U proteklim mjesecima jedna je nova dijeta pridobila pažnju mnogih. Naziv joj je liposukcijska dijeta i prema autoru ove dijete Kenanu Mandri, ovom dijetom se u vrlo kratkom periodu, od samo desetak dana može skinuti i do 10 kilograma! Više od ovoj dijeti možete pročitati OVDJE.

S obzirom da se radi o dijeti koju su mnogi iskušali, a pritom se obećavaju radikalni rezultati, za stručno mišljenje smo pitali nutricioniste. 

Pročitajte njihove odgovore:

Diana Gluhak Spajić – Uz ovakve „revolucionarne" dijete čudim se da svi nakon 30 dana nismo supermodeli!

„Svake godine izlazi jedna dijeta koja je „revolucionarna“, briše kilograme kao rukom odnešene, druga vas pomlađuje i to bez vježbanja i bez muke, ostajemo lijepi, vitki i mladi zauvijek.

Čudno kako onda svi za 30 dana nismo supermodeli. Za dobro i zdravo tijelo potrebna je promjena stila života, a ne dijeta koja traje 30 dana: stalna uravnotežena i raznovrsna prehrana i stalna tjelesna aktivnost – donose stalne promjene i bolje zdravlje. I to je znanstveno dokazano.

Nažalost, nigdje ne piše ništa detaljno o tjelesnoj aktivnosti, a prema količini proteina koja se konzumira, nisam sigurna da je adekvatna za ljude koji su skloni bubrežnim tegobama, niti je preporučljiva za dulji period vremena. Kako svaka medalja ima dvije strane, dobar segment dijete je da se ograničava unos ugljikohidrata, ali ne treba ih nikad u potpunosti izbaciti.

Naime, uz vrstu ugljikohidrata uvijek je bitan faktor kada ih se unosi (ujutro, navečer) što ovisi o stilu života i cilju kojeg želimo postići i termičke obrade koja prethodi konzumaciji ugljikohidrata: npr. pohano nije preporučljivo, pogotovo ako se radi u biljnom ili suncokretovom ulju zbog nastanka raznih štetnih spojeva, između ostalog i trans masnih kiselina, koje djeluju pro-upalno na organizam.

Svjetska Zdravstvena Organizacija je pred dvije godine upozorila na konzumaciju i crvenog i procesiranog crvenog mesa, te njihovu učestalost direktno povezana za malignim oboljenjima, a ovdje ga za preporuku ima u pretjeranim količinama.

U tom pogledu, biokemijski gledano, liposukcijska dijeta podsjeća i na Atkinsonovu ili LCHF prehranu, iako je LCHF prehrana znatno bogatija raznim povrćem, čega u jelovnicima liposukcijske dijete iz viđenog znatno nedostaje.

Zaključak je da će se brzi rezultati ovime vjerojatno postići, međutim, koja je cijena takvog postupka na organizam, te kako nastaviti život nakon što smo 30 dana bili na rigoroznoj dijeti. Koji je sljedeći korak? Nastaviti? Povratak na staro opet radi šok za metabolizam, pa onda jedina mogućnost ostaje krenuti sa uravnoteženom, raznovrsnom prehranom i stalnom tjelesnom aktivnosti.

Onda se možemo zapitati čemu nam je ovaj predkorak uopće trebao.“, rekla je za Fitness.com.hr Diana Gluhak Spajić mag.nutr., RED FORK Konzalting Project manager i vlasnica Healthy Meal Standarda.

Katarina Zupančič: „Još jedna pomodarska dijeta, kao i mnoge dosad!“

„Zapravo je liposukcijska dijeta u svojim osnovama jedan od oblika LCHF, keto ili Paleo načina prehrane. Ne mogu reći da je to išta novo u ponudi, osim pojedinih dodataka vezano za trajanje same dijete.

Općenito, naziv dijeta smatram pogrešnim, jer bi svaki princip prehrane osim svog primarnog cilja (mršavljenje, debljanje) trebao imati i onaj dugoročni glavni cilj, a to je usvajanje zdravih navika. Pozitivno je da liposukcijska dijeta promovira unos kvalitetnih i nutritivno bogatih namirnica. A negativno je da se jedan način prehrane prepisuje svima kao idealan, jer to nikako ne može biti. Također, općenito sam protiv izbacivanja pojedinih grupa namirnica, bez valjanog razloga.

Svaki plan prehrane (dijeta) treba biti prilagođen individualnim potrebama, ali i načinu života, dostupnim namirnicama, budžetu i navikama. On mora biti održiv dugoročno, jer jedino tako će postići svoj glavni cilj, a to je podrška zdravlju. Tako da u konačnici i ovu dijetu smatram pomodarskom i novim hitom kao i one koje su joj prethodile.“, komentira Katarina Zupančič, dipl.ing. prehrambene tehnologije, nutricionist.

Branimir Dolibašić: „ Fraza `10 kg za 10 dana` je čisti marketing!“

„Kada po strani ostavimo sve reklamne tvrdnje, a njih ima mnogo, liposukcijska prehrana se predstavlja kao drugačije vođena proteinska dijeta. Vremensko ograničenje i bombastične tvrdnje (10 kg za 10 dana ili slično) naravno jesu dio marketinga, ipak fiziološki znamo granice mogućnosti tijela da troši masno tkivo. Također, iz napredne dijagnostike znamo da tijelo u početku rigorozne dijete otpušta vodu, kao i to da je masti nemoguće „topiti“ bez tjelesne aktivnosti.

Samim izbacivanjem ugljikohidrata iz prehrane, tijelo neće jednostavno uzeti drugi nutrijent (masti) i trošiti tako da mršavimo, već će se adaptirati na nametnuto uskraćivanje ketogenim odgovorom. Dugoročno, to nije uravnotežena prehrana, nije održiv rezultat (kada se vrate ugljikohidrati na jelovnik, to obično ide s kamatama u kilogramima), a izbacivanje ugljikohidrata iz jednadžbe, ma koliko efektno i jednostavno zvučalo, nije samo po sebi dobro niti psihološko ni metaboličko rješenje.

Danas nutricionizam na temelju dijagnostike određuje na biokemijskoj razini, koje namirnice tijelu odgovaraju, a s kojima ima problema, te se tako na dijagnostici temeljenom probiru može skrojiti prehrambeni model koji točno odgovara toj osobi.

Intolerancija hrane je pojava koja zahvaća gotovo svaku drugu osobu u prosjeku, ali eliminacije jednog dijela intolerantnih namirnica poput glutenskih žitarica, nije odgovor za sve. Sjetimo se, jedno odijelo ne odgovara svima. Rješenje je u pravilnoj zamjeni i nutritivno uravnoteženom pristupu, koji mora biti zasnovan na kompletnom rješenju - dakle, vježbanje, psihološki pristup i prehrana kao temelj svega.

Provjera

„Uskraćivanjem ugljikohidrata do „topljenja“ masti i 10% tjelesne težine u 10 dana.“ - ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, u svijetu dijeta to uvijek bude tako. Organizam ženske osobe s viškom kilograma (BMI> 26, sarkopenijska građa s više masti nego mišića), te sjedilačkog načina života i gradske brze prehrane, koja krene vježbati 3x tjedno troši u prosjeku 2300 kcal. To je prosječno visoka aktivna ženska osoba, koja vrijeme iza posla provodi bivajući aktivna, bilo za obitelj bilo druge kućanske poslove. Uzmimo da krene na liposukcijsku dijetu.

U 10 dana, uz redukciju kalorija prema nerizičnoj granici (znači, poštivajući bazalni metabolizam i osnovne potrebe organizma za energijom, te fiziološki minimum za održavanje razine glukoze u krvi), može potrošiti višak od 5000 kcal.

Preračunato u masno tkivo, čak da je „topljenje“ odnosno pretvorba svih 5000 kcal bila 100% iz masti, ili još bolje, iz masnih rezervi, (što fiziološki nije moguće, ali uzmimo radi ove priče da je tako) to je pola kilograma masne biomase. Gdje se u toj računici izgubi 9,5 kg i koja je sudbina mišića u tih 10 dana, ovdje je izostavljeno, pa ostavimo kritičkom čitatelju da pronađe svoj odgovor.

Da, pretpostavku kako mišići rastu dok mi spavamo, samo ih treba potaknuti unosom proteina u večernjem obroku, provjerite u svom lokalnom trening ili fitness centru. Recite nekom od vježbača da prestanu vježbati jer se to ne preporučuje, i tako mjesec dana ne vježbati i jesti proteine uvečer, očekujući isti rezultat. Ako vas netko posluša, provjerite rezultat nakon mjesec dana. Izvedite vlastiti zaključak.

Više proteina i masti, manje ugljikohidrata

Svaka dijetna strategija čiji je uspjeh temeljen na određenom proizvodu, u ovom slučaju to je točno određeni pripravak proteina, vodi uvijek jednom rješenju. To dobro zna i, više-manje pošteno, koristi svaki prodavač multilevel proizvoda. Samo po sebi to nije problem i nije loše. Ali dijeta je riječ koja definira prehranu kao takvu, (Anić, rječnik hrvatskog jezika navodi da je to način ishrane, način kako hranimo svoje tijelo), predstavlja sve što vam u hrani treba da bi održavali svoje zdravlje i korigirali ga kada je potrebno.

Kada bi zdravlje svih ljudi ovisilo o jednom proteinskom proizvodu, imali bi fenomenalno rješenje za probleme enormnih troškova debljine i budžete HZZO-a i polica zdravstvenih osiguranja. Uz to, da li će tijelo moći koristiti baš taj proteinski napitak ili je u biti intolerantno na taj izvor proteina (mlijeko?), pa će od koristi unosa proteina moguće prevladati šteta ako vam, primjerice, upravo protein mlijeka (ili soje?) stvara probleme.

Veći unos proteina izaziva dobro utvrđena opterećenja metabolizma - pojačano izlučivanje viška dušika/amonijaka/ureje, pojačan rad jetre i bubrega, ne baš prijateljsku (un-friendly) okolinu za crijevnu mikrobiotu odnosno sastav flore u probavnom traktu, ide nauštrb vlastitih probiotika koji ne preferiraju meso kao svoju hranu. Proteini znače meso, sir i mliječne proizvode, jaja, ribu i plodove mora, a potom i mahunarke.

Prva skupina ima praktično nula vlakana, a nadutost od graha ili mahuna zbog ne baš lake probavljivosti, te prateće tegobe i za neke ozbiljne probavne probleme vjerojatno nije potrebno detaljnije objašnjavati. Kao i u svim promjenama prehrane, umjereno (!) veći unos proteina daje koristi, ali ovdje doista nema opravdanja govoriti što više to bolje. Uravnotežena prehrana nije visoko-proteinska niti visoko-masna za opću populaciju (HPHF bi trebao biti naziv, high protein high fat). Dijagnostika izdvaja moguće iznimke, znamo po nutrigenetici da postoje ljudi s preferencijom masti kao goriva, ali tek u nešto većem omjeru i ne uz izbacivanje ugljikohidrata iz prehrane.

Manje ugljikohidrata, više proteina i masti

Does it do the trick? Da li isporučuje obećanje o smanjenju kilograma? Da. Ali.. Pada li snijeg u 5. mjesecu? Naravno. Ponekad i gdjegdje, kako bi to rekao čuveni metereolog. Hoćemo li se sanjkati i uživati u sniježnim radostima? Paa, ne baš dugo..

Smanjivanje kilograma mora ići uz ukupnu redukciju kalorija, uz redukciju ugljikohidrata, ali postoji granica do koje ugljikohidrati mogu ići dolje. Struka je kroz studije potvrdila optimalnu donju granicu dnevnog unosa ugljikohidrata 130 do 150 g, ali nema preporuke za optimalan dnevni unos za svakog pojedinca.

Opće prihvaćena preporuka unosa ugljikohidrata je 45 E% do 65 E% kod uravnotežene prehrane, ovisno o načinu života, bavljenju sportom ili posebnim prehrambenim potrebama. Kada se ugljikohidrati smanje drastično na rečenu granicu ili ispod nje, tijelo ostaje bez glukoze kao primarnog pogonskog goriva (ne zaboravite, više od 50% od ukupnog dnevnog kalorijskog unosa bi trebalo osigurati iz ugljikohidrata), a tome se najviše opire mozak, kao najveći korisnik ovog energenta.

Kada isključimo vanjski unos, kreće proces glukoneogeneze, kada tijelo samo proizvodi glukozu, najviše razgrađujući proteine (da bi dobilo u glukozu metabolički konvertibilne aminokiseline od kojih su proteini građeni). Teoretski, možemo to osigurati iz hrane, ili čekajući tijelo da razgradi vlastite proteine, odnosno mišićna tkiva. Dakle, ne masti, nego vrijedne mišiće.

Upozorenja?

Opasnost uvijek zvuči atraktivno kada se nešto predstavlja, ali zdravlje nije nešto s čim bi se trebali kockati. Debljina je bolest, i takvom je treba definirati, a negativne prateće pojave mršavljenja su posao i domena liječnika. Nutricionist je dio multidisciplinarnog pristupa mršavljenju i dio rješenja, a ne bi trebao biti uzročnik problema, s liposukcijom ili bez nje.

Dobre strane

Naravno, uz to da se ignoriraju lako prepoznatljivi marketinški dijelovi (ne jer struka ne voli marketing, nego zbog načelnog prava reklamiranja svog proizvoda i usluge), neke pozitivne preporuke su uključene. Na primjer, paziti na unos dovoljno tekućine, posvećivanje više pažnje osvješćivanju što je prava hrana (awareness), rekli bi svjesno odlučivanje zasnovano na činjenicama.

Također, izbacivanje prerađene hrane je načelno pozitivna ideja (u praktičnoj provedbi ipak postoji problem gdje pronaći domaći losos, tunu, jaja ili piletinu veterinarski netretiranu i hranjenu na ekološkom imanju?).

Prihvaćanje masti kao neizostavnog dijela prehrane i razbijanje straha od masti kao takve je u redu. Osviješten izbor masti je također u redu, iako se kroz piletinu i jaja neće ostvariti ideali o unosu dovoljno omega-3 (odnosno dovoljno višestruko nezasićenih masti iz takvih izvora) u organizam, pa se tu opet od načelne ideje put odvaja u pravilnoj i lošoj primjeni poznatih činjenica“, komentira voditelj Nutrilife Centra, Branimir Dolibašić mag nutr.

Objavljeno 10.05.2018.