Trening je vrlo značajan čimbenik u podešavanju potrošnje i vrste energije ili ako hoćete ovako; intenzitet treninga određuje vrstu energije za mišićnu aktivnost! Za aktivnosti visokog intenziteta (preko 70% aerobne aktivnosti) ili 70% VO2max-a ugljikohidrati služe kao energenti dok za za vrijeme odmora ili aktivnosti niskog intenziteta (50% VO2max) masti služe u te svrhe.

Što je VO2max?

Kada već o tome govorimo, bilo bi dobro i objasniti što se krije iza tog pojma. To je naprosto mjera za aerobni kapacitet sportaša ili preciznije to je sposobnost njegova tijela da apsorbira, transportira i koristi kisik u energetskom ciklusu. No ta sposobnost nije bezgranična; ona ima svoj maksimum (maximal oxygen uptake). Naravno, VO2max može biti indikator za kapacitet izdržljivosti sportaša, ali se ipak na temelju njega ne možete prognozirati tko će biti pobjednik utrke! Postoji još jedan važan čimbenik; koliko dugo može vaše tijelo zadržati isti postotak VO2max-a. Ako brzo oslobađate laktat, znači da dulje vrijeme možete izdržati bez pojave opasnog umora.

Laktat u krvi je indikator pojave umora! Što ste bolje utrenirani, trebate manje kisika, a što manje kisika trošite, dulje ćete biti aktivni! To doslovce znači "konzerviranje" energije na dulje vrijeme.

Kod aktivnosti srednjeg intenziteta, utrošak goriva od ugljikohidrata i masti je podjednak. Ako pak trening srednjeg intenziteta prelazi u visoki intenzitet (65-75% VO2max) pretežno se troše ugljikohidrati, a ako se takva aktivnost nastavi, ugljikohidrati postaju ekskluzivno gorivo. Prema tome mogli bismo reći sljedeće; ugljikohidrati su visoko oktansko gorivo - "super" a masti su obični "benzin" ili možda još jednostavnije "brzo" i "sporo" gorivo.. 

Brzo (visoko oktansko) gorivo - ima brzu produkciju ATP-a i jedini je proizvođač ATP-a na anaerobni način , osigurava više kalorija na litru utrošenog kisika (5,01kcal/l) i koriste ga tzv "brza" mišićna vlakna

Sporo (nisko oktansko) gorivo - ima sporu produkciju ATP-a, to je jedini proizvođač ATP-a na aerobni način, daje manje kalorija na litru utrošenog kisika (4,65 kcal/l) i koriste ga tzv "spora" mišićna vlakna.

Ako se sada pogleda u kom trenutku nastaju promjene vrste goriva u odnosu na intenzitet treninga, dobivamo sljedeću sliku; kod samog starta troše se naravno glikogenske rezerve. Kad intenzitet treninga naraste na 65% VO2max-a naglo rastu mišićni trigliceridi pa je oksidacija masti tada najjača. Zatim raste razina glukoze u krvi i potom slijedi povećana potrošnja ugljikohidrata koja je najjača kod 85% VO2maxa.

Kod 65% VO2maxa polovica goriva potječe od masti premda učešće energije masti u ukupnoj potrošnji polako opada..Masne kiseline i masnoće iz mišića su dakle značajan izvor energije za sportove izdržljivosti, pa je forsirano skidanje masnoće (redukcija masnog tkiva) zapravo smanjivanje energetskih potencijala. Upravo to može biti limitirajući čimbenik kapaciteta izdržljivosti za neke sportaše!

Glikogenske rezerve u mišićima će se isprazniti brže za vrijeme ponavljajućih treninga visokog intenziteta, što znači da će se umoriti brza mišićna vlakna koja su ovisna o glikolitičkom metabolizmu. U takvom slučaju do umora može doći za svega 30 minuta. I tu imamo zanimljivosti kod nekih sportskih igara kao što je primjerice hokej na ledu.

Ukupno vrijeme provedeno na ledu nije veće od 25-30 minuta jer se igrači stalno mijenjaju. Ali i to je dovoljno upravo zbog spomenutih razloga. Oni doguraju upravo do kraja svojih rezervi. Hokej na ledu je tipičan sport aktivnosti visokog ponavljajućeg intenziteta.

Objavljeno 04.04.2012.