Kada govorimo o prevenciji ozljeda nužno je detaljno razmotriti vanjske i unutrašnje faktore koji sudjeluju u realizaciji određene sportske aktivnosti, kao i njihovo međusobno djelovanje, te mehanizme nastanka i situacije u kojima dolazi do sportskih ozljeda. Vanjski rizični faktori ozljeđivanja su između ostalog: vrsta i tip treninga, frekvencija treninga, vrijeme izloženosti treningu, zaštitna oprema i dr.

U unutrašnje faktore ozljeđivanja ubrajamo: dob, spol, sastav tijela, zdravstveni status, anatomija ( posturalni poremećaji i sl), razinu usvojenosti sportske vještine i dr. Stoga možemo reći da je sportska ozljeda najčešće rezultat interakcije vanjskih i unutrašnjih faktora ozljeđivanja, uz koje je još potreban mehanizam nastanka ozljede i specifična situacija koja dovodi do ozljede. Za prevenciju ozljeda vrhunskih sportaša brinu se uglavnom timovi sastavljeni od liječnika, fizioterapeuta i kondicijskih trenera, dok je u fitnessu, rekreativnom i amaterskom sportu situacija potpuno drugačija. Mnogi vježbači u fitness centrima ili sportaši rekreativci malo ili nimalo vremena posvećuju prevenciji ozljeda, a gotovo svi koji treniraju duži niz godina se žale na razne ozljede ili bolove u pojedinim dijelovima tijela, a neki od njih su prisiljeni prekinuti svoje aktivnosti jer se na odlazak liječniku odlučuju kada je za kvalitetnu sanaciju ozljede već prekasno.

Kako se u prevenciju ozljeda uklapa proprioceptivni trening i što je u biti propriocepcija? Propriocepcija je sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije(Potach i Borden,2000), a proprioceptori su specijalne osjetilne strukture (senzori) smješteni u zglobovima, mišićima i tetivama i koji su osjetljivi na promjene pritiska i napetosti. Proprioceptori šalju kinestetičke informacije o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u CNS. Što znači da ako sustavno stavljamo tijelo sportaša u situaciju u kojoj će isprovocirati aktivaciju proprioceptora za pretpostaviti je da će sportaš u urgentnim situacijama koje bi mogle uzrokovati ozljeđivanje optimalno reagirati.

Efekti proprioceptivnog treninga su između ostalog: kinestetički osjet položaja tijela i dijelova tijela u prostoru, povećanje amplitude pokreta u zglobovima, unapređenje ravnoteže, te jačanje ligamentarno-tetivnog aparata.

Kako i kada primijeniti proprioceptivni trening? Prema preporukama većine stručnjaka proprioceptivni trening mora biti sastavni dio svakog treninga, a najbolji efekti se postižu ako se provodi na početku treninga u trajanju ne dužem od 10 minuta ( zbog prestanka nervno-mišićne razdražljivosti) i ako pojedinačne zadatke izvodimo u trajanju od 30 sekundi do 2 minute. Prilikom provođenja proprioceptivnog treninga možemo upotrebljavati razne rekvizite kao što su: balans ploče, zračne jastuke, lopte raznih veličina težina i materijala,valjkaste i poluvaljkaste površine, uske hodne površine, neravne površine, te slobodne utege, ali proprioceptivni trening možemo provoditi i bez rekvizita.

Kod provođenja proprioceptivnog treninga posebno treba obratiti pažnju na progresiju, što znači da vježbe izvodimo od sporih prema brzim, od jednostavnih ka složenim i od statičkih prema dinamičkim. I na kraju da naglasimo da je proprioceptivni trening izvrsna pomoćna metoda u prevenciji sportskih ozljeda i da se provođenjem takve vrste treninga bitno smanjuje broj i stupanj ozljeda sportaša.

Objavljeno 08.11.2007.