Buđenje

Nikad nisam previše promatrala ljude oko sebe. Hodala bi gradom zadubljena u vlastite misli gledajući u prazno ili u pod. No, trebalo je jednom i dignut tu glavu... i proučavajući taj svijet zadnje vrijeme malo pomalo došla sam do jednog zaključka, i to lošeg zaključka. Naime, ljudi - mi smo sve deblji. Ne ugodno popunjeni - debeli. Ne ni "obično debeli" - nego "američki" debeli. Obraćam se onima koji će se u tome prepoznati, sve u dobroj namjeri...
Imamo prirodnu hranu. Imamo savršenu prirodu. Imamo čisti zrak. Nemamo - volje. Kažete nemamo vremena, a ne volje? A ne, ne, IMAMO vremena. Koliko vremena provodimo ne radeći ništa korisno - recimo zureći u tv? Ajmo uzet bar pola sata od toga i napravit nešto korisno. Kažete da nemate vremena za planiranje jelovnika? Puno toga u životu planiramo i ta planiranja traju čak i više od ovog, mnoga čak i propadnu - a ovaj plan vam doslovno može spasiti život. Kažete da nemate vremena za više obroka tijekom dana? Nitko od vas ne traži da od svakog obroka napravite gozbu od 2 sata. Gricnite nešto malo i nastavite dalje. I na kraju, kažete da jednostavno volite jesti? Ja volim jesti. Obožavam. Ali još više od tog trenutnog zadovoljstva volim svoje tijelo jer nemam drugo. I taj osjećaj lakoće dok hodam, i sreće kad potrčim ili kad se popnem na 12. kat svoje zgrade, a da ne ostanem bez zraka. Vi ne volite jesti - vi nešto zamijenjujete tom hranom. Vi nešto ispunjavate tom hranom. Razmislite o tome.
Radim u teretani. Svjedok sam mnogih ljudi koji su došli pokislog lica na mjesec dana, vukli se od sprave do sprave i potvrdno kimali na moje savjete, mislima negdje daleko od mene, mojih smiješnih govorancija i tog, po njima, čudnog prostora nabrijanog egom površnih ljudi. U očima sam im mogla procijenit da se više neće vratiti. I nisu.  I neki dan vidim jednu takvu u gradu, još i deblju nego prije...
Ne mora to biti teretana. Imate noge. Bacite taj daljinski iz ruke, čekat će vas i kad se vratite kući. Hodajte. Trčite. Mahnite autu kad izlazite i prošetajte. Zaboravite lift i krenite stepenicama. Neka svaka stepenica bude novi izazov. Udahnite svjež zrak. Pogledajte te boje voća i povrća, osjetite taj miris. Naviknite se na okus vode, nemojte misliti da ga nema. Čitajte deklaracije, a ne Mile i Tene. Učite što više, a najviše - o sebi. Zapitajte se gdje je ta rupa u vama, jer ona postoji. Sigurno. I nećete ju ispuniti hranom - napravit ćete ju još većom. Provjereno.
Nije sve u estetici, ona dolazi kasnije. Osvijestite se ljudi - zdravlje je najjeftinije dok ga imamo, a najskuplje kad ga izgubimo. I kad to napokon shvatite, probudite se i krenete - ja vam želim da uživate u svakom koraku ;)

Objavljeno 03.09.2009.

Brza ocjena - kakav vam je sadržaj?
Podijeli s prijateljima!

Ostali postovi

Postoji10komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija

Ostali postovi

Postoji10komentara na ovu temu

Komentiraj ovu temu

Samo registrirani korisnici mogu ostavljati komentare. Registracija je besplatna.
Registracija