Iako bi prije desetak godina ova tema zasigurno bila nepotrebna jer bi većina upitanih vrlo jasno odgovorila „NE“, danas smo svjedoci sve većeg broja djece koja su uključena u neki fitness program. Pod terminom djeca podrazumijevamo uzraste osnovnoškolske dobi i to najčešće od 10 do 14 godina.

Tinejdžeri su uvijek bili populacija koja je motivirano trenirala po teretanama ne bi li poboljšali konstituciju svog tijela i „zadivili“ vršnjake svojim rezultatima. No, što je s osnovnoškolcima? Oni zasigurno nisu došli na ideju da se upišu u fitness centar kako bi poradili na svom izgledu ili kondicijskoj pripremi. Tu odluku radi njihova zdravlja donose roditelji svjesni problema koje donosi manjak tjelesne aktivnosti.

Činjenica je da se djeca sve manje i manje kreću i sve češće ulaze u pretilu kategoriju, a razina motoričkih i funkcionalnih sposobnosti djece u ovo doba pametnih telefona i tableta ispod je prihvatljivih granica.

Tjelesna i zdravstvena kultura u školama u samo 2 sata tjedno nažalost ne može zadovoljiti sve potrebe za motoričkim razvojem djece, a sport je postao u prevelikoj mjeri selekcijski i orijentiran na rad i rezultate većinom s talentiranom djecom. Previše je djece koja potrebu za kretanjem nemaju kako zadovoljiti.

Digitalno doba nam je donijelo mnoge prednosti, ali nažalost tehnologija je „zatočila“ nove generacije u zatvorene prostore od najranije dobi. Fitness izgleda kao jedno od rješenja problema, no pitanje koje zasigurno muči roditelje je „što će djeca raditi u fitnessu i da li je to opasno za njihov razvoj“? Pojam fitnessa još uvijek većina roditelja povezuje s body buildingom, spravama, utezima, suplementacijom...

Zasigurno većina roditelja misli da takvo mjesto nije za njihovo dijete. Na sreću, fitness industrija zadnjih se godina jako okrenula održavanju i razvoju zdravlja ljudi te zadovoljavanju potrebe za kvalitetnim kretanjem, a odmaknula se od samog tjelesnog izgleda. Razumijevanje pokreta i vježbi je na vrlo visokoj razini, rješavanje problema uzrokovanih nekretanjem postali su osnovni ciljevi vježbača, a samo uređenje i metode rada u fitnessu učinile su tu granu rekreacije veoma pogodnom i za djecu.

Stoga, odgovor na pitanje u naslovu članka glasi DA, djeca bi trebala posjećivati funkcionalne fitness centre pa čak i ako se već bave nekim sportom.

Što bi fitness trening za djecu trebao sadržavati?

Kao što sam već naveo, fitness se jako usmjerio na razvoj funkcionalnosti lokomotornog sustava. Takvi funkcionalni fitness centri nisu više opremljeni spravama već isključivo opremom za kvalitetan kondicijski trening, a treninzi se sastoje od kombinacije atletike, gimnastike i dizanja utega.

Danas treneri ulažu veliki trud u učenje i ispravljanje posture i osnovnih funkcionalnih pokreta svojih vježbača. Tu podrazumijevamo rehabilitaciju i prevenciju problema s kralješnicom, ispravljanje, učenje i jačanje pokreta koje svakodnevno koristimo u životu, npr. čučnja kao obrasca kretanja sjedanja i ustajanja, mrtvog dizanja kao sigurnog podizanja tereta s poda, raznih guranja i vučenja.

Zbog modernih životnih navika koje su narušile osnovne pokrete, odrasle se mora ispravljati i ponovno učiti tim pokretima. Zato je iznimno važno da se nauči i usadi svijest o pravilnom kretanju već od malih nogu. Time ćemo uvelike umanjiti potrebu za ispravljanjem u budućnosti.

Odraslima govorimo što ne smiju jesti kako bi smršavili, a djeci možemo govoriti što da jedu da budu zdravi  i fit pa time eliminiramo mogućnost da se udebljaju u startu. Fitness trening za djecu mora biti kratak i zabavan i sastojati se od učenja osnovnih pokreta i razumijevanja činjenica kako i zašto bi se nešto trebalo raditi, te od razvoja osnovnih motoričkih sposobnosti kroz kratke i dinamične zadatke, poligone i igre.

Evo kako bi trening trebao izgledati:

Trening ne bi smio trajati duže od 30 - 40 min kako djeca ne bi počela gubiti interes i koncentraciju. Tranzicije iz jednog u drugi dio treninga trebale bi se izvoditi čim se počne gubiti djetetova pažnja (ne kada se odradi sve što je bilo u planu).

Uvod u trening traje par minuta i sastoji se od kratkog iznošenja plana rada kako bi djeca znala što ih danas čeka i zašto to rade. Djeci treba usaditi zdravu naviku vježbanja, a to možemo samo ako im objasnimo zašto je to što bi trebali danas raditi važno. Kroz tu komunikaciju dajemo im osjećaj da su dio procesa planiranja treninga. Najbolje bi bilo napisati trening na ploču i popratiti ga crtežima vježbi kako bi djeca mogla vizualizirati strukturu treninga.

Trening kreće sa zagrijavanjem u trajanju do 10 minuta, najčešće u obliku neke igre i/ili poligona. Ako je to igra, uvijek je dobro da su u nju uključena ponavljanja nekih vježbi s prijašnjih treninga. Primjerice, najosnovnija igra „Lovice“ može sadržavati 2 „super spora“ ponavljanja čučnja svaki puta kada dijete bude ulovljeno.

Poligon je odličan alat jer se može postaviti na nebrojeno različitih načina sa sadržajima koji razvijaju razne segmente motoričkih sposobnosti. U zagrijavanju bi, u bilo kojoj varijanti, svakako trebalo biti četveronožnih gibanja, skokova, kotrljanja i valjanja kako bi djeca ponovila, a samim time i zadržala, znanje bazičnih, nagonskih gibanja i kako bi im potaknuli centar za ravnotežu. Stimulacija vestibularnog aparata vrlo je bitna u ovoj dobi jer je on izravno povezan s razvojem motoričkih, ali i intelektualnih sposobnosti.

Zatim dolazi dio treninga koji je fokusiran na učenje i usavršavanje jednog ili najviše dva obrasca kretanja u trajanju od 5 minuta, nakon čega slijedi razvoj kardiovaskularne i mišićne izdržljivosti. To se postiže kroz jednostavne kružne treninge u trajanju 5 do 10 minuta, koji su sastavljeni s 3 do 4 vježbe. Jedna od vježbi svakako bi trebala biti ona koja se „učila“ danas na treningu, a ostale bi trebale biti već dobro poznate vježbe ili gibanja poput trčanja, skakanja, puzanja i sl.

Obrasci kretanja (vježbe) koje su osnova treninga s djecom:

• čučanj, odnosno pravilno sjedanje i ustajanje
• mrtvo dizanje, odnosno pravilno podizanje predmeta s tla
• potisak iznad glave, odnosno pravilno podizanje predmeta iznad glave
• penjanja i povlačenja

Trening bi uvijek trebao završiti nekom igrom koja može sadržavati elemente fitnessa (primjerice graničar u kojem svaki pogodak ima svoj zadatak - jedan „marinac“ i možeš se vratiti u igru) ili elemente sportskih igara, štafeta, poligona i sl. Igra u treningu je ono što djecu najviše motivira. Djeca koja se sa zadovoljstvom i nestrpljenjem vraćaju na treninge, fitness počinju shvaćati kao zabavnu i zdravu naviku i tako grade temelje za zdraviju budućnost.

Objavljeno 16.09.2017.