U svijetu fitnessa u posljednjih nekoliko godina dogodila se prava poplava trenera koji pokušavaju naći "svoje mjesto pod suncem". Svi pokušavaju na neki svoj način zadobiti klijente i razviti posao. No, srećom, kvaliteta će uvijek pronaći svoj put i istaknuti najbolje.

U pripremi razgovora s Marinom Bašićem, a imajući i iskustvo slušanja nekih njegovih predavanja našla sam se u jednom slatkom problemu: najradije bih mu postavila stotinu pitanja! Zašto? Marino je jedna prava enciklopedija znanja i svaki razgovor s njim je prilika da nešto novo naučim. Osim toga, Marino je i stručnjak koji nesebično dijeli svoja znanja s kolegama u želji da svi budu bolji i kvalitetniji, a njihovi klijenti zadovoljniji.

Dragi čitatelji, predstavljam vam Marina Bašića, kondicijskog i fitness trenera i vrhunskog stručnjaka u području fitnessa.

Tvoj životopis je fascinantan. Kako bi se ti predstavio našim čitateljima?

Pozdrav svim čitateljima i odmah na početku hvala na komplimentu. Ne bih ništa posebno izdvajao iz svog životopisa jer smatram da raditi u fitnessu, u kondicijskoj pripremi, držati seminare.. i sve što drugo radim je podjednako zahtjevno. Ja preko 20 godina radim kao kondicijski trener, fitness trener i kao vlasnik dvorane, tako da radim i s rekreativcima i s profesionalnim sportašima, a uz to radim i seminare i certifikacije. Dugo sam radio kao predavač i vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu, Fitness učilištu i na nizu drugih fakulteta diljem svijeta, a i vodio sam i asistirao na nizu seminara i radionica.

Ono što smatram najvažnijim jest da se svaki trener, bio kondicijski, fitness ili za grupne programe, mora usavršavati pa tako i ja dosta svoga vremena posvećujem upravo tome. Mislim da je to jedini način da se napreduje, a pogotovo je to važno u današnje vrijeme kad je puno informacija i znanja dostupno i online i uživo, pa je na svakom treneru da uči kako bi bio kompetentan i konkurentan na tržištu.

Odavno je ovaj posao prestao biti samo znanje o treningu, danas je tu neophodno uključiti i znanja o coachingu, lidershipu, ali i kineziterapiji. Fitness tržište zaista brzo napreduje i svaki bi se trener trebao potruditi držati korak s time, a to je upravo ono što je i moj cilj.

Ja sam imao sreće da sam radio s vrhunskim sportašima s kojima sam ostvario vrhunske rezultate. No, to je nešto što sam oduvijek želio, a ja zaista vjerujem da kad nešto baš jako želiš, kad to privlačiš, to se može i ostvariti, naravno pod uvjetom da se zaista jako trudite i posvetite tome cilju. Danas je preda mnom još jako puno ciljeva koje želim postići i samostalno, ali i sa svojim cjelokupnim trenerskim timom. Danas je jako teško biti ono što zovemo „one man band“, jako je važno imati dobar tim i dobre suradnike kako biste i kao pojedinci napredovali i bili sve bolji.

Stoga, cilj mi je taj svoj životopis dodatno nadopuniti rezultatima i iz područja fitnessa i iz područja kondicije i edukacije. Smatram da svoja znanja koja sam stekao trebam dijeliti s nekim novim i mladim ljudima i trenerima, ali i onima koji su dugo u ovom poslu, da im pomognem da svoj posao i znanje podignu na jedan viši nivo. Moj stav je da svi mi, ako smo nešto napravili, moramo nešto i vratiti i podijeliti znanja s drugima.

Kao kondicijski trener, s kojim si sve profesionalnim sportašima radio?

Radio sam s jako puno sportaša i bez obzira na njihove razine uspjeha ja sam se svima posvetio maksimalno i jednako. Naravno, s nekim sportašima se radi duže, s nekima kraće. Primjerice sa skijašem Filipom Zubčićem i rukometašem Lukom Sokolićem radim preko 10 godina, s nogometašem Antom Budimirom oko 6 godina i naravno da s njima imam i bliže odnose. Istovremeno, oni s najvećim uspjesima te najviše promoviraju kao trenera, poput tenisača Miloša Raonića, Borne Ćorića te veslačkog dvojca braće Sinković. Primjerice, braća Sinković su u vrijeme kad sam bio njihovog tima osvojili olimpijsko zlato u Riju.

Ipak mislim da najviše utjecaja ostaviš na sportaše s kojima radiš dugo. Nama dolazi i puno sportaša iz cijeloga svijeta na pripreme, ali na kraće periode. No, kod ovih s kojima radiš dugo ipak možeš jasno reći da si pridonio njegovom uspjehu.

Meni je velika čast i zadovoljstvo kad nas profesionalni sportaši prepoznaju po kvaliteti i dobrom radu, a kad u radu s njima sudjelujete u velikim rezultatima, onda to ostaje za sva vremena.

Teško mi je uopće nabrojati sve sportaše s kojima sam radio bez da nekoga ne izostavim. Tu su već spomenuti skijaši Filip Zubčić i Istok Rodeš, tenisači Borna Ćorić, Nikola Mektić, Franko Škugor, Dajana Jastremska, rukometaši Luka Sokolić i Lovro Šprem te mnogi, mnogi drugi. Najbitnije u svemu je da su svi napredovali, svi napravili pomak i svi imali bolje rezultate.

Kako bi ocijenio stanje u kojem je trenerska struka? Sve je više trenera, kako misliš da to utječe na kvalitetu usluge koja se pruža?

Da, jako puno radim i s rekreativcima, a kod nas u dvorani imamo grupne i individualne treninge kroz naš sustav Basic Training for Life koji provodimo u dvorani Basic Gym One. Ciljevi tih treninga su dugovječnost, održivost treninga i zdravlje. Radimo transformacije na jedan zdrav način: vježbači postaju mobilniji i jači, a izgledaju bolje bez ugrožavanja zdravlja. Radimo na različite načine, individualno i grupno, a naše grupe su limitirane na 15 ljudi radi održavanja kvalitete rada.

Da, u jednom trenutku je posao fitness trenera postao jako popularan i jako puno ljudi je ušlo u to. Naravno, oni koji to zaista žele, kojima je to i strast i motivacija, oni će u tom poslu i opstati. Istovremeno, oni koji su u to ušli jer misle da se radi o lakoj zaradi i lakom poslu, naprave malo nereda, ali se u pravilu ne zadrže dugo. Tržište je otvoreno i svatko se može reklamirati i pokušati.

Ono što mislim da je generalno dobro je da se podiže razina svijesti o važnosti fizičke aktivnosti. Sve je više trenera, ali je i sve više vježbača. Mislim da je su manje grupe i individualni treninzi budućnost fitnessa, a ciljevi dugovječnosti, održivosti i zdravlja sigurno će dobivati na važnosti.

Ja nikako nisam pobornik grupnih treninga u kojima je 30-40 vježbača u grupi, gdje trener stoji na bini i pokazuje vježbe a vježbači ga slijede. Tu nema mogućnosti ni nadzora ni ispravljanja pogrešaka. Također, nisam pobornik ni onih individualnih ili poluindividualnih treninga visokog intenziteta koji nisu održivi i dugoročno neće donijeti rezultate.

Kao mentor moj posao je pomoći trenerima da napreduju. Jedan dio tog posla se odnosi na stvaranje znanja, i teoretskog i praktičnog, a drugi dio je rad na odnosima s ljudima, kako pridobiti klijente i kako ih zadržati. Sve su to segmenti koji čine trenerski posao. Ima puno trenera koji su poznati, a nemaju kvalitetu rada, i obrnuto. Ja to sve pokušavam staviti u paket i kroz sve te segmente raditi kao mentor.

Što se tiče kvalitete usluge koja se trenutno nudi na tržištu, zaista ima svega no ja to ne osuđujem. Svatko ima pravo na svoj način, na neku svoju metodu rada, a ljudi su ti koji će odabrati ono što misle da je za njih najbolje.

Ja trenerski posao ne gledam kao konkurenciju. Svima nam je u cilju da što više ljudi vježba pa će biti posla za sve, ali što je više dobrih trenera to će i klijenata biti više jer će oni svoje zadovoljstvo podijeliti s drugima i tako ih motivirati da krenu vježbati. Treneri se ne bi trebali boriti da „preotmu“ nečije klijente već bi zadatak svima trebao biti uvoditi nove ljude u trening. Moja poruka svim trenerima je uvijek ista – ulažite što više u svoje znanje i na taj način će svima biti bolje.

Radiš s profesionalnim sportašima i s rekreativcima, koje su prednosti jednoga, a koje drugoga?

Često se misli da je sa sportašima puno teže raditi. No, ako imate rekreativca koji nije motorički dobar, koji ima neka ograničenja ili povrede ili jednostavno koji ima puno životnih obaveza i teško može uhvatiti kontinuitet treninga jednako je teško trenirati i jako je velik izazov za trenera kao i rad s vrhunskim sportašem.

Ono što je jedina razlika jest činjenica da u vrhunskom sportu imate pritisak rezultata. Postoje slučajevi kad su treninzi odrađeni vrhunski, a rezultat izostane i to izazove razočaranje i stres kod sportaša.

Kod rekreativaca, ako radite dobre treninge dogodit će se promjena. Dogodit će se transformacija u izgledu, ali i poboljšanje sposobnosti poput jakosti i izdržljivosti i vježbač će tu biti zadovoljan i motiviran za ustrajati i raditi dalje. Što se tiče trenera, s rekreativcima treba biti puno oprezniji, znati dozirati, osjećati od treninga do treninga kako se vježbač osjeća te uključiti emocionalnu inteligenciju kako bi klijentu bilo ugodno s vama.

Moj savjet je uvijek da klijentu treba dati ono što on želi i ono što on treba. Primjerice, ako imate klijenticu koja želi naglasak na mišiće stražnjice, naravno da ćete to uključiti u trening, ali će uz njih odraditi i vježbe mobilnosti i sve ostalo što je potrebno za ostvariti rezultate, ali i zadržati zadovoljstvo klijenta.

Raste li interes za vježbanje? U kojem smjeru predviđaš da će se razvijati fitness industrija?

Da, interes raste. Kako ja ovaj posao radim preko 20 godina, mogu to usporediti: puno manje ljudi je prije treniralo. Danas je pred vježbačima zadatak, u moru programa prisutnih na tržištu, odabrati ono što je za njih dobro.

Početnici često prate trendove i to ponekad nije dobro. Slikovito, ako ste 20 godina sjedili u uredu i niste se ničime bavili i sad ste odjednom odlučili istrčati maraton za koji se planirate spremiti u 10 dana, to možda i nije najbolji plan. Ljudi krenu s treningom i odmah bi krenuli s 6 treninga tjedno, odmah bi htjeli najžešće treninge i brze transformacije, no to ne ide tako. No, srećom uz porast interesa za vježbanjem, raste i edukacija među ljudima i pristup informacijama, pa su i gore navedeni slučajevi ipak izuzetci.

Što se tiče mojih predviđanja o budućnosti fitness industrije mislim upravo ovo što sam sad rekao – ljudi će biti educiraniji radi dostupnosti informacija pa će rasti i svijest o važnosti dugovječnosti i usporavanja procesa starenja. Samim time, rast će i interes za treninzima koji promoviraju vitalnost i kvalitetu života i u kasnijim godinama.

Naime, s 20 godina tijelo sve trpi, i lošu prehranu i manjak aktivnosti. No, nakon 35-40. godine i treninzi i prehrana moraju biti pametniji. Upravo radi toga danas imamo 40-godišnjake koji su super fit i sposobni, a istovremeno i one koji se jedva kreću  imaju niz ograničenja.

Dio poslovanja si prebacio online. Misliš li da će dio vježbača ostati online?

Ja sam i prije pojave korone trenerima na svojim edukacijama savjetovao da dio poslovanja imaju i online.

Primjerice, trener doživi ozljedu, pukne mu prednji križni ligament i ne može raditi uživo s vježbačima, potreban mu je online trening da nastavi raditi s klijentima. Mislim da je fitness trenerima potrebno da dio posla imaju online, dio uživo kako bi opstali u nepredviđenim situacijama, poput navedenog primjera ozljede ili pandemije koronavirusa.

Također, nevezano za ove faktore rizika, postoje ljudi kojima odgovara raditi online, koji jednostavno iz nekog razloga ne stižu, ne žele ili ne mogu dolaziti vježbati u fitness. Moj tim i ja i radi toga imamo online programe. Online klijentima je važno da imaju kvalitetno osmišljen trening, podršku i jasno usmjeravanje što i kako trebaju raditi t da im je trener dostupan za eventualna pitanja i nedoumice. Dio vježbača će nakon korone sigurno ostati online jer im je treninge lakše tako provoditi.

Koliko je posljednja godina štetno djelovala na zdravlje i formu vježbača?

Da, protekla godina je zaista jako puno i štetno djelovala na vježbače. Unazadila ih je i mentalno i zdravstveno. S tim stalnim promjenama i uvođenjem i ukidanjem mjera, mnogi su izgubili motivaciju za trening jer nisu imali kontinuitet. Također, mnogi nemaju motivacije vježbati sami kod kuće, potrebno im je vodstvo trenera uživo.

Pa i ja bih imao problema natjerati se na trening, da mi posao nije vezan uz fitness i da nisam u ovom prostoru gdje mi je sve dostupno i lakše za pokrenuti se. Naravno, uvijek postoje izuzeci, ali generalno govoreći, i zdravlje i forma vježbača su jako puno pali u posljednjih godinu dana i ja se nadam da se to neće ponoviti.

Koliko često i kako ti vježbaš i održavaš formu? Kako je izgledao zadnji trening koji si odradio?

Ja se trudim vježbati svaki dan, a nedjeljom uzimam dan pauze. Jedan dan radim snagu gornjeg dijela tijela, jedan dan je za snagu donjeg dijela tijela. Treći dan je kardio trening (najčešće trčanje) no tu uključim i SAQ (speed, agility and quickness) koji su mi potrebni i za seminare, ali i za neke stvari koje ja volim. U trčanje uvijek uključujem neke vrste intervala. Uz navedeno u treninge uključujem i weightlifting i pliometriju, a ako u tjednu imam neko putovanje, onda radim više jakih treninga jer znam da tijekom putovanja neću moći odraditi sve po klasičnom planu.

Što se tiče prehrane, trudim se jesti kvalitetno i vodim računa i o odabiru namirnica, ali i o kalorijama. Kad putujem trudim se smanjiti unos kalorija i provodim neku vrstu fastinga.

Zadnji trening koji sam odradio je bio trening nogu, koji je izgledao ovako:

• 1 vježba s elastičnom trakom za vastus medialis i neke preventivne vježbe
• Povlačenje saonica
• Hip thrust s elastičnom trakom
• Hip thrust s utezima
• Goblet čučanj
• Čučanj na safety baru u varijanti s malim raskorakom
• Povlačenje saonica s puzanjem
• Jednoručno i jednonožno mrtvo dizanje s bučicom

Kako izgleda tvoja prehrana i je li sve "u gram" ili si dozvoliš malo opušteniji ritam?

S obzirom na višegodišnje iskustvo, ali i rad s ljudima, sad već znam bez mjerenja na kolikom sam kalorijskom unosu te jesam li u suficitu ili deficitu, ali i pratim kako tijelo reagira na unos pa i po tome reguliram. No, radi obaveza mi se događa da n jedem ni kad trebam ni što trebam. Također, pokušavam se unaprijed spremati obroke i nositi sa sobom na posao, ali ni to ne uspijem uvijek. Rekao bih da je moja prehrana fleksibilna, održavam formu zadovoljavajućom, ali ne želim biti rob samo tome.

Naravno, kad radite s ljudima, ako se žele rezultati i određena forma, mora se tome pristupiti malo strože, ali kad se forma postigne to je lako održavati jer ste već postigli ono što želite.

I na kraju, kako izgleda jedan tvoj dan kad si na godišnjem odmoru?

Ja u pravilu nemam neki fiksni i klasični godišnji odmor. Ja svoj posao volim i volim ga nazivati „freedom bussiness“, a tako ni moji klijenti nemaju onaj klasični godišnji kao u drugim tvrtkama.

Nikad ne odlazim na one godišnje „2 tjedna u kojima neću raditi ništa“, već povremeno uzimam 2-3 dana. No, i u ta 2-3 dana odradim nešto da bih se osjećao korisnim. Kad radite posao koji volite onda nemate potrebe za potpunim odmorom i isključivanjem od posla, tako da se ni moj godišnji odmor ne razlikuje previše od posla i dana koje i inače radim.

Kako te mogu kontaktirati i gdje te mogu naći svi zainteresirani za rad s tobom?

Svi mi mogu poslati poruku na društvene mreže, na moj Facebook i Instagram profil ili se javiti mejlom, a mogu doći i u Basic Gym One na zagrebačkom velesajmu, paviljon 6, 1. kat i možemo i uživo razgovarati. Naša dvorana ima 1300 kvadrata i ondje provodimo treninge „1 na 1“, „1 na 2“, „1 na 4“ i grupne programe (Strenght i Endurance) te Change for Life transformaciju u trajanju od 8 tjedana. Od rujna krećemo i s 2 nova programa Strenght Lifting i Glute Lab.

Svi programi uključuju kompletnu dijagnostiku kako bi se imalo početno stanje, a u programe su uključena i 2 nutricionista, 2 fizioterapeuta i 1 sportski psiholog kako bi se klijentima pružila kompletna usluga.

Kod nas nema mogućnosti „open gyma“ gdje ljudi dolaze sami trenirati već se sve radi pod nadzorom i unutar nekog programa ili vrste treninga koju sam gore nabrojao.

Svim klijentima pristupamo individualno i upravo radi toga je i broj ograničen, čak i na grupama, a cilj nam je pružiti kvalitetu svakom vježbaču. Naši su klijenti lojalni, dolaze dugi niz godina, razumiju što im dajemo i mi im pomažemo u ostvarenju njihovih ciljeva.

Radi velikog broja ljudi u timu, imamo cijeli dan ispunjen terminima, od 7 ujutro do 22 navečer imamo termine i vjerujemo da svatko može naći termin za sebe.

Svi zainteresirani su pozvani, bit će mi drago da se upoznamo i vježbamo zajedno!

Objavljeno 16.07.2021.