Ovaj blog, odnosno serija blogova koja slijedi na tu temu potaknut je zbunjenošću ljudi pred očito jednim od najbitnijih pitanja današnjice – kako smršavjeti i ostati takav, a pritom ostati normalan

Nevjerojatno je da nakon svega što smo napisali na tu temu kroz godine i godine sudjelovanja na ovom portalu i s obzirom na toliku dostupnost informacijama i dalje ima toliko neodgovorenih pitanja, toliko mitova, toliko zbunjenosti, toliko krivih izbora….u čemu je problem? Sigurno je jedan od problema kontradiktornost svih tih informacija koje kolaju…jer sam u kontaktu s ljudima primjetila nedoumice koje ih samo drže na mjestu umjesto da ih motiviraju. Možda nije ni čudno da se početnici gube u tom moru informacija jer više ni sami ne znaju koga bi slušali. Ali opet, mislim da se, početnici pogotovo, previše opterećuju sitnicama koje na početku uopće nisu toliko bitne. Ja bih da se vratimo na osnove, osnove koje smo već toliko puta pretresli da sam i ja već sama sebi dosadna - ali očito nije dovoljno...dakle idemo...

Voljela bih da na početku razjasnimo jednu stvar s obzirom da tih par riječi već mogu natipkati zatvorenih očiju koliko sam ih puta ponovila – gubitak kilograma nije isto što i gubitak masnog tkiva! Molim vas, shvatite to, shvatite tu razliku.  Dijete za koje znate možda vam pruže brzi gubitak kilograma ali što ste u biti izgubili? Dok se vi veselite padajućim brojčicama na vagi, u vašem tijelu se događa nešto što ćete kasnije dobro platiti. Znam da je dobro živjeti u sadašnjosti, ali u ovom slučaju pogledajte malo i u budućnost. Izgladnjivanjem tijela primorat ćete ga da uspori svoje funkcije kako bi vam osiguralo dovoljno energije – jednostavno ćete morati moći funkcionirati na manje hrane. I hoćete ali što kad poželite jesti kao prije? Eeeee…tada ćete shvatiti da su ti dani prošli….tijelu više nije potrebno toliko hrane kao prije, dok ste vi razgaljeno plesali sa vagom u ruci iz dana u dan ono se snašlo i sad radi na manje kalorija – a sad se vi snađite sa tom situacijom ;)

Nemojte da vam vaga bude jedino mjerilo uspjeha – vaga ne mjeri što točno gubite i u kojem omjeru (masti, vodu, mišićno tkivo, glikogen - zalihu glukoze u jetri i mišićima), ona mjeri ukupnu situaciju koja vas može jako, jako zavarati. Gubitak vode je ono što vas najviše razveseli prvi tjedan nakon drastične restrikcije kalorija, odnosno ugljikohidrata - ne zavaravajte se time da ste prvi tjedan izgubili 4 kg samo masnog tkiva, to je fiziološki nemoguće i zapravo pouzdan znak da između ostalog gubite velik postotak mišićnog tkiva. Kako dalje gladujete gubitkom mišićnog tkiva usporit ćete metabolizam, oslabit ćete i biti mršavi ali to neće izgledati lijepo. Bit ćete ravni, nikakvog tonusa mišića i nezadovoljni. Da ne govorim da nećete moći jesti onoliko koliko biste mogli da ste radili na tome da ga očuvate ili bolje, povećate...morat ćete paziti na svaku kaloriju da ne vratite sve nazad. Zvuči frustrirajuće, ne?

Hranite mišiće, a topite masti.

Mnogi ljudi imaju totalno krivi pristup mršavljenju. Većina popularnih dijeta (ili onih self made dijeta) bazira se na jako niskom unosu kalorija. Neke od njih čak i ne zahtijevaju tjelovježbu (a znamo da se kalorijski deficit može postići na 2 načina – smanjivanjem kalorija i/ili potrošnjom kalorija kroz trening). Neću reći da sve te dijete ne djeluju – ako ćemo djelovanje bazirat na gubitku kilograma. One djeluju na početku i to nije ništa čudno – ako znamo da nam je za mršavljenje potreban kalorijski deficit, odnosno da trošimo više nego što unosimo. Taj uvjet pokrivaju sve dijete jer inače nebi ni nosile novac, ne? No, ono što ljudi očekuju od njih, a što se ne događa jer je fiziološki nemoguće je – taj nagli gubitak kilograma neće ići unedogled. Mislili ste da ćete gubiti stalno isto, istim tempom, do idealne težine? A ne ne, to bi bilo prelagano….

Jednog dana ćete udariti u zid i primijetit da više ne ide dolje. Pa ćete spustit kalorije još niže…pa će možda malo krenuti ali sporije nego prije (jer se metabolizam usporio) pa opet stati..pa ćete spustit još niže…pa će krenut još sporije..pa ćete počet sumanuti trčat cijeli dan…pa će opet stati – dok se ne srušiti jednog dana negdje u gradu i zaključite da ste pretjerali. A onda ćete se ljutit na svoje tijelo koje vas mrzi – a ono vas ustvari voli jer sve što mu je važno je to da vas održi na životu. I zato neda svoje zalihe koje su životno ugrožene…..ono ne zna da vi želite stati u 4 broja manje traperice – samo zna da nema hrane i da to signalizira opasnost.  Dakle, do kuda mislite smanjivati kalorije? Do 0? Znate i sami u koje se probleme možete uvući tako….anoreksija i bulimija danas nisu ništa manji problem od ekstremne pretilosti. Iz krajnosti u krajnost – a svi znamo da krajnosti nisu dobre.

Svi su ti problemi rezultat borbe tijela da se održi na životu, da održi svoju homeostazu. Homeostaza je jedino što ga zanima – vaše nastojanje da zablistate u neko kratko vrijeme ga uopće ne zanima. Tijelo se neće boriti protiv debljanja, ono će se boriti protiv pretjeranog mršavljenja. Višak masti njemu znači veću mogućnost preživljavanja ako dođe do opasnosti, odnosno nedostatka hrane – tako je bilo u prošlosti, i ništa se nije promijenilo. Osim vanjskih uvjeta, odnosno našeg načina života koji je od aktivnog prešao u sjedilački, a o izboru hrane da ne govorim. Vaše tijelo ne zna da vi imate frižider pun hrane samo ste sami odlučili zaobilaziti ga narednih mjesec dana….ono samo dobiva signale da se ne hranite dovoljno i radi ono što raditi mora – brine se za vaš opstanak.

Dakle, što je cilj svakog pametnog mršavljenja? Gubitak masnog tkiva uz očuvanje/povećanje mišićne mase, normalnog metabolizma i bez izgladnjivanja tijela. I što je još jedan cilj? Sačuvati to što smo postigli – dakle, usvojiti jedan novi način života. Dijete pretpostavljaju određeno vrijeme koje ćemo provesti „na njima“. A što nakon toga? Vratiti se na staro? I što smo time postigli? Ništa, samo smo ušli u još jedan začarani krug svog života. Usvajanje novih navika nije lagan proces, i neću vam reći da je na početku lako. No, ako se budite potrudili i dali si dovoljno vremena sve će vam to postati normalno, jednostavno ćete sve raditi automatski. Kao što danas odletite na školskom odmoru, ili na pauzi za ručak na poslu do pekare ili do nekog fast food-a, tako ćete sa istom lakoćom pripremati obrok kod kuće i nositi ga sa sobom…i osjećati se super jer činite nešto dobro za sebe.

Ovo je samo uvod, uvod koji je možda opet malo zbrkano izašao iz mene danas, a s obzirom da nemam baš puno vremena uljepšavati ga, samo sam ga nakeljila tu jer vidim da je hitno potrebno razbijati neke strahove i ispravljati krive korake. Tu sam već skoro 3 godine i stalno se susrećem sa istim pitanjima i istim problemima. Treba vam znanje, treba vam volja i strpljenje, treba vam motivacija. Znanje i motivaciju možete dobiti izvana, ali volju i strpljenje ćete morati pronaći u sebi. Pa čak i motivacija koju možete dobiti izvana neće biti dugog vijeka ako ne naučite biti sami sebi najbolji motivator.

Ja ću se u narednim blogovima potruditi prenijeti vam ono što znam i motivirati vas najbolje što mogu, a vi se potrudite trgnuti se iz svoje uljuljkane svakodnevnice i zagristi izazov koji vam može promijeniti život ;)

Objavljeno 14.02.2012.