I laici znaju: Za zdravlje bubrega moramo piti dovoljno tekućine! No, koja je funkcija bubrega, koje su najčešće bolesti i njihovi simptomi i kako možemo prehranom utjecati na zdravlje bubrega ili liječenje bubrežnih oboljenja? Odgovore na ta pitanja potražite u nastavku teksta.

Bubrezi - čistači štetnih tvari i viška vode iz organizma

Bubrezi su parni organi ovalnog oblika i crvenkastosmeđe boje koji se nalaze u stražnjem dijelu trbušnog zida, u visini gornjih slabinskih kralježaka. Desni bubreg leži nešto niže u usporedbi s lijevim, zbog jetre koja je smještena iznad njega. Bubrezi odraslog čovjeka su dugački 10-ak cm i veličine stisnute šake te teže oko 150 g.

Glavna uloga bubrega je filtriranje krvi čime se iz organizma odstranjuju štetni produkti metabolizma, toksini, lijekovi, višak soli i tekućine. Od viška vode i štetnih tvari u bubregu nastaje mokraća. Mokraća se iz bubrega mokraćovodom (ureterom) cijedi do mokraćnog mjehura i dalje mokraćnom cijevi (uretrom) izlučuje van tijela.

Osim filtriranja krvi, bubreg regulira kiselost tjelesnih tekućina (acidobazna ravnoteža) i izlučivanje hormona. Također, bubrezi reguliraju krvni tlak, održavaju čvrstoću kostiju i stimuliraju stvaranje crvenih krvnih zrnaca koja nose kisik po tijelu. Bubrezi održavaju normalno stanje elektrolita: natrija, kalija, kalcija, vodika, bikarbonata, fosfata te stalan pH 7,4. Također, izlučuju spojeve nastale razgradnjom proteina – kreatinin, ureju i mokraćnu kiselinu.

Zdravlje bubrega

Za zdravlje bubrega najvažniji je dovoljan unos tekućine koja olakšava njihov rad. Iako nema egzaktnog odgovora o potrebnoj količini tekućine na dan, preporučuje se 1,5-2 litre. No, imajte na umu da potrebna količina tekućine ovisi o nizu čimbenika, uključujući spol, fizičku aktivnost, klimatske uvjete, zdravstveno stanje, trudnoću i dojenje. Najbolji pokazatelj unosite li dovoljno tekućine jest boja urina.

Dnevni unos tekućine treba biti veći od količine koju izlučimo urinom, a boja urina pokazuje kolika je koncentracija urina. Provjerite boju svoje mokraće. Treba biti svjetla, gotovo čista. Tamnožuta boja mokraće znači da trebate više tekućine.

Bolesti bubrega i njihovi simptomi

Najčešći simptomi bubrežnih oboljenja su:

-        groznica i opće loše osjećanje (slabost)

-        često mokrenje bez porasta dnevne količine mokraće

-        često mokrenje tijekom noći (nikturija)

-        bol tijekom mokrenja (disurija)

-        prisilna potrebu za mokrenjem (hitnost)

-        nedostatak kontrole mjehura

-        krv u mokraći (hematurija)

-        bol sa strane (bočno) ili u slabinama (lumbalno)

Najčešće bolesti bubrega su:

-        pijelonefritis

-        bubrežni kamenci (Nefrolitijaza)

-        nefroza

-        glomerulonefritis

-        bubrežna insuficijencija

-        policistični bubreg

Pijelonefritis

Pijelonefritis je akutna ili kronična upala bubrega, a uzrokovana je bakterijama. U 90% slučajeva infekciju izaziva bakterija Escherichia coli. Infekcija češće zahvaća žene nego muškarce. Do infekcije dolazi zbog smanjene otpornosti u genitalnom i urinarnom traktu, koju uzrokuju promjene u kiselini navedenih traktova.

Simptomi pijelonefritisa

Oboljeli se žale na abdominalne bolove, te bolove u leđima i slabinama, malaksalost, bolove u cijelom tijelu, drhtavicu, vrućicu, mučninu i povraćanje. Moguće je i crvenilo kože, pojačano znojenje i blaga konfuzija. Mokrenje je bolno i učestalo, s pojavom nokturije (potrebe za mokrenjem noću), a urin je zamućen, karakteristične boje i intenzivnog mirisa, a u težim slučajevima se primjećuje krv u urinu.

Bubrežni kamenci (Nefrolitijaza)

Bubrežni kamenci (Nefrolitijaza) se u nekim slučajevima javljaju kao posljedica bolesti metabolizma, koje dovode do promjena urina ili stvaranja viška litogenih tvari, koje uzrokuju pojavu kamenca.

Simptomi bubrežnih kamenaca

Simptomi bolesti često mogu biti potpuno blagi, a kod nekih pacijenata i neprimjetni. Ako su simptomi prisutni, onda počinju jakim bolovima u lumbalnoj regiji, koji se šire na urinarne puteve, prepone, unutarnju stranu bedara, prsa i leđa. Bolove prati kontrakcija mišića, znojenje, mučnina i povraćanje. Izbacivanje kamena je često vrlo bolno, ali nakon izbacivanja slijedi osjećaj olakšanja i prestanka bolova. Napad jakih bolova može trajati i više sati, a kamenac se može premještati za to vrijeme. Postoje i slučajevi kada je kamenac suviše velik, pa ostaje fiksiran u nekom od područja bubrega. U tom slučaju pacijent ne osjeća bolove, već samo osjećaj težine na strani tijela na kojoj se nalazi kamenac.

Nefroza

Nefroza je kliničko stanje bubrega koje karakterizira povišena razina proteina u urinu, snižena razina proteina u krvi, snižena razina albumina  u krvi, edemi i povišena razina kolesterola i triglicerida u krvi. Bolest najčešće pogađa djecu i odrasle osobe od 18 do 30 godina života.

Simptomi nefroze

Najčešći i najuočljiviji simptom nefrotskog sindroma su edemi. Oni se mogu pojaviti na gležnjevima, licu (osobito vjeđama), ali i na bilo kom drugom mjestu na tijelu, a mogu se proširiti po cijelom tijelu. Dijelovi tijela na kojima se pojavljuju edemi izgledaju naduto, a koža je napeta, sjajna i svijetle boje. Pacijenti oboljeli od nefroze su skloni infekcijama. Ostali simptomi bolesti su glavobolja, astenija i apatija, a samo u težim oblicima bolesti mogući su i simptomi kao što je vrućica, povraćanje i jaki abdominalni bolovi.

Glomerulonefritis

Glomerulonefritis je upala bubrega koja se može razviti prema bubrežnoj insuficijenciji. Najčešći uzročnici su: bakterije, virusi i gljivice.

Simptomi glomerulonefritisa

Najblaži oblici glomerulonefritisa nisu popraćeni nikakvim simptomima, pa se boles; otkriva tek prilikom pretrage mokraće koja se obavlja iz nekog drugog razloga. U nekim slučajevima mokraća može biti mutna (zbog prisutnosti malog broja krvnih stanica) ili svijetlocrvena (što je znak većeg broja krvnih stanica).  U težim slučajevima osoba se osjeća općenito loše, uz pospanost, mučninu i povraćanja izbacuje male količine mokraće pri čemu dolazi do nakupljanja tekućine u tjelesnim tkivima (edema), što se manifestia nadutosti pod kožom, osobito oko gležnjeva. Ako se tekućina nakuplja u grudnom košu, osjeća se i gubitak daha.

Bubrežna insuficijencija

Bubrežna insuficijencija je stanje koje karakterizira smanjeno izlučivanje urina s posljedičnom promjenom volumena i sastava organskih tekućina. Radi se o oštećenju većine nefrona uzrokovanom kroničnom nesposobnosti uklanjanja otpadnih tvari bubrežnim putem. Uzroci su brojna patološka stanja, te oštećenja bubrega i mokraćnih puteva.

Simptomi bubrežne insuficijencije

U početku bolesti pacijent nema simptoma koji bi ukazivali na akutnu bubrežnu insuficijenciju. U tom stadiju dolazi samo do smanjenog lučenja urina. Nakon toga kod pacijenta se javlja opća slabost, malaksalost i odbojnost prema hrani te se simptomi se pogoršavaju. Oboljeli gubi koncentraciju, te postaje jako nervozan.

Policistični bubreg

Policistični bubreg je najčešća nasljedna bolest bubrega, koju karakterizira pojava brojnih cisti na bubrezima.

Simptomi policističnog bubrega

Prvi simptomi bolesti se javljaju oko 30-te godine života i najčešći prvi simptom je bol u slabinama, koja ovisno o slučaju može biti jača ili slabija. Kod oboljelih kod kojih je bol slabije izražena moguća je pojava krvi u urinu (hematurija), dok se kod onih koji imaju jake i silovite napadaje bolova primjećuje česta pojava bubrežnog pijeska ili sitnih kamenčića u urinu. Oboljeli se žale i na osjećaj slabosti, umora, astenije i poliurije (povećane količine urina). Primjetno je i povećanje krvnog tlaka kod pacijenata. U izraženijim slučajevima ove bolesti, dodirom na područje bubrega, pod rukom se može osjetiti kvrgava površina bubrega.

Prehrana oboljelih od bubrežnih bolesti

Dijeta kod oštećenja bubrega ima kontrolirani unos količine proteina i fosfora u prehrani.  Uz to se treba ograničiti i unos natrija i kalija.

Proteini: treba ograničiti količinu proteina u prehrani, to će pomoći u smanjenju količine otpadnih tvari u organizmu.

Fosfor: treba ograničiti. Kada su bubrezi oštećeni ne mogu odstraniti dovoljnu količinu fosfora koja se nalazi u krvi, a to može uzrokovati izlazak kalcija iz kostiju i njihovo slabljenje. Namirnice koje su bogate fosforom su mliječne prerađevine, grahorice, grašak, orašasti plodovi. Pronađen je i u nekim tekućinama kao što su kakao, pivo i cola napitci.

Natrij: treba ograničiti količinu soli. Visoku količinu natrija imaju kuhinjska sol, konzervirana hrana, mesne prerađevine kao salame i kobasice, juhe i zasoljene grickalice tako da treba ograničiti i sol i namirnice s visokom količinom soli.

Kalij: obično je potrebno ograničiti i količinu kalija u prehrani jer postoji mogućnost da je kalij previsok u krvi. Kalij se nalazi u voću i povrću, tako da treba ograničiti unos voća i povrća koje ima visoke razine kalija.

Meso i sirevi koji su bogati natrijem su šunka, sušena govedina, piletina ili puretina, konzervirana riba kao sardine, slani sirevi, a bogati natrijem, fosforom ili zasićenim masnoćama su svi sirevi osim svježeg, kobasice i šunka.

Žitarice koje imaju dosta niskokvalitetnih proteina i fosfora i trebale bi se izbjegavati ili ih jesti u malim količinama su muffini, muesli ili energetske pločice sa žitaricama, te konzervirani, dehidrirani ili smrznuti gotovi obroci te neke vrste kruha, krekeri i sl.

Od svježeg povrća nisku količinu kalija imaju: alfa alfa klice, sirovi kupus, kelj, sve vrste zelene salate, zelena paprika pa ih se preporučuje. Srednju količinu imaju: šparoge, brokula, cvjetača, luk, sirova mrkva, sirovi celer, gljive (paziti zbog fosfora), sirovi špinat. Visoke količine kalija imaju artičoke, kuhani celer, avokado, rajčice i sok od rajčice pa njih treba izbjegavati

Visoke količine kalija i fosfora imaju: kuhani ili pire krumpir, gusti umak od rajčice, svježe ili kuhane gljive i dr. Vrlo visoke količine kalija ima: slatki krumpir, pečeni krumpir, čips, kuhani špinat, i dr.

Od voća nizak kalij imaju sok od jabuke, borovnice, maline, kompot kruške, sok od grejpa. Srednju količinu kalija imaju jabuka, svježa breskva, trešnje ili višnje, sok od ananasa, grožđe, jagode, mango, lubenica, a visok udio kalija imaju svježe ili sušene marelice, nektarine, sok od naranče, dinja, svježa kruška i sl. Voće koje ima vrlo visok udio kalija su banana, sok od šljiva i sušene šljive.

Iznimno slana hrana koju treba izbjegavati su začini s viskom udjelom soli, umak za roštilj, kečap, čili umak, kiseli krastavci, senf, crne ili zelene masline, soja umak, teriyaki umak i sl.

Prehrana bubrežnih bolesnika mora biti određena u dogovoru s liječnikom, a prema vrsti bolesti i stanju bolesnika.

Objavljeno 14.06.2019.