktivnost potakla je lučenje endokanabinoida (supstance proizvedene u tijelu koje aktiviraju kanabinoidne receptore) što se kolokvijalno odnosi na „blažene molekule“, a koje izazivaju ono što se u trkačkom svijetu naziva runner’s high.

Runner’s high

Antropolozi ovaj fenomen povezuju s zadatkom koju su imali naši preci lovci da što prije ulove plijen i nahrane one koji o njima ovise. Kako ističu „želja za životom je ono što ih je tjeralo da trče brže i dalje, a kada bi to i uspjeli to je izazivalo osjećaj zadovoljstva“. Dodaju kako je runner’s high možda našim precima služio kao prirodni lijek protiv bolova za bolne noge i umorna i žuljeva puna stopala, što bi ih inače spriječilo u lovu i ugrozilo opstanak.

Kako ističu iz American Society for Exercise Physiologists, runner’s high se manifestira kao osjećaj euforije, nepobjedivosti, stanje u kojem se ne osjeća bol ili bilo kakva neugoda ili umor, ali čak i osjećaj gubitka pojma o vremenu što trkače često potiče na jako duge trkačke dionice.

No, osim navedene tjelesne aktivnosti za optimalno lučenje endokanabinoida, potrebna je i dovoljna količina sna. Dodatno studije potvrđuju da su razine endokanabinoida čak do triput više u ranim jutarnjim satima nego odmah nakon tjelesne aktivnosti.

Dakle, prema dostupnim studijama može se zaključiti da ključ za izlučivanje endogenih kemikalija u mozgu koje vam daju dobar osjećaj i stanje neke vrste blaženstva nakon treninga, uključuje kombinaciju aerobnog intenziteta i trajanja.

No, često HIIT može biti toliko iscrpljujući i s njime se može pretjerati što može izazvati osjećaj neugode i potpune iscrpljenosti, a ne ugode kojoj težimo. Stoga, najbolji omjer je onaj u kojem se produljene periode umjerenog intenziteta prekida s kraćim periodima visokog intenziteta koji izlaze iz zone komfora te potiču lučenje ranije spomenutih endokanabinoida.

Reference:

Tiina Saanijoki, Lauri Tuominen, Jetro J Tuulari, Lauri Nummenmaa, Eveliina Arponen, Kari Kalliokoski, Jussi Hirvonen. "Opioid Release After High-Intensity Interval Training in Healthy Human Subjects." Neuropsychopharmacology, 2017;

Fuss, Johannes, Jörg Steinle, Laura Bindila, Matthias K. Auer, Hartmut Kirchherr, Beat Lutz, and Peter Gass. "A runner’s high depends on cannabinoid receptors in mice." Proceedings of the National Academy of Sciences 112, no. 42 (2015): 13105-13108.

Objavljeno 08.10.2017.