Intolerancija na neku hranu manifestira se kao poteškoće s probavljanjem te hrane. Simptomi su najčešće napuhnutost, vjetrovi te bol u trbuhu. Intolerancije su postale jako popularne zadnjih desetak godina, primarno zahvaljujući raznim testovima koji se nude na svakom koraku.

Koliko su valjani ti testovi? To i jest glavna tema članka.

Razlike između alergije i intolerancije

Prije nego nastavimo, objasnit ću osnovne razlike između alergije i intolerancije.

Alergija na hranu:

• Uključuje imunološki sustav. Imunološki sustav zabunom doživljava proteine iz hrane kao prijetnju te dolazi do imunološkog odgovora.
• Nastupa naglo – simptomi su često vidljivi već kroz nekoliko minuta.
• Dovoljne su i jako male količine problematične namirnice. Sigurno ste vidjeli da na brojnim proizvodima mora pisati primjerice "Sadrži kikiriki u tragovima". Sada znate zašto i to vam govori koliko mala količina može biti dovoljna da stvori probleme.
• Jako su ozbiljne – mogu dovesti i do smrti.

Intolerancija na hranu:

• Imunološki sustav nije uključen – nema alergijske reakcije.
• Simptomi ne nastupaju naglo – nerijetko tek nakon par sati.
• Može se tolerirati veća količina problematične namirnice nego kod alergija.
• Izaziva neugodu, ali nikada nije opasno po život.

Kako otkriti intolerancije na pojedinu hranu

Nude se različite metode: iz kapljice krvi, iz kose, biorezonancijom, čarobnim viskom, vjerojatno ima i neka homeopatska metoda,…

Znate li što im je zajedničko? Ne rade! Nijedna od njih.

Vjerujem da je sada dobar dio čitatelja šokiran pa ću napisati još jednom: Nijedna od njih ne funkcionira. Nadam se da za nabrojane testove ne moram u detalje objašnjavati zašto nemaju nikakvu osnovu tako da ću njih proći u par rečenica.

Kapljica krvi nije dovoljna da bi se iz nje moglo istestirati cijela lista od više desetaka, pa čak i par stotina namirnica – čak i kad bi to bilo moguće, a više o tome u idućem odlomku. Iz kose ne mogu ni zamisliti koje bi se objašnjenje dalo, jednostavno nema smisla ni ikakvu podlogu u ljudskoj fiziologiji. Za ostale nabrojane testove neću ni trošiti riječi, vjerujem da je većina svjesna da je to čista pseudoznanost.

Za kraj ovog dijela bih samo naveo da postoje testovi za intoleranciju na laktozu te intoleranciju na fruktozu. Oni se vrše tako da se ispitaniku da određena količina nutrijenta koji se ispituje pa se mjeri količina izdahnutog vodika i/ili metana. To su valjani klinički testovi, ne prodavanje magle o kojem pričam u tekstu.

A što je s IgG testom intolerancije?

Idemo sada na metodu koju sam odlučio izdvojiti od ostalih, jer se ova barem naizgled čini smislenom. Pretraga se bazira na tome da se obavi vađenje krvi te se onda gleda prisutnost imunoglobulina G (IgG) specifičnih za određene namirnice.

Pobornici te metode testiranja, ljudi koji žele zaraditi na vama, će vam reći da je prisutnost određenog IgG znak intolerancije na tu hranu. To naprosto nije točno!

Znanstveni konsenzus je ovdje stvarno jasan: Prisutnost specifičnih IgG za namirnice koje redovito unosimo je normalna stvar. Tako da pozitivni rezultati pretraga za IgG i jesu očekivani u svim zdravim populacijama. Štoviše, ne samo da prisutnost IgG nije znak ičega lošeg – to je zapravo marker tolerancije.

Prisutnost Imunoglobulina G na hranu jest znak da naš organizam prepoznaje da hrana koju smo unijeli nije opasna te tako zapravo sprječava nastanak imunološkog odgovora kakav nalazimo kod alergije.

Testovi koriste princip sačmarice pa ponekad slučajno pogode

Zašto je nekim ljudima bolje kad izbjegavaju hranu na koju im testovi kažu da imaju intoleranciju?

Iako su ovi testovi prijevare i ne rade, intolerancije na hranu definitivno postoje. Fora kod ovih testova je što oni nerijetko izbace dosta dugačku listu stvari koje bi navodno trebalo izbjegavati. I na tim listama se gotovo uvijek nalaze pšenica i još neke žitarice, nešto od mahunarki,… uglavnom namirnice koje su poznate po tome da znaju stvarati probavne smetnje nekim ljudima.

I onda imamo situaciju da vama test izbaci listu od 40 namirnica na koje ste navodno intolerantni pa počnete izbjegavati svih 40. Probavne smetnje i napuhnutost nestanu pa pomislite da je test ipak točan. Ono što ne znate je sljedeće: Od tih 40 namirnica, vjerojatno vam je svega nekoliko namirnica zapravo stvaralo probleme.

Ostalih 37 namirnica koje ste dosad jeli bez problema nema razloga da izbacujete. Na to mislim kad kažem da se koristi princip sačmarice… ako natrpaju dovoljno stvari na listu, vjerojatno će slučajno pogoditi par komada.

Najbolji način za otkriti koje vam namirnice stvarno smetaju jest tzv. eliminacijska dijeta. Svodi se na to da prvo pratite koje sve namirnice unosite vođenjem dnevnika te pratite simptome. Kada imate listu namirnica za koje mislite da vam stvaraju probleme, izbacujete ih jednu po jednu iz prehrane na par tjedana te opet pratite simptome. I tako dok ne nađete u čemu je problem.

Vjerujem da zvuči zastarjelo, ali to je najbolji i najučinkovitiji način.

Izvori:

• Stuart Carr, Edmond Chan, i dr. CSACI Position statement on the testing of food-specific IgG, Allergy Asthma Clin Immunol. 2012; 8(1): 12.
• Stapel SO, Asero R, i dr. Testing for IgG4 against foods is not recommended as a diagnostic tool: EAACI Task Force Report, Allergy. 2008 Jul;63(7):793-6.
• Gerez IF, Shek LP, i dr. Diagnostic tests for food allergy., Singapore Med J. 2010 Jan;51(1):4-9.

Objavljeno 11.09.2018.